Prije dvije i po godine objave golemih plata stranačkih namještenika pokazale su ono što je ovaj narod oduvijek znao: Vlast koja jaše na njegovoj grbači je socijalno potpuno neosjetljiva, piše novinska agencija Patria.
Svojevremeno su plate limitirane nekim unutarnjim odlukama vlada, a onda se pokazivalo kako stranačka disciplina važi samo dok ne udari u interes stranački delegiranih funicionera.
Na spiskovima najvećih primanja su gotovo isključivo stranački ljudi. Zahvaljujući političkim strankama su imenovani na funkcije na kojima uživaju enormne privilegije. Ljudi koji bi morali preuzeti krizu na svoja leđa i pokazati primjer, danas se kontinuirano iživljavaju nad bijedom u vlastitoj državi. Previše je socijalne bijede da bi se neko i dalje ponašao kao da ga se ovo stanje uopšte ne tiče.
Kadrove mijenjaju plate ostaju
Svojevremeno smo imali priliku vidjeti enormne plate, pa je jedan od direktora farmaceutske kompanije Bosnalijek Nedžad Polić 2012. godine primio platu od 15.008 KM, dok je za mjesec maj “osvojio premiju”, pa mu je isplaćeno 41.761 KM. Ovo je bio pravi politički skandal.
Recimo plata direktora “Union banke” Admila Nukića i Vedrana Hadžiahmetovića premašivala je 15 hiljada maraka. Tadašnji direktor Razvojne banke FBiH Ramiz Džaferović je u aprilu 2013. imao platu više od osam hiljada maraka, a njegove dvije pomoćnice preko sedam hiljada. Direktor Fabrike duhana Sarajevo Edin Mulahasanović je tog marta marta primio više oko 6 hiljada maraka.
U Federalnim institucijama rekorder po primanjima je bio direktor Agencije za bankarstvo Zlatko Barš koji je tog maja 2013. primio oko 11 hiljkada KM, dok je njegov zamjenik Nedžad Tuce sa preko 10 hiljada maraka. Ako je i došlo do smjena u nekim državnim institucijama, plate su ostale “na svom mjestu”.
Pohlepa kao način vladanja
Problem je što su stranački SDA-ovi kadrovi sebi namještali i menadžerske dodatke, koji su iznosili i do sto hiljada maraka. Bio je to vrhunac bezobrazluka ovog besramnog stranačkog sistema. Tek što se sve stišalo, ovih dana je objavljeno da pozamašne mjesečne svote zarađuju i rukovodioci pojedinih javnih preduzeća, poput Nedima Hrelje iz JU Apoteke Sarajevo, koji je prosječno mjesečno u 2015. godini primao više od 5.700 KM. U istoj ustanovi Kemal Dževlan je mjesečno inkasirao više od 5.000 KM.
Mjesečna primanja Dževada Kadribegovića, direktora Kantonalnog stambenog fonda Sarajevo na godišnjem nivou iznose više od 115.000 KM.
Većina javnih preduzeća je u očajnom stanju, dok njihovi stranački direktori imaju i dalje goleme plate.
Sadašnji spiskovi plata funkcionera u kantonima su pokazali da se ništa promijenilo nije. Ovdje žive samo pohlepni stranački kadrovi, dok je drugima zagarantovana patnja. I iz godine u godinu ta socijalna neosjetljivost se samo ponavlja.
