Država svojim nemarom i lošim socijalnim, radnim i moralnim odnosom prema krizi razvojno koči uzbrdo i takvo upravljanje zemljom na prosjačkom štapu mora imati dalekosežne posljedice. Ne samo na političkom planu. Čeka li Bijednu Našu vruća jesen na koju se HDZ-Plenkovićeva vlada nije pripremila, što potvrđuju dva karakteristična događaja: klimatski, orkanskim nevremenom posve devastirana poljoprivreda i turistička blamaža cjenovnom pljačkom pod neumjesnim izgovorom o uvođenju „naše valute eura“? Kako, bilo dobro neće biti. Zahvaljujući tzv. grijehu struktura onih sa sljemena vlasti, koji beskrupulozno tvrde za sebe da su izborno „preuzeli odgovornost“, a dok se država ozbiljno trese zbog rečenih uzroka, oni su se po običaju, kao svake godine bila kriza ili ne, razmiljeli po plažama, razgaćili po skupim vilama kojima ne mogu opravdati vlasništvo, izgubili se iz vida javnom oku. Odgovornost za vola ubit’. Najesen, kako već bude – bit će!?
Marijan Vogrinec
Prijeti li najesen glad u Bijednoj Našoj? Zemlji koja s razumnom vlašću i nacionalno odgovornom poljoprivrednom i politikom hrane može bez problema hraniti 20-25 milijuna žitelja, a sada nije u stanju ni manje od još neiseljenih 3,9 milijuna usta. U prošlih se par mjeseci, je li, valjda sve prirodno, političko i statističko zlo urotilo protiv tzv. običnih/malih ljudi u zapadnobalkanskomu slijepom crijevu, koji teško preživljavaju „povijesne uspjehe“ HDZ-Plenkovićeve politike. Zbog klimatskih nedaća u proljeće, srpanjska je žetva krušnog žita količinski podbacila cca 50 posto, kao i kakvoćom. Na krušnom su pak tržištu, uz to, kukavičkim dopuštenjem vladajućih, nastali znatni poremećaji zbog nelojalne konkurencije otrovna (nedopušteni u EU kancerogeni pesticidi) ukrajinskog žita još iz lanjske žetve, čije se brašno i pekarski proizvode naveliko krčmi i drugdje po EU. Zadnjih tjedana je dosad neviđeno nevrijeme s tučom veličine teniske loptice katastrofalno poharalo ne samo Zagreb i okolicu nego i Slavoniju u kojoj je definitivno stradao ovogodišnji urod voća i povrća, a zaraza pak tzv. afričkom svinjskom kugom eutanazirala najveći dio tog dijela stočnog fonda. Govedarstvo i mljekarstvo sustavno je godinama uništavala loša politika redom nesposobnih resornih ministara/ica, pa…
U okolnostima kad je pobješnjela priroda – jako isprovocirana stoljetnom ljudskom gramzljivošću za svakovrsnim resursima – bacila na koljena i obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) i kombinate, a ono malo prehrambeno-prerađivačke industrije ostavila gotovo bez sirovina, kada su brojna sela danima bez električne struje i ljudi prisiljeni bacati hranu iz hladnjaka i zamrzivača jer nema agregata, režimski mediji, je li, tko bi drugi, objavljuju kako je „ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman za posjeta Ukrajini upravo tamo darovao 50 električnih agregata. Sic transit. On i premijer Andrej Plenković, koji mu je zadao tu zadaću i agregate skupo platio novcem hrvatskih poreznih obveznika, „ne znaju“ za klimatski sudnji dan u sjeverozapadnom dijelu RH, Slavoniji i krajnjem hrvatskom istoku!? Vraga ne znaju, itekako znaju, ali karijerno im je preče bruxellesko tapšanje po ramenu od vlastitih stradalnika.
Iritantna „agregatska darovnica“
Da se razumijemo, daleko od toga da ne treba pomoći nedužnim ljudima što su im predsjednik Volodimir Zelenski i režimski istomišljenici navukli armagedonska stradanja SAD/EU/NATO-ovim ratom protiv Rusije na njihovu tlu, međutim, u ovako strašnom slučaju prirodne katastrofe u RH domaći stradalnici – imaju prednost. Što bi kazao mudar pûk: bog je najprije sebi napravio bradu. Električne agregate plaćene teško zarađenim hrvatskim novcem nikakvi plenkovići i grlići-radmani nemaju pravo dijeliti ni ukrajinskim stradalnicima u okolnostima kada, po cijenu gladi, hrvatski ljudi moraju bacati meso i povrće iz zamrzivača, jer im HEP danima nije kadar osposobiti nevremenom pokidanu električnu mrežu. Medijska je teška ironija objava o hrvatskoj „agregatskoj darovnici“ čak 50 aparata tuđim ljudima u tuđoj zemlji dok za domaće (a njihov novac!?) istodobno – nema sluha. Vlast za vola ubit’! A tih cca 50 posto izbornih apstinenata što bi, da imaju svijesti i savjesti te nedjelje kad treba izaći pred biračke kutije, mogli u hipu, za sva vremena poslati u politički naftalin dokazano nesposobne, neodgovorne i karijerizmom opčinjene s državna sljemena.
