Kolumne

Yoav Litvin: Cionistička propaganda

Kao efikasan propagandni alat, liberalni cionizam promovira normalizaciju koja kolonizira um.

„Mirovni proces“ između predstavnika Izraelaca i Palestinaca je odavno mrtav, a ipak sahrana još nije održana. Izrael nastavlja oduzimati pravo glasa, progoniti i raseljavati Palestince, dok produbljuje svoje veze sa fašističkim silama širom svijeta, uključujući SAD, Mađarsku, Filipine i Brazil.

Razočarano političarima, palestinsko civilno društvo pozvalo je 2005. međunarodnu zajednicu da bojkotuje, povuče investicije i uvede sankcije (BDS) izraelskoj državi dok im ne prizna puna prava. Pokret BDS je prikupio veliku podršku među Palestincima i saveznicima, donoseći nekoliko ključnih pobjeda u odnosima s javnošću, uključujući i nedavno reafirmaciju nagrade ikoni građanskih prava Angeli Davis, nakon što je inicijalno opozvana zbog pritiska od cionističkih grupa kojima je smetala njena podrška pokretu BDS.

U suprotnosti sa pozivom na BDS i neuspjesima decenija pregovora, neki insistiraju da mir i pravda mogu biti postignuti uz pomoć dijaloga i kompromisa između Palestinaca i cionista.

U nedavno objavljenom članku u Guardianu, istraživač autizma profesor Simon Baron-Cohen predstavlja „empatiju“ kao osnovni način premoštavanja jaza između ljudi u sukobu za svrhu ohrabrivanja kompromisa prema kolektivnoj budućnosti. On zastupa stav da je empatija između žrtava prvi korak ka pomirenju između izraelskog i palestinskog društva koji su dehumanizirali jedni druge.

Na samom početku, Baron-Cohen priznaje da on nije stručnjak u ovom polju, što je jedan od nekoliko razloga njegov stav ima odjek liberalne cionističke propagande.

Cionistička propaganda

Konačni propagandni cilj bilo kojeg nacionalističkog aparata je da spoji percepciju „sebe“ sa onom „nacije“ u kohezivni identitet koji je odan vladajućoj klasi. Kritika države postaje egzistencijalna prijetnja koja garantuje defanzivne odgovore čiji je cilj preživljavanje i lične i kolektivne psihe.

Cionizam je moderni bijeli supremacistički pokret od svog začeća. Cionisti su udružili aspekte judaizma i liberalizma, upakovavši ih kao obraćanja identitetima i propagandne alate da podrže kolonijalnu ekspanziju.

Država Izrael je izgrađena na obmani, čuvanoj u osnovnom zakonu, da je istovremeno jevrejska i demokratska. Međutim, Izrael nije demokratska država, kao što se vidi iz duge liste antipalestinskih mjera uključujući nedavni jevrejski zakon o nacionalnoj državi. Nije ni jevrejska država, što se vidi iz izraelskih stalnih napada na anticionističke Jevreje i predrasuda protiv Sefarda, Mirzaha i afričkih Jevreja, kao i iz stalne saradnje sa antisemitskim snagama koje ciljaju na globalni aparthejd.

Ova vještačka poveznica između cionizma i judaizma ometa otpor tvrdeći da je kritika cionizma i izraelskih politika prema Palestincima napad na sve Jevreje, tj. antisemitski. Zatim, to fragmentira antikolonijalni otpor preformulisanjem političke borbe oko zemlje i resursa između okupatorske sile i okupiranog naroda kao „sukob“ između dvije relativno jednake strane.

Liberalna strana cionizma funkcioniše da očisti i revidira reakcionarno, dosljeničku i bjelačko supremacističku suštinu pokreta i njene motivacije – ekspanzionizam i aparthejd – učini opskurnim. Dvolično, na taj način se predstavlja cionizam kao kompatibilan sa demokratskim i progresivnim vrijednostima i ljudskim pravima, koji posjeduje istinsku želju za mir, pravdu i potpunu integraciju na Bliskom istoku.

