“Ovi mnogobrojni i zbunjeni spasioci koji se javljaju na svakom koraku najbolji su znak da idemo u susret katastrofi” – “Na Drini ćuprija”, Ivo Andrić
Znam da nije “popularno” javno promišljati ovdašnju zbilju – politički sunovrat u kojem Visoko jeste. Ovdašnji akteri su sujetni i egocentrični, nadasve, svaku kritiku doživljavaju kao atak na njih lično. Na taj način nam dajući do znanja da se smatraju bogom dani za pozicije na kojima se nalaze.
Politički akteri u Visokom, a naravno i sufleri koj idu uz njih, uvjeravju nas kako je ovdašnja zbilja produkt perosnalnih rješenja na čelu partija, izvršne vlasti, zakonodavne pa sve do segmenata društvene nadgradnje kao što su nevladine organizacije. Naravno, to nije tačno i takva logika stvari nema ništa zajedničko sa zdravom pameti.
Prema više studija, građani nikad nisu manje vjerovali demokratski izabranim političarima nego danas.
Pragmatizam je ključ svakog političkog rješenja, a isti je uslovljen analitičkim osnovama – zadatostima u datom trenutku i okolnostima. Realpolitika se zasniva na realističkoj procjeni i prilagođava mogućnostma – ne podliježe idealima niti moralnim ograničenjima.
“Politika umjeća mogućeg”
Vratim se ovdašnjim prilikama. Amra Babić, aktuelna načelnica Općine Visoko, što vlastitom zaslugom – što slijedom okolnosti našla se u prilici da manifestira pragmatičnu realpolitiku.
To što je ostala bez političke podrške vlastite partije samo je pokazatelj da je uspjela pridobiti političku podršku drugih političkih partija koje participiraju u ovdašnjoj vlasti.
Nekoliko posljednjih sjednica Općinskog vijeća Visoko su nas uvjerile da Amra Babić ima političku podršku 16 vijećnika, dok SDA Visoko zastupa 9 vijećnika.
Takav odnos političkih snaga, kako god ga tko nazivao, pokazatelj je njenog političkog pragmatizma. A što je nabitnije dokaz da se može postići politički koncenzus među političkim subjektima.
SDA Visoko je vlastitom politikom činjenja i nečinjenja kreirala trenutne okolnosti. Opozicioni politički subjekti su pokazali sklonost kolaboriranja iz sitnošićarskih interesa. Samim tim su pokazali vlastitu političku površnost i nedosljednost.
U takvom ambijentu, a na osnovu izvještaja iz prethodnih godina, izvršna vlast u Visokom je postigla maksimum. Amra Babić je “spašavala situaciju” i manifestirala najveći stupanj političke odgovornosti u prilikama kakve jesu bile na ovdašnjoj političkoj sceni.
To što niti SDA, a niti opozicija nisu iskoristile politički mehanizam provjere povjerenja – dvotrećinske većine u vijeću po pitanju vjerodostojnosti Amre Babić, to više govori o njima, a ne o njoj.
Ovdašnjim političkim prilikama su dobrano kumovale “političke central” svih političkih partija, koje svih ovih godina ne pokazuju niti minimum interesa za političke prilike na lokalnim nivoima vlasti. Politička je neodgovornost ignorisati problem u “bazama”, kao da politička nadgradnja može egzistirati bez “baze”. Takva logika stvari je isto kada bi vas netko uvjeravao kako je moguće postaviti krova na kuću bez zidova.
Amra Babić zaslužuje pregršt kritičkih zamjerki ako se sagledava iz prikrajka. Još više zamjerki se može adresirati na političke subjekte.
I tako u nedogled.
Pitanje svih pitanje je kako u Visokom postići politički pragmatizam sa svim političkim akterima, i kako se osloboditi liderskih – autokratskih logika u glavama političkih aktera.
Ovdašnje svođenje politike na nivo deklarativne i plebiscitarne podrške “jednom”, a na štetu “drugog” je svo političko umijeće.
