Policijski teror nad navijačima bihaćkog Jedinstva u Prijedoru

Policijski teror nad navijačima bihaćkog Jedinstva u Prijedoru: ”Ovako smo ti oca u ratu maltretirali…”

Povodom jučerašnjih zbivanja u Prijedoru na prijateljskoj utakmici Rudar Prijedor – Jedinstvo Bihać Sila Nebeska izdaje saopćenje za javnost i izvještaj sa utakmice, i apeluje na više organe vlasti da hitno reaguju povodom neviđene represije, koje prenosimo u cijelosti.

U aktuelnosti obilježavanja dvadesetogodišnjice genocida u Srebrenici, Sila Nebeska kao i svake godine je odlučila parolom odati počast poginulim u Srebrenici i Prijedoru. Na put u Prijedor je krenulo 16 punoljetnih navijača da bodrimo svoj klub nakon bojkota od cijele druge polusezone u ushićenju nakon toliko vremena bez navijanja. Na stadion ulazimo i zapažamo da policija i osiguranje nisu prisutni i već tu slutimo na moguće napade od lokalnog stanovništva. Početkom utakmice sa minutom šutnje dižemo parolu koja glasi: ‘Genocid vam zaboraviti nećemo Srebrenica 95’ Prijedor 92”.

Prilikom dizanja parole 300 gledalaca koji su bili prisutni na stadionu ustaju na noge sa zvižducima, psovanjem, skandiranjem imena Ratka Mladić (kao i tokom cijele utakmice) te sudija prekida utakmicu na 3 minute. Tek nakon 25 minuta stiže policija RS-a koja nam je sugerisala da uklonimo zastavu Republike Bosne i Hercegovine (ne Armije) sa ograde, koju stavljamo na ogradu od početka našeg postojanja i koja je uveliko dio našeg identiteta. Naravno prihvatili smo sugestiju policije i uklonili zastavu sa tribine.

Pri dolasku policije grupa od 15-ak lokalnih stanovnika nam prilaze na blizinu od 50-ak metara druge tribine i skandiraju Nož, žica, Srebrenica uz desničarsko gestikuliranje i što smo ignorisali kao i svaku drugu verbalnu provokaciju i nastavili navijati za svoj klub, ne želeći ulaziti u dubinu „konflikta“. Naknadno nam je igrač Jedinstva , Aldin Kovačević rekao da se verbalno okomio na sudiju jer nije prekinuo utakmicu zbog skandiranja lokalnog stanovništva, gdje mu je sudija odgovorio da je to RS i da je delegat zadužen za prekidanje utakmice.

Treba napomenuti da Sila Nebeska niti u jednom trenutku nije odgovarala na verbalne nacionalne prijetnje što je čak priloženo u videu gdje se govori o ignorisanju na te poruke. Također svi igrači naše ekipe mogu dati iskaz da ni u jednom trenutnku nismo odgovorali na provokacije domaćih navijača.

Nakon utakmice, čekajući dva transportna vozila 20 minuta, policija nas izvodi sa stadiona i pretresa na izlazu. Momak sa parolom u ruksaku biva pretučen na licu mjesta kao i momak sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine, te su momka koji je imao kontakt s osobama koje su nas prevozile u kobijima doveli među dvojicu već pretučenih te ga upitao imenom jesi li ti taj i taj, nakon odgovora „jesam“ dotični policajac s dvije ruke udara momka u obe strane glave te još jednim udarcem i nakon toga govori da se okrene zidu s rukama na leđima, te ga nakon odgovora na pitanje „Gdje je kombi?“ odvoze u autu sa dva policajca. Na putu do tamo biva pretučen sa četiri udarca zato što nije bilo vozača kombija u tom trenutku tu, te uz razne nacionalne uvrede izlazi iz auta te najzad dolazi vozač i u pratnji sa njima odlazi u stanicu. Ostatak grupe je sreo u stanici , koji su prema saznanjima odvodeni u PS Prijedor u tri vozila (dvije patrole i policijski kombi).

Zatim počinje neviđena represija i tortura u trajanju od 3 sata u prostorijama PS Prijedor, gdje su svakog ponaosob pretukli u posebnim prostorijama, zajedno sa jedinicom za podršku uz nečuvene povike kakvi se samo mogu vidjeti baš na video klipovima iz ratnog Prijedora i Srebrenice:
„Majku ti balijsku je*emo, sad ćemo te guz*ti“ , „Daboda živio pola života, pola umro.“ „Ovako smo ti oca u ratu maltretirali.“, „Jel ti otac bio na liniji?“, (izrečeno momku od 18 godina koji je preuzeo odgovornost za parolu i koji je najviše nastradao, kojeg su pretukli četiri pripadnika za podršku, psihičko maltretiranje 4 sata, možemo slobodno reći i zlostavljanje jer su mu pendrek stavili u neposrednu blizinu analnog otvora, koji je nakon takve torture šepajući izišao iz PS bez mogućnosti da govori šta mu se desilo.