Liberalni cionizam

Liberalni cionizam promovira ideju lijevog do desnog spektra unutar Izraela. Pa ipak, razlike između ovih ekstrema su samo taktičke i kozmetičke, održavajući iluziju humanog društva sa zdravim demokratskim diskursom.

„Desničarske“ i „liberalne“ cionističke stranke uključuju se u građanske slobode za članove privilegovane klase a ipak se ne usuđuju adresirati samu prirodu cionizma, čije su pristalice terorizirale izvorne Palestince više od sedam decenija.

Liberalni cionisti ahistorijski predstavljaju izraelski i palestinski narativ kao paralelne istine, i oba naroda kao žrtve sa legitimnim pravom i problemima koji zahtijevaju duge pregovore i teške ustupke prije nego što se postigne kompromis. Stoga, koristeći kolonizirajući jezik, liberalno cionistički revizionistički narativ izjednačava doseljeničke kolonizatore ugnjetavače koji drže sve poluge moći, sa njihovim autohtonim palestinskim žrtvama.

Ova lažna jednačina, koja je prisutna u članku od Barona-Cohena, podržava liberalno cionističko prihvatanje „dvodržavnog rješenja“ koje bi riješilo „sukob“ dijeleći zemlju u skladu sa izraelskim „sigurnosnim“ interesima da se formaliziraju postojeći palestinski bantustani, čak i ako Izrael odbija upotrijebiti svoju moćnu poziciju da omogući održivu suverenu državu za Palestince.

Liberalni cionisti usvajaju antiintelektualni, imperijalistički okvir, koji smatra insistiranje na historijskoj istini i odgovornosti kao nepotrebno, uzaludno i čak nevažno i traži načine da rješava probleme koristeći lažni „pragmatični“ pogled u budućnost prije nego istraživanje lekcija iz prošlosti. Nadalje, liberalni cionisti kao što je pokojni romansijer Amos Oz usvajaju nemoralni pristup koji smatra izraelske ratne zločine kao opravdane defanzivne odgovore na dekontekstualizirano palestinsko antikolonijalno nasilje.

Alternativni okvir

Žrtve porodičnog i drugih oblika nasilja trebaju osnaženje kao način da okončaju svoju viktimizaciju, u konačnici dovodeći svoje ugnjetavače pred lice pravde. Empatija za zlostavljača kao prvi korak prema ovom cilju je, zapravo, oblik nastavljanja zlostavljanja. To osnažuje zlostavljača i učvršćuje nasilnu dinamiku uskrativši suštinu ovom nepravednom odnosu.

Ideja Barona-Cohena o empatiji je ugnjetavačka jer je on jednako primjenjuje na palestinske žrtve i na njihove cionističke zlostavljače. Njegovo dekontekstualizirano predstavljanje empatije kao prvog koraka ka pomirenju je liberalno cionistički nelogičan zaključak, koji održava status quo ugnjetavanja i otimanja zemljišta, izostavljajući snažnu podršku koju Izrael dobija od imperijalističkih sila, uključujući i njegovu Veliku Britaniju. Ne iznenađuje da se on s odobravanjem referira na dvojicu istaknutih liberalno cionističkih apologeta u svojim esejima; Amosa Oza i osramoćenog novinara Arija Shavita, dok u potpunosti ignoriše palestinske učenjake i pozive koji odbijaju normalizaciju.

Za razliku od prihvatanja i palestinskog i cionističkog narativa kao paralelnih istina što radi Baron-Cohen, cionizam treba biti dekonstruisan u svojoj cijelosti kao bjelačka supremacistička, kolonijalno hegemonijska sila u Izraelu/Palestini da se postigne jednakost, mir i pravda i za Palestince i za Jevreje.

