Garancija Vlade FBiH po kreditu kineske državne banke za izgradnju Bloka 7 TE Tuzla ima elemenata državne pomoći, stoji u nalazu nezavisnih pravnih stručnjaka, koji je objavila Energetska zajednica.
Iz Energetske zajednice podsjećaju da je Sekretarijat u septembru 2018. godine obaviješten od podnosilaca žalbe ( Aarhus centar u BiH i CEE Bankwatch mreža, op.a) o odluci Vijeća za državnu pomoć iz jula 2018. godine, u kojoj se navodi da državna garancija za kredit kineske izvozno-uvozne banke ne predstavlja državnu pomoć.
“Sekretarijat Energetske zajednice procijenio je odluku Vijeća za državnu pomoć i dodatnu dokumentaciju koju je dostavila Elektroprivreda BiH i došao je do preliminarnog zaključka da garancija za izgradnju Bloka 7 u stvari predstavlja državnu pomoć. Stoga, odluka Vijeća za državnu pomoć nije u skladu sa pravnom stečevinom EU o državnoj pomoći za Energetsku zajednicu”, navodi se u saopštenju.
Uzimajući u obzir i nalaz pravnih stručnjaka koji su potvrdili raniji zaključak Sekretarijata, iz Energetske zajednice ističu da bi Vijeće za državnu pomoć u BiH trebalo da ponovi proceduru i preispita garanciju u skladu sa acquis-em o državnoj pomoći Energetske zajednice.
“Sekretarijat takođe naglašava da Parlament FBiH ne treba da odobri garanciju, zasnovanu na neusklađenoj odluci Vijeća za državnu pomoć”, kategorični su iz Energetske zajednice.
Sporna državna garancija za kineski kredit
Iz Aarhus centar u BiH, čiji je fokus djelovanja informisanje i učešće javnosti u oblasti životne sredine, u više navrata upozorili su na sporno izdavanje garancije za kineski kredit.
Naime, Uredba o namjeni, kriterijima i uslovima za dodjelu državne pomoći u Federaciji BiH propisuje da pojedinačna državna garancija ne predstavlja instrument dodjele državne pomoći ukoliko je, između ostalog, ispunjeno da garancija ne pokriva više od 80 posto neizmirenog zajma ili druge finansijske obaveze korisnika, s tim da se ovo ograničenje ne odnosi na: garancije koje pokrivaju dužničke obveznice ili garancije date u cilju finansiranja privrednog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, a garanciju daje sam organ koji je povjerio vršenje usluga od općeg ekonomskog interesa, te da se premija za garanciju obračunava primjenom tržišnih principa.
”Naše primjedbe se najviše odnose na tačku C. Naime, garancijom se pokriva 100 posto kredita od Izvozno-uvozne banke Kine, što je dozvoljeno samo pod određenim uvjetima, inače smije biti samo do 80 posto“, kaže za Vijesti.ba Nina Kreševljaković iz Aarhus centra u BiH.
Vijeće za državnu pomoć tvrdi da korisnik kredita, odnosno Elektroprivreda BiH, pruža usluge od opšteg ekonomskog interesa, što znači da je garancija kojom se pokriva 100 posto kredita dozvoljena.
”Međutim, u Uredbi piše ‘garancije date u cilju finansiranja privrednog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od općeg ekonomskog interesa, a garanciju daje sam organ koji je povjerio vršenje usluga od općeg ekonomskog interesa’. Usluga od općeg ekonomskog interesa se definira u dozvoli FERK-a, pa po definiciji EPBiH ne može dobiti 100 posto garanciju jer Ministarstvo finansija izdaje garanciju, a to je drugi organ od FERK-a”, pojašnjava Kreševljaković.
Ona dodaje da, osim toga, EPBiH ima i drugih komercijalnih aktivnosti, koje nisu definisane kao usluge opšteg ekonomskog interesa, tako da ne predstavlja privrednog subjekta čija je isključiva djelatnost pružanje usluga od opšteg ekonomskog interesa.
”Smatramo da planovi po kojima bi se javna sredstva koristila kao garancija za kineski kredit koji bi se uložio u planirani Blok 7 Termoelektrane Tuzla su u sukobu sa zakonom, te je neophodno da budu istraženi od strane Sekretarijata Energetske zajednice. Naime, predložena garancija za Blok 7 Termoelektrane Tuzla pokriva 100 posto kredita, kao i kamate i druge vezane troškove. Postoje slučajevi kada su ovakve garancije dopuštene, ali u ovom slučaju ti uslovi nisu ispunjeni“, kategorična je ona.
Imajući na umu vrlo komplikovanu legislativu o podsticajima, mišljenja je da sama činjenica da je Vijeće za državnu pomoć BiH odobrilo ovu garanciju za osam radnih dana od primitka zahtjeva od strane Ministarstva finansija FBiH baca sumnju na kvalitet te procjene.
Negativan prekogranični uticaj
Naša sagovornica podsjeća da je BiH, prema ESPOO konvenciji, bila dužna obavijestiti Hrvatsku i Srbiju, kao potencijalno ugrožene strane, o procesu procjene uticaja na okoliš za projekat izgradnje Bloka 7, tako što će im pružiti odgovarajuće informacije i dovoljno vremena za povratnu reakciju.
”Pošto susjednim državama nije poslala ovu obavijest, BiH, odnosno FBiH je implicitno prekršila članove ESPOO konvencije. Zbog tog propusta je građanima susjednih zemalja bilo uskraćeno njihovo pravo učešća u procesu procjene utjecaja na okoliš ovog projekta”, upozorava Kreševljaković.
