Proizvodnja pristanka – Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke
Proizvodnja pristanka ključna je riječ u tehnologiji vladanja masovnim društvima. Ta tehnologija ne temelji se toliko na nekoj fizičkoj prisili, koliko na propagandi kao “opijumu naroda”. Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke. Preko nje se proizvodi pristanak. Društvene se mase moraju organizirati i zabaviti. O njima brinu moćni organizatori. Primjena političkog marketinga našla je svoje mjesto u izbornim procesima. Pakiranje političara i predsjedničkih kandidata poput kobasica radikalna je i nekritička, a naposljetku i opasna tehnika proizvodnje pristanka. To je legalna demokratska, ali i radikalno manipulacijska metoda amerikaniziranih izbornih kampanja čija je bit u jalovu postupku da se iz ničega i uglavnom ništa napravi nešto na što će svi pristati. Uglavnom na podvalu!
SPIN INSTRUMENTARIJ
Kada se uvidjelo da se načela ekonomske propagande mogu primijeniti i na polje politike, pedesetih godina dvadesetog stoljeća rođen je politički marketing kao radikalna inačica instrumentalnoga karaktera dijela političkih znanosti ili znanosti o moći. Disciplina je rođena u Americi
Piše: Anđelko Milardović
Proizvodnja pristanka ključna je riječ u tehnologiji vladanja masovnim društvima. Ta tehnologija ne temelji se toliko na nekoj fizičkoj prisili, koliko na propagandi kao “opijumu naroda”. Moderna propaganda nije karakteristična samo za autoritarne, totalitarne, nego i demokratske poretke. Preko nje se proizvodi pristanak. Društvene se mase moraju organizirati i zabaviti. O njima brinu moćni organizatori.
Uspon propagande i moći uvjeravanja
Uspon propagande i moći uvjeravanja krenuo je u doba Prvog svjetskog rata kada je bilo utemeljeno britansko ministarstvo informiranja. Noam Chomsky o tomu kaže: “U prvom svjetskom ratu prvi se put javlja dobro organizirana državna propaganda. Britanci su imali ministarstvo informiranja koje im je bilo potrebno jer su morali uvući SAD u rat kako ne bi nastradali do daske”
Cilj britanske propagande bila je sotonizacija njemačkih snaga i pridobivanje američkih intelektualaca koji su kasnije sudjelovali u mobilizaciji američke javnosti te kontrola mišljenja “cijeloga svijeta”. No, glavna meta bile su Sjedinjene Američke Države.
Znanja o proizvodnji pristanka postupno su se razvijala. Značenje propagande uvidjeli su totalitarni diktatori Hitler i Staljin. Onda se uvidjelo da se ratna propaganda kao tehnika proizvodnje pristanka može aplicirati na područje ekonomije.
Poslije Prvog svjetskog rata, 1925. godine, Edward Bernays objavio je sistematsku knjigu “Propaganda”. Politička ideologija koncepta propagande temelji se na ‘discipliniranju’ i pristajanju masa na poredak moći i moćnika. Znanja iz ratne propagande primijenjena su u civilni sektor.
Discipliniranje masa i umova
To mišljenje pronalazi svoju potvrdu u tezi o tehno-znanosti kod francuskog filozofa i kritičara informacijskog društva P. Virilioa. Parafrazirajući Bernaysa, Chomsky pojašnjava termin discipliniranja masa i umova. Chomsky kaže: “Tim se novim tehnikama discipliniranja umova moraju koristiti inteligentne manjine kako bi raja ostala na pravom putu. Sada možemo, jer imamo nove tehnike”.
Imamo nove tehnike koje su se između dva svjetska rata snažno i do perfekcije razvile. U njihovu razvoju sudjelovale su različite discipline društveno-humanističkih znanosti, kao što su socijalna i politička psihologija, ekonomija s ekonomskim marketingom i politologija s političkim marketingom.
Riječ je o disciplinama izravno involuiranima u proizvodnju pristanka i pakiranje politike, dakle, instrumentalnim u funkciji stjecanja i održavanja moći.
Iz ratne propagande kao proizvodnje pristanka masa za ratne ciljeve razvila se ekonomska propaganda. Razvio se marketing! Razvila se reklamna industrija za proizvodnju potrošačkog društva!
Ubrzo se uvidjelo da se načela ekonomske propagande mogu primijeniti i u polje politike. Onda je pedesetih godina dvadesetoga stoljeća rođen politički marketing kao radikalna inačica instrumentalnoga karaktera dijela političkih znanosti ili znanosti o moći.
