Ričica kod Kaknja: Hljeb golobradih mladića sa sedamdeset kora

Rudarski je hljeb sa sedam kora, ali je hljeb golobradih mladića koji ugalj vade iz divljih jama u mjestu Ričica kod Kaknja, onda, sa sedamdeset kora. Oni svaki dan, noseći glavu u torbi, satima ručno vade ugalj iz opasnih i dubokih jama za nadnicu od koje preživljavaju oni i njihove porodice.

 Veliki rizik

Borba za preživljavanje, kako nam pričaju mještani Ričice, natjerala je ove ljude, mahom mladiće od 18 do 27 godina, da svakodnevno ulaze u neograđene, divlje jame, često duboke i do 200 metara, svjesno riskirajući svoj život. Iako postoji opasnost od urušavanja jame te trovanja podzemnim plinovima, mladići s kojima smo jučer razgovarali kažu da drugog posla nemaju. Spominju i „gazde” koje, navodno, učestvuju u „organizaciji posla” i uzimaju dio profita, ali samo u tišini. Strahuju da će i ovaj posao izgubiti.

– Ugalj kopamo da bismo prehranili svoju porodicu, a ne što nas neko tjera. Istina, pojedinci kopaju za ljude koji su otvorili ove jame, a neki kopaju sami za sebe. Međutim, mi druge opcije nemamo. Kopamo da bismo imali šta da jedemo – kaže nam na početku razgovora 27-godišnji Muamer A., koji već punih 12 godina radi u divljem rudniku.

Okno usko i visoko tek nešto više od jednog metra njegova je kancelarija.

– Posao je težak, riskirate svaki dan svoj život, ali šta drugo da radimo kad drugog posla nema. Ovo je ovdje naš hljeb. Znamo da je nelegalno, da se ne smije, da je država zabranila. No, želja da zaradimo jača je od svega – priča nam Muamer.

Za osam sati u jami dužine i do 200 metara na dan se zaradi svega 40 maraka. S tim da za taj iznos ovi mladići moraju iskopati tonu uglja te prebaciti je na željenu adresu traktorom ili kombijem.

– Prije rata je tona uglja bila 100 maraka, 2003. godine 17,5 KM, a, evo, danas za cijeli dan u jami za tonu uglja dobijete 40 maraka. Pojedinci imaju mašine, a većina nas kopa ručno. Ljeti znamo iskopati i do dvije tone. Sve zavisi od opreme koju imate. Da je teško, jeste, ali važno je da preživite – ističe Muamer.

 Blato i znoj

No, nekoliko metara dalje, na samom početku jame, 22-godišnji Haris svoj komad hljeba zarađuje radeći za gazdu s kojim dijeli zaradu.

– Dobro je, samo neka se radi. Nekada zaradim i 70 maraka na dan. Sve zavisi koliko i kako radimo. Da je lako, nije, ali ovo je naš život i naš hljeb koji zarađujemo. Vidite i sami, blato, znoj i mukotrpan rad. Ne žalimo se sve dok ima posla – kaže Haris, navodeći da je  posao kopača zanimljiv ukoliko prije toga osigurate sve uvjete za siguran rad.

 Prehraniti troje djece

Jedan od kopača koji nije želio da mu spominjemo ime kaže nam da ga je muka natjerala da radi ovaj posao.

– Imam ženu i troje male djece, ja moram kopati da bi oni imali šta jesti. Nekome je ovo opasno, ali mi moramo od nečega živjeti. Ako ništa ne iskopam, od čega da živim – pita se on.

avaz – Autor: M. AŠČIĆ

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close