Osim toga, ona podsjeća da Zakon o zaštiti okoliša FBiH propisuje da, u slučaju kada projekt može imati negativan uticaj na okoliš u kontekstu prekograničnih uticaja, Federalno ministarstvo okoliša i turizama treba, putem relevantnih i odgovornih institucija, obavijestiti zemlje koje bi mogle biti pogođene zagađenjem iz ovog projekta.
”ESPOO konvencijom je vrsta postrojenja, u koju spada i Blok 7 TE Tuzla, rangirana kao mogući izvor prekograničnog zagađenja. Međutim, dokument o procjeni utjecaja na okoliš i Rješenje UP-I 05/2-23-71/15FM od 18.07.2016. godine za Blok 7 ovu činjenicu ne uzima u obzir i u tim dokumentima sa ne razmatra utjecaj prekograničnog zagađenja na prikladan način. Tim propustom su prekršene i odredbe Zakona o zaštiti okoliša FBiH”, precizira naša sagovornica.
Na opasnost od prekograničnog uticaja upozorava i Zvezdan Kalmar, koordinator za energiju i klimatrske promjene u Centru za ekologiju i održivi razvoj iz Srbije.
”Zahtijevali smo da Srbija bude uključena, odnosno da se razmotri problem prekograničnog uticaja, posebno imajući u vidu izvještaje međunarodne mreže zdravstvenih organizacija o ogromnom uticaju termoelektrana u našoj regiji. Postoji podatak da 16 termoelektrana u ovom regionu ima veći uticaj nego 250 evropskih termoelektrana. Možete onda da zamislite koliki je i kakav uticaj na lokalno stanovništvo u našim zemljama”, ističe Kalmar u razgovoru za Vijesti.ba.
On upozorava da je nedopustivo davati državne garancije za takve komercijalne objekte zbog njihovih visokoproblematičnih ekonomskih, ali prije svega strahovitih ekoloških i zdravstvenih posljedica.
”Zbog toga podržavam zaustavljanje projekta izgradnje Bloka 7 u Tuzli dok se ne razmotre alternativna, puno bolja i zdravija rješenja, koja će i sa ekonomske strane imati daleko bolje posljedice po otvaranje novih radnih mjesta u BiH u sektoru energetkse efikasnosti i obnovljivih izbora energije. Apelujem na svijest ljudi koji u BiH donose odluke, ali i građana generalno, da se što prije zahtijeva politička odluka da se ide u pravcu rješenja koja su bazirana na obnovljivim izvorima energije”, poruka je našeg sagovornika iz Srbije.
Uticaj cijene emisije CO2 na kalkulaciju isplativosti investicije
Iz Aarhus centra u BiH pojašnjavaju i nedoumice u vezi sa uticajem cijene emisije CO2 na kalkulaciju isplativosti izgradnje Bloka 7.
”U ‘Studiji izvodivosti za Blok 7 TE Tuzla’, koja je napravljena u novembru 2016. godine, od strane Delphos International, nije jasno da li je uzeta u obzir cijena po toni emisije CO2 koje će Elektroprivreda BIH morati plaćati kad BIH uđe u Emissions Trading Scheme (ETS) – sistem trgovanja emisijama u EU. Na jednom mjestu u studiji se pominje cijena od 6,1 EUR/t, dok se u ostatku dokumenta to uopće ne spominje”, navodi Nina Kreševljaković.
Ona ističe da se u drugom dokumentu, “Ocjena kritičnih varijabli studije izvodljivosti Bloka 7 TE Tuzla”, čiji je autor Institut za građevinarstvo IG, d.o.o, Banja Luka, pretpostavlja da će se u BiH početi plaćati naknada za CO2 tek 2034. godine i da će cijena po toni tada biti 7,1 EUR i da će rasti na 12 EUR/t tek u 2061. godini.
”Međutim, trenutna cijena CO2 je već sad oko 20 EUR/t i očekuje se da će i dalje rasti. Samo ta činjenica ima ogroman utjecaj na kalkulaciju isplativosti ove investicije. Godišnji troškovi za CO2 predviđeni u Ocjeni kritičnih varijabli kreću od 2.762.260 EUR u 2034. godini do 31.432.410 EUR u 2061. godini. Međutim, čak i uz današnje cijene od 20 EUR/t, sa godišnjim emisijama od 2.593.670 tona, godišnji troškovi bi bili 51.873.400 EUR. Ovo je jedan od razloga zašto se danas u EU rijetko grade nove termoelektrane na ugalj”, pojašnjava naša sagovornica.
Ona napominje da će BiH morati sudjelovati u sistemu trgovanja emisijama najkasnije pri ulasku u EU, a najvjerojatnije i prije ulaska u EU ili sudjelovati u ETS sistemu ili uvesti porez na CO2 kroz obaveze koje proizilaze iz Ugovora o uspostavljanju Energetske zajednice.
Bez primjene jednakih pravila, upozorava, BiH neće biti u mogućnosti sudjelovati na evropskom tržištu energije koja su ista za sve učesnike. Stoga, smatra da je nerealna pretpostavka da će BiH tek 2034. godine početi plaćati troškove CO2.
”Iz navedenog je jasno da Studija izvodljivosti za Blok 7 TE Tuzla i Ocjena kritičnih varijabli studije izvodljivosti Bloka 7 TE Tuzla nisu realno prikazale utjecaj cijene emisije CO2 na kalkulaciju isplativosti ove investicije”, zaključuje naša sagovornica iz Aarhus centra u BiH.
N.Ć.
(Vijesti.ba)