Politika podrazumjeva kompromis, lišen svake lične emocije. Ideološka mantra o demokratiji kao ideološkoj formuli za sve društvene prilike je priča za malu djecu.
Svijet se danas lomi na toj ideološkoj frazi, dok ljudi od znanja i pameti to ovako definiraju: “Demokratija je socijalizam na mala vrata. Osnovna ideja demokratije jeste da je poželjno i ispravno da sve važne odluke o fizičkoj, društvenoj i privrednoj organizaciji društva donosi kolektiv – narod, a narod ovlašćuje svoje predstavnike u parlamentu – drugim rječima, državu – da donosi ove odluke umjesto njih. To znači da je u demokratiji cjelo društvo usmjereno na državu. Očigledno da je netačno tvrđenje kako je demokratija neizbježni vrhunac političke evolucije čovječanstva. To je samo propaganda čiji je cilj da sakrije činjenicu da nacionalna parlamentarna demokratija ima sasvim određeno političko usmjerenje – kolektivizam. Međutim, to sigurno nije jedini izbor.” – Karel Bekman*
O moralisanju i principijelnosti je izlišno govoriti. Politika nigdje u svijetu nije nikakva moralna vertikala, a još manje oličenje pravde i poštenja. Kome je do moralnosti i duhovnih vrednota na raspolaganju su mu vjerske zajednice, a pravednicima pravosuđe i sudska vlast.
Naglašavam i podvlačim da ovaj rukopis nije nikakvo glorifikovanje bilo kojeg političkog aktera u Visokom, a niti kritizersko pametovanje drugima.
Lokalne zajednice – općine su po važećim aktima ove države razvlašćene. One nemaju politički subjektivitet u smislu koji se prenapuhano forsira u ovdašnjim prilikama. Komunalne nadležnosti i lokalni putevi su jedine ingerencije lokalnih vlasti. Sve drugo je isprepleteno po vertikali političkih nivoa vlasti.
Svi dušebrižnici koji nas obasipaju silnim informacijama o “uhljebljavanju” političkih kadrova u jednoj, a zanemrajući iste postupke u drugim političkim partijama, vjerovatno da imaju potrebu ili zadatak da senzibiliraju javnost iz komercijalnih pobuda.
Političke partije širom svijeta, samim tim i u BiH politički aktivizam zasnivaju na partikularnim interesima. Opštedruštveni interes je parolaška šuplja – indirektna refleksija postignuća unutar politički aktikulisanih interesa.
Samo budala i ideološki zanesenjaci će vam pričati kako bi vlastitu poziciju, društvenu moć ili benefite ustupili nekome drugom s uvjerenjem da taj drugi više to zaslužuje.
Sve dok ovdašnje političke prilike budemo doživljavali kao pitanje personalnih rješenja, a ne zakonom – sistemski definiranim modelima djelovanja, male su šanse za prosperitet.
Kada nas politički akteru budu obasipali zakonskim rješenjima, amandmanima na iste, odlukama i prijedlozima uređenja životnog ambijenta, bez da se i jedan član društvene zejednice u istom može ponašati povlašteno – tada možemo govoriti o ozbiljnoj politici.
Kada politika postane servis građana, a ne obrnuto kao što je sada, i kada preduslov za politički angažman budu kompetencije, kvalificiranost i iskustvene reference – možemo se nadati boljitku.
A sve dok se politički akteri “nafatavaju obećanjima” par mjeseci pred izbore, a mandat koriste za vlastite potrebe, ne iz zle namjere već što ni sami ne znaju djelovati na političkim pozicijama na kojima se nađu; ovdašnje političke okolnosti će biti iste, po onoj narodnoj “sješi Kurta da uzjaši Murta”.
M.H. – magazinplus.eu
______________________
*Karel Bekman (Karel Beckman) je pisac, novinar i glavni urednik onlajn časopisa European Energy Review. Frenk Karsten (Frank Karsten) je osnivač danske libertarijanske organizacije Stichting Meer (Fondacija za više slobode). Tekst koji je pred vama predstavlja uvodni dio knjige Beyond Democracy (2012).
Prevod: Andrej Stanimirović
