OI 2016: Kao u filmu – Pao je u finalnoj trci, a onda ustao, prestigao ih sve i osvojio olimpijsko zlato!
Nestvarna scena na Olimpijadi u Riju
KAO U FILMU Pao je u finalnoj trci, a onda ustao, prestigao ih sve i osvojio olimpijsko zlato!
U jednom od najpoznatijih sportskih filmova svih vremena “Vatrene kočije” čuvena je scena u kojoj jedan od glavnih junaka nestvarne atletske priče – pada usred trke, ali se pridiže, prestiže rivale i pobjeđuje. Takva scena viđena je i na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru.
Film iz 1981., koji je dobio četiri Oskara, pa i za najbolje ostvarenje te godine, govorio je o pripremama britanskog tima za olimpijski nastup 1924. Iznad ovih rečenica je snimak one pomenute filmske scene, a ispod čuvena Vangelisova muzika iz slavnog kinematografskog dijela. Prijat će vam uz priču koja slijedi.
Mo Farah je u Rio stigao kao dvostruki olimpijski šampion, u trkama na 5.000 i 10.000 metara. Na ovoj dužoj dionici po zlato je krenuo minule noći, svjestan da će mu biti teže nego ikada prije, jer su Kenijac Pol Kipngetič Tanui i Etiopljanin Tamirat Tola pokazali da mogu da ga uzdrmaju.
Nije ovaj 33-godišnji Somalijac, koji već 19 godina trči pod britanskom zastavom, želio da razmišlja o drugima. Prosto je došao da, opet, da sve od sebe. Trka je isprva bila sporija nego što je planirao, pa je stigao čak i da mahne svojima, u drugom krugu. U desetom je primijetio da mu Tanui i Tola, sa još nekoliko trkača, odmiču, te je probao da se izdvoji iz grupe i sustigne ih. Međutim, u tom pokušaju, ispred njega su atletičari naglo usporili, te su se Farahove noge uplele sa prijateljevim. Amerikanac Gejlen Rup, koji je bio iza njega, mogao je samo da vidi kako slavni šampion pada. Jedan od rivala ga je preskočio. Svi drugi pretekli.
– Govorio sam sebi “Samo ustani. Samo se pridigni. I, ne paniči. Nikako ne paniči. Ne paniči!”, prisjećao se Farah poslije ovog finala.
Rap se okrenuo i pitao ga da li je u redu. Odgovor je bio podignuti palac, poslije čega je prijatelj koji je ostao na nogama viknuo: “Hajde! Drži se mene, idi iza”. I, poveo ga je.
U životu su, čak i šampionima, prijatelji itekako potrebni. Ne kada je sve dobro, nego baš kada sve krene nizbrdo.
Farah slavi zlato
– Je li gotova trka? Je li sve gotovo? Ne… ne… Rekao sam kćerki Rijani da ću joj donijeti medalju. Neću da je iznevjerim – prisjećao se Farah misli u tim trenucima. I, krenuo je za prijateljem.
Kenijci su napred već odmakli, kako to oni umiju u atletici. Ali, Mo Farah je svakim korakom smanjivao prednost.
Tanui je ušao kao prvi u posljednji krug. Ali, u završnici nestvarnog finala, baš kao na filmu, čovjek koji je prethodno pao – stvarno ih je prestigao sve i prvi prošao kroz cilj.
Autor: (D. K.) – avaz.ba
