Pilav: Povećanjem PDV-a na 22 posto riješili bismo razvojne probleme
Mada je za svaku vlast povećanje PDV-a bolna, a u nekim slučajevima i tabu tema, ovaj potez strateški osmišljen i isplaniran, mogao bi značiti rješenje mnogih naših socijalnih i istodobno razvojnih problema. Stabilizirali bi se budžeti, došli bismo do prijeko potrebne veće konkurentnosti u našim fabrikama, ubrzano bi se otvorila nova radna mjesta za mlade, znatno bi porastao izvoz i standard građanja , a ovisnost od MMF-a bi se smanjila.
Ako želimo brzi ekonomski oporavak BiH i ako uzmemo u obzir stanje makro i mikroekonomskih pokazatelja jedina realna opcija je povećanje PDV-a sa 17 na 22 posto.
PDV je najpošteniji porez (u odnosu na ostale vrste poreza ), jer ko više i troši više i plaća. Povećanjem stope PDV-a za 5 posto stvaraju se preduvjeti da sva pravna lica plaćaju za radnike samo 33 posto doprinosa za penzije. Svi ostali porezi i doprinosi bi se mogli plaćati od novog prihoda na PDV. Uvjet svih uvjeta je da se sva prikupljena sredstva iskoriste za rasterećenje realnog sektora i povećanje konkurentnosti naših proizvoda na svjetskom tržištu.
Naravno, prvo moramo zaštititi građanje koji imaju najniža primanja, odnosno koji primaju socijalnu pomoć, penzionere sa najnižim penzijama, radnike koji primaju minimalne plaće. Ako npr., povećanje PDV-a poveća trošak penzionerima za 20 KM mjesečno penzije se moraju povećati za 25 KM mjesečno. Ista formula se može primijeniti i na socijalnu pomoć i minimalne plaće. Ovo stvara mogućnost da se automatski ukinu i svi parafiskalni nameti realnom sektoru.
U istom zakonu potrebno je predvidjeti novu stopu PDV-a od 5 posto na: kukuruz, pšenicu, brašno, sve vrste kruha i mlijeko. Ova mjera bi samo simbolično smanjila prihod od PDV-a (trenutno je u ovom sektoru minimalno 70 posto prometa u sivoj zoni), ali bi puno značilo građanima sa niskim prihodima.
Sve naprijed navedeno bi znatno popravilo konkurentnost cijele privrede. Bio bi veoma brzo stabiliziran penzioni fond. Penzije bi se redovno isplaćivale, a brzo bi se (zbog novog zapošljavanja mladih) mogle povećati i najniže penzije.
Zdravstveni fond bi veoma brzo bio stabiliziran na duge staze ali bi se morao hitno reorganizirati. Mora se hitno zaustaviti prijem nemedicinskog osoblja. Trenutno imamo na malom prostoru dupliranje kapaciteta i usluga, a istovremeno ljekari imaju male plaće i najbolji odlaze na rad izvan BiH.
Pored povećanja PDV-a treba povećati poreze na luksuz. Trebalo bi npr. uvesti trošarinu na automobile koji imaju snagu motora veću od 2000 kubika i to 10 KM po centimetru kubnom koju bi morao platiti svaki vlasnik automobila kod svake registracije.
Za finansiranje izgradnje koridora 5c potrebno je uvesti vinjete za sve automobile koji ulaze u BiH. Pošto u BiH već postoje firme koje su kreirale monopol ili oligopol, treba uvesti progresivno oporezivanje poreza na profit od 1 do 30 posto. Ukoliko se dobit reinvestira u proizvodnju, firma se za iznos investicije oslobađa plaćanja poreza na dobit.
Mada je za svaku vlast povećanje PDV-a bolna, a u nekim slučajevima i tabu tema, ovaj potez strateški osmišljen i isplaniran, mogao bi značiti rješenje mnogih naših socijalnih i istodobno razvojnih problema. Na ovaj način bi se veoma brzo stabilizirali svi budžeti (općinski, kantonalni i entitetski ) koji su sada u velikim dubiozama. Svi repromaterijali i proizvodi bi pojeftinili kako prema osobnoj potrošnji tako i kod međukompanijske potrošnje. To bi automatski dovelo do veće konkurentnosti u našim fabrikama. Ubrzano bi se otvorila nova radna mjesta za mlade. Znatno bi porastao izvoz i standard građanja. Smanjila bi se ovisnost od MMF-a. Općine, kantoni i entiteti bi novac koji uštede na doprinosima za plaće mogli ulagati u vraćanje do sada uzetih kredita, u školstvo, zdravstvo i subvencioniranje otvaranja novih radnih mjesta u realnom sektoru, tj. u proizvodnju roba i usluga za izvoz.
(autor je direktor kompanije MS&WOOD, bosanskoherceovačkog proizvođača namještaja koji u stopostotnom obimu izvozi svoje proizvode na zahtjevna svjetska tržišta)
ekapija.BA
