Poruka načelnika na 60. godišnjicu velike rudarske nesreće
7. juni 1965.godine je nesumnjivo najbolniji dan u historiji Kaknja poslije Drugog svjetskog rata. Nakon rudarske nesreće iz 1934. godine i strašnih stradanja u periodu Drugog svjetskog rata, kakanjski čovjek je, ozaren bakljom slobode koju je donijela pobjeda nad fašizmom, snažno krenuo u bitku za podizanje iz pepela Kaknja i cijele zemlje. Činilo se da su dani patnje i bola ostali u prošlosti, ali nažalost tuga je sudbinski vezana za ove prostore. Nova tragedija koju je donio 7. juni 1965. godine iznova je u okove tuge bacila kakanjskog čovjeka.
No, kakanjski čovjek je i tada, kao i nebrojeno puta prije i poslije tog događaja, ostao uspravan. Takva snažna iskušenja dolaze samo onima koji takvu težinu mogu iznijeti na svojim plećima, dakle najhrabrijima, a to je bio naš Kakanj.
Suze s garavog rudarskog lica su obrisane, pogled je usmjeren ka novom danu, ka novom životu jer je valjalo nastaviti borbu za opstanak, za život, za progres, a sada i sa još jednim novim iskušenjem, a to su bile uplakane porodice koje su ostale bez svojih hranitelja.
Boreći se sa tako teškim izazovima Kakanj je iskovao svoju dobro poznatu kakanjsku međusobnu solidarnost i zajedništvo koje postaje najljepše i najvažnije prepoznatljivo obilježje kakanjskog zavičaja.
Cijeli Kakanj i naš kakanjski rudnik su jedno!
To je puno više od klasične formulacije koja rudnik definiše kao privredni subjekt koji posluje u Kaknju koji je jedinica lokalne samouprave u ustavnom sistemu države.
Rudnik i Kakanj su jedno biće, jedna emocija, jedna zebnja, isto iskušenje, isti izazov, ista sudbina…
Pokazalo se to i u periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.godina kada su kakanjski rudnik i cijeli Kakanj ustali u odbranu naroda i domovine i puškom i kopanjem uglja u teškim ratnim uslovima kako bi opstale vitalne funkcije države.
Bio to metan, ili metak, Kakanj i kakanjski rudnik uvijek hrabro zajedno ustaju u zaštitu svijetlih tekovina opstanka kakanjskog i bosanskohercegovačkog čovjeka.
I danas odnos Kaknja i rudnika je puno više od poslovnog i partnerskog odnosa. To je bratski odnos i ma šta nam život donio u budućnosti naše zajedništvo je garant naše pobjede nad izazovima.
Sa ovakvim porukama porodicama tragično stradalih rudara, menadžmentu RMU Kakanj, kakanjskim rudarima i svim uposlenicima rudnika, kao i svakom kakanjskom čovjeku upućujem izraze suosjećanja na ovaj bolni dan u kojem se sjećamo teške rudarske nesreće iz 1965.godine.
Načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević
Načelnik Mirnes Bajtarević sa učesnicima “Memorijalne rudarske staze 1965-2025”. Učesnici su prošli starom stazom kojom se iz pravca Zagrađa išlo na posao u jamu.
Memorijalna tura je organizirana povodom 60. godišnjice velike rudarske katastrofe u jami Orasi u Kaknju.
7.juna 1965.godine poginulo je 128 komorata.
PJEŠAČKA TURA STAZOM KOJOM SE NEKADA IŠLO NA POSAO U JAMU
Jutros je, u okviru obilježavanja 60. godišnjice rudarske nesreće u jami Orasi Rudnika Kakanj, tridesetak mještana Zagrađa započelo pješačku turu starom stazom kojom se nekad išlo na posao u jamu.
Memorijalnim rudarskim pohodom, oni odaju počast trinaestorici rudara iz ovog naselja koji su poginuli u nesreći 1965. godine. Njihov cilj je Spomenik poginulim rudarima, gdje će položiti cvijeće i time obilježiti trenutak u kome je prije šest decenija rudarsku tišinu zamijenio zvuk tragedije.
Još ranije jutros, u 5:00 sati, svoj simbolični put započeo je i naš kolega Armin Berbić, rukovodilac Službe za komercijalne poslove Rudnika Kakanj.
On vozi biciklističku turu dugu 128 kilometara, koja povezuje tri rudarska grada – Kakanj, Brezu i Zenicu, a čija je krajnja destinacija također Spomenik poginulim rudarima Rudnika Kakanj. Svaki kilometar te rute posvećen je jednom od 128 poginulih rudara iz jame Orasi.
Danas se ne zaboravlja – danas se pamti.
Izvor: RMU Kakanj