Isti momak je dobio kaznu u iznosu od 1100KM zbog parole. Glavni odgovorni za jučerašnji dan, nismo sigurni da li je komesar ili koju već ulogu ima, ali po uputama ostalima smo protumačili da je on nadređeni u tom trenutku, Dušan Popović, koji je istom momku izjavio – „ Da nisam u nadležnosti u kakvoj trenutnoj jesam isjekao bih te u komade.“) „Turčine krvi ćemo ti se napiti.“ „Mater ti muslimansku jebem.“ „Sad ćemo da vidimo da li ste vi napali Vučića u Srebrenici, čak da vas i za terorizam možemo optužiti.“ (upućeno momku kod kojeg je bila zastava Republike Bosne i Hercegovine, koji je također umnogo pretučen za razliku od ostalih 14) „Šta ste vi uradili sa tom parolom? Kome ste odali počast? Kakvim mrtvima? To nije nikakav genocid.“ „Ne kaže se majka, nego reci baba, majmune jedan.“

Pretučeni momci koji su izlazili iz stanice nailazili su na repetiranje puške dugih cijevi kod JZP. Bitno je napomenuti da je JZP nasrnula na jednog vozača našeg kombija, koji je potpuno neutralan u toku jučerašnjih zbivanja.

Čak su nas tjerali da pokupimo sve opuške u dvorištu PS koje je poprilično veliko.
Izjava jednog od pretučenih: „Razgovor s policajcem , dobro ako smo mi to uradili što vi tvrdite kako je moguće da niste ništa uradili povodom povika s tribine Ratko Mladić, te „nož, žica, Srebrenica“ , na to policajac odgovara – „Ko je Ratko Mladić?“ dok ja odgovaram „Ratni zločinac.“, a policajac s ponosom i osmijehom izjavljuje da to nije istina i da nije nikako osuđen. Zatim ga pitam šta je sa povicima „Nož, žica, Srebrenica“, dok on na to odgovara s osmijehom „To ja nisam čuo“.

Držali su nas 3 sata u prostorijama i u kombijima u dvorištu PS bez vode, a treba uzeti u obzir da smo putovali cijeli dan po 35 stepeni i navijali 90 minuta, i to metodom udaranja i ispitivanja sa hladnom vodom na stolu. Konačno u Bihać krećemo u 23h pod pratnjom policije do granice u Bosanskoj Otoci.
Nismo bili u mogućnosti da prijavimo slučaj u drugim policijskim stanicama u RS-u jer smo pod pratnjom napustili RS, a to bi također bio rizičan pohod, ako ne i rizičniji od prethodnog.

Pri dolasku u Bihać momentalno odlazimo u MUP USK da prijavimo slučaj, gdje su nam odgovorili da nisu nadležni za slučajeve u RS-u niti žele da se bave sa tim slučajem. Potom odlazimo u Kantonalnu bolnicu gdje nam doktor uspostavlja dijagnoze ozljeda, gdje su pojedini dobili teže tjelesne povrede od udaraca po glavi i ostatku tijela, a pojedini lakše tjelesne povrede. Jednom momku je danas naknadno utvrđena faktura lobanje.

Nakon svega, ništa nam nije preostalo nego da se pitamo kako izgleda svakodnevnica Bošnjaka u Prijedoru i RS-u, i po ko zna koji put da se dešavaju incidenti ovakve prirode. Prijedor je bio slučajna stanica za odavanje počasti najvećoj katastrofi u modernoj historiji Evrope.

Prijedorska policija je učinila sve da nam otmu vizuelne dokaze (sa stadiona, dizanje naše parole, reakcije gledalaca, govor mržnje itd.) tako što su htjeli razbiti Go Pro kameru jer nisu uspjeli da dođu do dokaza, tako što su preturali mobitele i pregledali slike svakog od nas, dok je sve bilo na Go Pro-u, ali navijači nisu toliko nepametni kao što se njima činilo i ostavili smo ih u Prijedoru u velikom razočarenju i s glavom u rukama, jer im se činilo da će 18. 7. 2015. već sutra biti sasvim običan dan.

Još jednom, apelujemo vlast i nadležne organe da reaguju na ovakvo prekomjerno primjenjivanje sile i to uz govor mržnje, jer ćemo se pravnim putem pobrinuti i boriti za odgovaranje počinitelja ovih djela.

U prilogu objavljujemo fotografije kao dokaze dok ćemo video naknadno objaviti na internetu jer nismo u mogućnosti brže.

Ne brojimo ni poraze, ne brojimo ni modrice, jer naša ljubav, o Jedinstvo, jer naša ljubav nema granice!”