U okolnostima prirodne katastrofe što je ovih dana poharala nacionalnu tzv. zelenu njivu, dok tzv. plava njiva turističkog sektora tek treba doći na statistički stol procjene jesu li neosnovana poskupljenja uvođenjem eura bila kontraproduktivna, sasvim je realan strah građana od posljedica što možebitno astronomski skupa hrane najesen izravno kuca na vrata gladi. Pa gorko zvuči Plenkovićeva pokvarena ploča o tomu da se u „Hrvatskoj danas živi bolje nego prije“, jer on, njegova obitelj i kasta koja ga drži na vlasti, nedvojbeno, žive neusporedivo bolje. Recimo, uguravanja RH na tzv. pravu stranu povijesti implementiranjem tzv. zapadnih sankcija Rusiji – 11 paketa; fućka nam se za ostatak Unije, oni neka brinu svoje brige! – ima izravnu tragičnu posljedicu za građane i gospodarstvo: najveću, je li, povremeno dvoznamenkastu inflaciju u prošla tri desetljeća. Ulazak tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene u eurozonu uvođenjem „naše valute“ eura u zamjenu za „ustašku“ kunu (kuna nikad nije bila hrvatska valuta, osim za tzv. NDH, sic transit) povukao je za sobom velika poskupljenja svih roba i usluga, svih troškova života od hrane i režija do struje, plina, benzina, dvostruko/trostruko skupljim svim ulaznim troškovima OPG-a velikom su broju tzv. običnih/malih ljudi preko noći postali nedostupni mnogi proizvodi domaćih stočnih farmâ, voćnjaka, vrtova, vinograda, kokošinjaca… Unatoč statističkoj tvrdnji o padu inflacije, cijene rastu.
Susjedi Slovenci se podsmjehuju: „Jesmo li rekli da će vam dolaskom eura sve znatno poskupjeti, a plaće i mirovine ostati iste!? Mi smo to već iskusili“. Indikativno je da se politička optika o trendovima i stanju cijena nikako ne uspijeva naći na istoj razini s optikom ljudi prisiljenih dnevno kupovati u trgovačkim lancima i na tržnici namirnice za obroke svojim obiteljima, potrepštine za opremu stambenih prostora, alate, sanitarna i sredstva za osobnu higijenu, namještaj, obuću, odjeću, lijekove, školski pribor djeci… O obiteljskom odlasku na more, u restoran, kafić, kazalište, koncert, kupiti novine ili platiti ulaznicu na sportsku priredbu, itsl. u tim se okolnostima ne dâ ni pomisliti. Više od 50 posto od cca 1,3 milijuna ljudi treće dobi, umirovljenika preživljava na rubu ili ispod ruba gladi (mirovine od 270 do 400 eura), a stopa siromaštva raste neusporedivo brže i od procijenjenog pada inflacije (ove godine 7,7 posto) tako da kvarna CRO politika i klimatski bijes što je donio milijunske dodatne troškove ozbiljno prijete glađu, praznim tanjurima već početkom jeseni. Jednostavno, zbog znatno smanjene ponude hrane (opet i uvoznih sa Zapada energenata?) sve će životno presudne cijene eksplodirati. Prihodovna pak injekcija s domaćega turističkog tržišta – o kojem bitno ovisi državno proračunsko zdravlje, više nego u normalnim državama, koje žive od gospodarstva i unovčene tzv. dodane vrijednosti – prvih dana kolovoza, usred sezone, čuje se, možda neće biti očekivano učinkovita. A što onda?
Naime, uvođenjem eura u RH i ulaskom Bijedne Naše u „Plenkovićevu eurozonu i schengenski prostor“, što ih kuje u zvijezde da bi mu građani češće i žešće spominjali bližu i daljnju rodbinu, turistička je ponuda ove godine podivljala nezajažljivom gramzljivošću iznajmljivača apartmana, hotelijera, vlasnika restorana, kafića, slastičarni, ležaljki i suncobrana na plažama, suvenirnica, putničkih agencija, lokalnih OPG-ova koji na tzv. kućnom pragu ili štandovima na tržnicama, uz prometnice i gdje god stignu prodaju voće, povrće, sir, ulje, čajeve i koješta još. Cijene su ne tek 15-20 posto više no kunske lani nego i trostruko i peterostruko, pa će i strani gosti – dio ih je već otkazao ili otkazuje rezervacije – zbog tih vrlo neugodnih opeklina dobro razmisliti hoće li se dogodine i ubuduće vratiti na „plavi se Jadran talasa“ (Mucalo) ili će biti poželjnija konkurencija. Ne može, kako je izvijestila istarska dopisnica Nove TV, kilogram marelica u Istri koštati koliko pet kilograma u Slavoniji. Odnosno čaj s korasanom u slastičarnici na Korčuli u vrijednosti bivših 118 kuna ili kugla sladoleda u Crikvenici od dva do tri eura, ili lanjski prosječan apartman s tri sumnjive zvjezdice za četiri osobe poskupjeti sa 60 na 100 eura dnevno. Etc., etc.