Za ovu svrhu, važno je istražiti osnove, motivacije i sile iza cionizma i usvojiti pristup korak po korak koji usvaja lekcije drugih antikolonijalnih, antirasističkih pokreta i formira saveze sa ovim grupama. Propalestinski aktivisti mogu iskoristiti empatiju da se povežu sa drugim žrtvama bjelačkog supremacističkog patrijarhalnog ugnjetavanja, kao što su ljudi tamnije puti, žene, izvorni stanovnici, Jevreji, muslimani, imigranti LGBTQI i drugi.

Jednom kada se ugnjtavačka struktura dekonstruiše, može efikasno biti razmontirana, nakon čega se proces rehumanizacije i pomirenja koristeći empatiju može dogoditi. Pričanje priča i umjetnost su moćni načini reafirmisanja identiteta i gradnje mostova. Shodno tome, u današnjem Izraelu umjetnost koja se kritički postavlja prema cionizmu oštro se kritikuje i može biti cenzurisana i zabranjena čak dovodeći do zatvaranja umjetnika, kao u slučaju Dareena Tatoura.

Analiza cionizma kao doseljeničkog kolonijalističkog pokreta donosi informacije o njegovim motivacijama, ciljevima i propagandnim tehnikama. Eskalirajuća dinamika traume i agresije služi da normalizira cionističko/izraelsko ugnjetavanje kroz proces dehumanizacije „drugog“ i čini pomirenje doslovno nemogućim kategorizirajući društvo u aparthejdske „u“ i „izvan“ grupe.

Proučavanje historijske istine omogućava potragu za odgovornošću i deinternalizaciju ugnjetavačkih strukturalnih normi. Efikasno liderstvo iz unutrašnjosti žrtvine zajednice zatim se usvaja koristeći pristup presjeka, što iznutra predstavlja ugnjetavanje u svim njegovim manifestacijama.

Palestinsko vođstvo i bjelačko spasiteljstvo

Na kraju svog članka, Baron-Cohen pokušava demonstrirati moć empatije u kreiranju veza prema pomirenju koristeći dekonstektualizirani primjer: Siham, simbolična Palestinka čijeg je brata „ubio izraelski metak“ (za razliku od ubijen od strane vojnika po odredbama ilegalnog aparthejdnog režima) povezuje se sa Robbie, Izraelkom čijeg je sina „ubio palestinski metak (za razliku od ubijen od strane Palestinca sa pravnim pravom na oružanu borbu protiv okupacije). U skladu sa ovim pogrešnim liberalnim cionističkim okvirom, ove žene su predstavljene kao jednake žrtve koje je povezala njihova zajednička tuga.

Ova ideja empatije bila je usvojena tokom godina Sporazuma iz Osla kada su Palestinci i Izraelci sa svrhom spajani zbog dijaloga. Međutim, kako su istina i kasnija odgovornost ignorisane u ovom procesu, pojedinci su se vratili u svoje nepromijenjene segregirane zajednice: Izraelci svojoj privilegiji a Palestinci svom ugnjetavanju.

Kao efikasan propagandni alat, liberalni cionizam promovira normalizaciju koja kolonizira um. „Empatija“ služi da normalizira, sakrije i sačuva kontinuiranu viktimizaciju Palestinaca i pruži kontraproduktivnu i nestalnu ideju progresa.

Sve dok cionistično ugnjetavanje ostane netaknuto, empatija zasnovana na kootporu, ne koegzistenciji jedina je relevantna forma za Palestince i Izraelce. Svi koji su zainteresovani za oslobađanje Palestinaca od ugnjetavanja trebaju obratiti pažnju na palestinsko vođstvo i izbjeći bjelačko spasiteljstvo, koja normalizira bjelačko supremacističko ugnjetavanje, i ne ohrabruje pravdu za svoje žrtve.

Palestinci i druge žrtve bjelačke nadmoći mudro biraju da odbace pokušaje normalizacije dok ne budu imali sva svoja prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Piše:Yoav Litvin

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close