-TopSLIDEKolumne

Političko Sarajevo/Pridvorje i politički Mostar/Stolac

Političko Sarajevo/Pridvorje i politički Mostar/Stolac

Autor: Darko Kaciga Evropljanin

Političkim Sarajevom inficirani fra Ivo Kramar oplemenio  je nekidan svoj i konavoski i dubrovački samostan u Pridvorju senzacionalnim koncertom sevdalinki u virtuoznoj izvedbi mlađahnog sarajevskog Goraždanca Safeta Isov…, pardon, zapamtimo ovo ime, Buče, uz pratnju renomiranog, političkim Sarajevom dibidus inficiranog,  multikulturalnog odnosno multietničkog  „Hora Pontanima“  i „Ad hoc orkestra“ sastavljenog od desetak (iz)vrsnih sarajevskih akademskih instrumentalista, od kojih su neki slijedeća 3-4 dana trajanja fra Ivinog festivalčića nazvanog „Musique en silence“ upriličili solističke koncerte. Kad  je završilo,a završilo je prebrzo, poželio sam odnosno požalio, a vjerujem i većina ostalih koji su dobrano ispunili klaustar samostana, što nije potrajalo barem još onoliko.

Par dana iza obreo sam se u Stocu, epicentru herceg-bosanske neoustaške sramote. Ovoga puta sam imao dovoljno vremena da se po komodu popenjem na ruševine Starog  grada koji se izdiže iznad donedavnog orijentalnog gizdavca na ljepotici Bregavi. Bio sam gore par godina prije rata, sjećam se uglavnom bezličnih ruševina između kojih sam, dakle bilo je proljeće,  nabrao balicu kuka, a načuo sam da je iza rata dosta toga restaurirano, da je i Evropa dala neke novce… Odmah me je zaintrigiralo novo ime na putokazima: Stari grad Vidoški. Nitko od domaćih ljudi kojima sam se obratio nije mi znao objasniti porijeklo toga naziva, pa sam po povratku doma izguglao da se tako, po sv.Vidu, Stari grad nazivao u predosmanlijskom srednjem vijeku, a na što upućuje i dandanašnje ime Vidovoga polja koje se prostire ispod gradine, a navodno se i Bregava tada zvala Vidoštica…

Uz kolni put koji serpentinasto vodi gore uočavam nove obiteljske kuće, koje mi se čini da nijesu bile prije rata, pa mi bi drago da osim u nebo vrištuće razgradnje koja još uvijek dominira (centrom) Stoca ima i novogradnje. Ali raspoloženje mi je naglo splasnulo kad sam nakon zadnje serpentine prije donjeg ulaza u Stari  grad ugledao mramorni spomenik s velikim rimskim I. i još većim križem i nekakvim tekstom, pa nakon desetak metara rimsko II, pa III, pa IV, pa V, pa VI-ta Veronikina postaja križnoga puta, pred sami nadsvođeni  donji ulaz u turski, osmanlijski Stari grad stolački! Koliko sam ja vidio, tu stolački križni put prestaje, jer dalje kroz samu gradinu nema sljedećih postaja križnoga puta, ali na vrhu, na najvišoj taraci kočoperi se monumentalni, očigledno od kamenja iščupanog iz obližnjih zidina sazidani – križ!    

Opet mi nitko nije znao ili nije htio ili nije smio objasniti, pa sam objašnjenje našao na web stranicama Župe sv.Ilije Proroka Stolac u tekstu datiranom 28.11.2008., koji je, po meni, antologijski za razumijevanje fenomena Herceg-Bosne, odnosno kleroustaštva, odnosno političkog  Mostara, odnosno političkog Stoca, odnosno HDZ-a(BiH), pa ću ga citirati u cijelosti:

KRIŽEVAC

KRIŽEVAC, KRIŽ I KRIŽNI PUT. U posljednjih nekoliko godina Stolac je doživio svoje pravo proljeće izdavanjem brojnih knjiga, kojima se vrijednuje kršćanska i hrvatska povijest ovoga grada i kraja. Osobito je značajan novootkriveni Križevac, brdo koje se stere iznad Stoca i obuhvaća Stari Vidoški grad, ubilježen u katastar za austrijskog popisa, prije 1898. godine. U povodu 2000. Obljetnice kršćanstva, katolički je narod sa župnikom zaželio uz brdo Križevac podignuti Isusov Križni put i tu u korizmi obavljati tradicionalnu pobožnost. Čak je jednoga jutra osvanuo kameni križ na samoj Gradini, ne možeš ga razlikovati od drugih kamenih zidina, kao da ga je sam sv.Ilija ondje postavio da obilježi sve križne putove svih 2000 ljeta kršćanstva na ovome prostoru.

Stari Grad Vidoški na brdu Križevcu u Stocu

Ovaj stolački Stari grad potječe još iz vremena Rimljana po našem poznatom arheologu Đuri Basleru. On je svoj procvat doživio u srednjem vijeku pogotovo 13., 14. I 15. stoljeće za vrijeme hrvatskih velikaša. Hrvatski su ga velikaši i gradili, te je poznat pod imenom Vidoški, dobio je naziv po sv. Vidu, katoličkom svecu od kojega sveca potječe i naziv Vidovo polje, Vidoštica rijeka, danas Bregava. Cvao je sve do dolaska Turaka. U vrijeme Turske gubi značaj, jer su Turci otišli daleko na zapad, pa im više nije trebala utvrda i tako ostaje beznačajan  do 1718. do Požarevačkog mira, kad Turska pomalo gubi na zapadu i opet se povlači  prema istoku, tako da joj opet na Vidoškom treba obrana, pa tu postoji jedna manja vojna postrojba.

Turci su cijelo vrijeme na Gradu držali zatvor za kršćane, koji se nisu htjeli odreći svoje vjere i nacije. Poslije dolazi Austrija 1878., obnavlja Grad i tu drži jednu vojnu postrojbu za obranu i sigurnost. Propašću Austrije Grad nema više nikakvog  značaja, te je prilično zapušten.   

Ime Križevac stoji od pamtivjeka, pa je ime dobio vjerojatno po kakvom križu, koji su kršćani tu postavili radi svoje teške povijesti i Križnog puta koji su doživljavali na tom brdu. Ovdje opet kršćani podižu svoje svete kršćanske simbole – križeve, kao uspomenu na teška vremena koja su proživljavali za vrijeme 400-godišnje turske torture i vladavine.

Evo ti Isuse Kriste, kad bi te bilo, zašto sam u svoje i hipotetsko tvoje ime poželio odnosno požalio što pri ruci nijesam imao peču malja da porazbijam ona rugla ponad Stoca podignuta na tvoju sramotu, kad bi je  bilo.

Darko Kaciga Evropljanin

PS. Ako su herceg-bosanstvo odnosno kleroustaštvo gore opisanog odnosno citiranog stolačkog tipa stvarno paradigma hrvatstva, onda ja, Dubrovčanin i Evropljanin iz hrvatskog Dubrovnika, nijesam, odbijam biti Hrvat. Pa vam kao takav ,gospodo hrvatski političari na čelu sa sinjsko-zagrebačkim prdoklačilom  Milanovićem i hvarsko-zagrebačkim, glede i unatoč, hadezenjarom  Plenkovićem uskraćujem pravo da Hrvatsku  i hrvatstvo podvodite pod  herceg-balkanski perpetuum, umjesto da ih  predvodite u Evropu.

magazinplus.eu

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close