“Najbolji ustav na svijetu ne bi mogao pomoći ovom društvu…”

Orhan Hadžagić, gl. i odg. urednik: I korupcija je terorizam

 Piše: Orhan Hadžagić
novovrijeme.ba

Upitan nedavno na jednom skupu u Sarajevu kako riješiti mrtvi čvor Dejtonskog ustava, njemački ambasador u našoj zemlji, nj.e. Christian Hellbach, rekao je da problem stanovnika ove zemlje nije Ustav, nego spremnost ili nespremnost za borbu protiv korupcije u društvu, naglašavajući da “najbolji ustav na svijetu ne bi mogao pomoći ovom društvu kad je unutar njega prisutna ovolika količina korupcije”.

Uredno se zgražavamo i u medijima slušamo osude terora na Bliskom istoku. U ime nekih mračnih sila, misteriozne grupacije o kojima se tako malo zna šire strah po Bliskom Istoku, ali i po Balkanu. Kako nezvanično saznajemo, državljanin Hrvatske Tomislav Salopek ubijen je od pripadnika tih užasnih sila. Kad nakon čitanja ovakvih vijesti uzdahnemo, nesvjesni da se otmice ljudi u ime drugih bolesnih ideologija dešavaju stalno i u drugim dijelovima svijeta, ne samo na tom napaćenom Bliskom istoku, hajdemo se zamisliti koji to oblik terorizma imamo ovdje u našem dvorištu. Hajdemo se sjetiti čuvene rečenice iz filma “Ničija zemlja”. Zar ćemo biti slijepi i reći samo: “Ja sr… u Ruandi”?

Živimo u sredini u kojoj vlada teror političke korupcije. Ušao je u sve pore društva i djeluje decentalizirano i prilično lokalno. Ovom bolešću posebno je kontaminirana politika koja ide u paketu s ideologijama raznih boja. Sve češće čujem krike običnog puka koji je izložen ucjenama lokalnih kabadahija. Prošle godine pogođeni smo poplavama koje su izazvale klizišta. Država u raznim svojim formama ovdje ima svoje mehanizme pomoći i ti mehanizmi funkcioniraju. Ali, da bi vlasnik kuće koja je “proklizala” dobio pomoć, mora halaliti 80 posto tog iznosa u korist lokalnog šerifa. “Svakako ne bi dobio ništa da ja nisam uključen, pa ti je i tih 20 posto uhar”, saopćavaju samouvjereno kabadahije unezvijerenom građaninu pogođenom ratovima i prirodnim nepogodama. Još tišim glasom slijedi i prijetnja da prijedlog ne smije ići dalje ni prema medijima ni prema istražnim organima, jer “oni dobro znaju gdje su mu djeca”. Drugi unezvijereni mi kaže kako mu je jedna vremešna sutkinja zaprijetila fizičkom represijom ako se ne povinuje njenoj odluci. Očito je stara dama povezanih očiju dobra s izvođačima takvih prljavih radova.

Svi su povezani s ovim ili onim političkim krugovima, ali novo je da su ti, korupcijom obojeni uništitelji društva, sve češće okićeni vjerskim simbolima: kako u retoričkim nastupima, tako i posredstvom odjevne koreografije, a dakako ne manjka ni hadžijske ili hafiske loze. Izgleda da su sami sebe uvjerili kako će te novce trošiti u svetoj misiji jačanja njihovog položaja u borbi protiv nevjere ili čega već. Raja ima da šuti i da daje harač. Na toj za njih sve svetijoj misiji učestalo smislenim smatraju vanbračne odnose s mlađahnim damama iz bliže ili dalje okoline.

Narod sve to vidi. Neki su zatečeni, neki su oguglali. No, svima ovo znači prelazak crvene linije. Trenutak u kojem ih prolazi raspamećenost i veza s idelogijom i u kojem se budi razum. Bosna nikad nije trpjela ni mikro ni makro autokratiju koja je neminovno sa sobom vukla korupciju manjih ili većih razmjera. Narod šuti, a vlastela glupa ne popušta.
O, ti, koji se pozivaš na više ciljeve a otimaš od napaćenog naroda! Znaj da je Božiji zakon da se za nepravdu odgovara i na ovom svijetu (kojem si se potčinio) i na onom svijetu u koji vjeruješ kad ti zatreba. Kako da te smatram manje opasnim od Tomislavovog ubice?!