Disciplina je rođena u Americi
Ta eklektička disciplina nastala je kao sinteza različitih znanja iz ekonomskog marketinga, socijalne i političke psihologije, komunikologije, sociologije masovne kulture i dubinske psihologije te šire znanosti o ljudskom ponašanju. Napokon se uvidjelo da se politika može pakirati kao što se pakira svaka druga roba, primjerice kobasice.
Primjena političkog marketinga našla je svoje mjesto u izbornim procesima. Pakiranje političara i predsjedničkih kandidata poput kobasica radikalna je i nekritička, a naposljetku i opasna tehnika proizvodnje pristanka.
Postupku pakiranja politike i predsjedničkih kandidata pribjegavaju marketinške agencije za proizvodnju pristanka. To je legalna demokratska, ali i radikalno manipulacijska metoda amerikaniziranih izbornih kampanja čija je bit u jalovu postupku da se iz ničega i uglavnom ništa napravi nešto na što će svi pristati. Uglavnom na podvalu!
Sastavnica metode i tehnike proizvodnje pristanka u amerikaniziranim kampanjama zapravo je i dodatni postupak insceniranja i pretvaranja izborne politike u zabavu, spektakl, reality show i biranje najljepšega kandidata s najboljom ‘oblekom’.
Izbor za predsjednika republike u društvu spektakla trebao bi zapravo biti izbor za miss političarke i političara i najbolje odjevenog manekena, odnosno za najbolju sliku.
U vezi sa slikom Umberto Ecco kaže da je “konačna slika konstruirana za podčinjenu masu”.
Skretanje pozornosti
Proizvodnja pristanka preko pakiranja politike svoju manipulacijsku snagu temelji na inverziji. Inverzija se sastoji u tome da kandidati više uopće ne diskutiraju o političkim idejama, programima, projekcijama budućnosti, što bi bio glavni zadatak kampanja i njihovih aktera, nego zapravo o sporednim stvarima.
To se zove skretanje pozornosti s bitnih na nebitne sadržaje izborne kampanje i mirno discipliniranje biračkih masa, što je prema Chomskom, jedna od važnih funkcija masovnih medija.
Skretanje pozornosti je dio priče o proizvodnji pristanka. Pristaje se na ono što je zapakirano, a što je zapravo zapakirano, to spoznajemo za trajanja mandata neke izabrane vlasti.
Pretvaranje izbornog postupka tehnikama proizvodnje pristanka i pakiranja politike nestaje i politika kao takva koja se zapravo rastače u mnoštvo atomiziranih, uglavnom blesavih izbornih slogana čiji je zadatak zarinuti se dubinski u tkivo izbornih masa kako bi iste uvijek naivno mislile da biraju po svom izboru.
Kad tamo! Izborne mase biraju ono što je već netko izabrao i lijepo im ga prodao, odnosno podvalio. Taj imaginarni netko mogu biti korporacije, legalno i nelegalno stečeni krupni kapital, marketinške agencije, stari i novi mediji i dijelovi praktične znanstvene zajednice.
U cijeloj priči proizvodnje pristanka ne treba zanemariti stare medije kao eksponente novca i krupnog kapitala. Oni koji, pak, imaju subverzivne i dekonstrukcijske ideje u odnosu na proizvodnju pristanka i pakiranje politike, oni će na različite načine biti ušutkani, prešućeni, izbrisani i za javnost nepostojeći.
U vezi s takvim sojem ljudi Chomsky kaže: “Ljudi s neovisnim idejama ili s pogrešnim mislima ispadaju”. Oni ispadaju jer smetaju održavanju strukture moći.
Međutim, ako će se održati minimalni konsenzus o elementarnoj demokraciji, koja se opet ustanovljuje preko izbora kao dijela društva spektakla i zabave kao metode upravljanja masama, u kojoj netko sebi uzima za pravo korištenje metode pristanka i pakiranja politike, onda se u toj demokraciji i u kontekstu spomenutoga konsenzusa treba dopustiti dekonstrukcija i diverzija postupka proizvodnje pristanka i pakiranja politike.
Ako neki uzimaju sebi za pravo pakirati politiku, drugi sebi uzimaju za pravo korištenje metode raspakiravanja politike i dekonstrukcije metode proizvodnje pristanka.
Izvor: Vjesnik