Pohlepa ispraznila apartmane
To je nevjerojatna pljačka s državnim turističkim blagoslovom koja se već počela obijati o glavu pljačkašima, ali i cijeloj državi koja šalje lopovsku poruku o lopovskom turizmu u lopovskoj zemlji sunca i mora. Medijski pak dopisnici iz domaćih turističkih odredišta sve češće javljaju kako su ovih dana neki vlasnici preskupih, pa stoga u srpnju praznih apartmana počeli rušiti enormno prenapuhane cijena najma. Čak za 40, 50 i 60 posto, jer ih je zakon ponude i potražnje priveo pameti: kruh bez motike skuplji je od znojem zarađenog, pa… Samo, sada je jamačno već kasno hebenom se kajati? Kakvoća ovogodišnje turističke ponude nije se ni približno povećala da bi gost dobio za svoj novac odgovarajuću uslugu. A uglavnom se radi o stranim turistima, jer domaćima u ovim uvjetima više nije dostupan ljetni odmor na moru, pa je cijela ta turistička priča ove godine možebitno i presudan mlinski kamen o državnom vratu, koji će klimatsku tragediju na poljoprivredno-stočarskom kopnu učiniti najesen još tragičnijem odnosu na životni standard još neiseljenih manje od 3,9 milijuna žitelja. Za loše stanje u zemlji i jamačno još gore najesen – ako se izuzme klimatski bijes već teško ranjene prirode koja se od čovjeka brani požarima, poplavama, razornim olujama, tučom veličine teniske loptice, rušenjem stoljetnih stabala, odnošenjem krovova, raspadima električne infrastrukture, uništavanjem ljetine, paklenskim vrućinama, pregrijavanjima mora… – nisu krivi Rusi zato što su „ničim izazvani napali Ukrajinu (sic transit), nego nesposobna i nesuverenistička vlast na čelu s Andrejem Plenkovićem. On je prava adresa za tražiti odgovor za zlo.
Nešto se gadno u Bijednoj Našoj ne slaže s Aristotelovom logičkom pameću koju uče gimnazijalci u boljim školama, o ekonomskim zakonima da se i ne govori, kada premijer i ministri uporno papagaje o tomu da, je li, inflacija stalno pada (navodno bi koncem 2023. godine u RH trebala biti pet posto?), a cijene životno presudnih proizvoda/usluga stalno rastu. Ako proizvođači i trgovci brane svoja zelenaška, uvelike ničim opravdana poskupljenja rastom tzv. ulaznih troškova u kojima su energenti najveća stavka, kako je moguće da cijene hrane i inih proizvoda/usluga istodobno ne padaju u uvjetima državnog „zamrzavanja/subvencioniranja“ benzina, plina i struje? Ili kad cijene energenata padaju na svjetskim tržištima? No, režimska je tzv. javna kuća HRT neki dan objavila intergrafiku koja taksativno donosi koliko je poskupio život u Bijednoj Našoj u prošlih osam godina, što među građanima izaziva podsmjeh, je li, tipa što se babi snilo, to se babi zbilo. Puna šaka brade da je u osam godina bilo tako kako sugerira intergrafika. Dakle, od 2015. godine kada je SDP šatoraškim pučem sišao s oba državna brda, a HDZ se na njih traljavo i izborno sumnjivo uzverao, pa prorajtao cijelu 2016. godinu Karamarko-Oreškovićevim cirkusom nad cirkusima te dočekao „Mesiju u liku i djelu Andreja Plenkovića.
Pa kaže HRT kako su u tih osam godina restorani i hoteli poskupjeli 56 posto, hrana i bezalkoholna pića 42 posto, alkohol i duhan 33 posto, pokućstvo i oprema za kuću 26 posto, razna dobra i usluge 23 posto, prijevoz 20 posto kao i rekreacija i kultura, odjeća i obuća 18 posto kao i stanovanje i režije, zdravlje 15 posto i obrazovanje šest posto. Statistika, osobito kad je državne pameti djelo, dokazat će i da je Mars obrastao gustim prašumama u kojima žive inteligentnija bića od Zemljana, pa… Ako je turistička politika ove godine sama sebe kompromitirala visokim cijenama, a negativne klimatske promjene neće ni do kraja ljeta niti ubuduće biti milosrdnija prema poljodjelcima koji uvelike već dižu ruke od ćoravog posla koji im se nikako ne isplati, žiteljima se crno piše. A više nema natrag, nismo znali, e sad više nećemo, itsl. Srušiti povjerenje što se gradilo desetljećima, uvelike još za tzv. socijalističkog mraka, vrlo je lagano, a vratiti ga teško i preteško čak u duljem razdoblju.
Eksplozija novih poskupljenja
„Onaj kojega smo prevarili bezobzirno mu zavlačeći gramzljivu ruku u džep više se neće vratiti, dapače, odvratit će od naše zemlje i svoje rođake i prijatelje“, kazao je u ocjeni pola turističke sezone predsjednik Udruženja putničkih agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Boris Žgomba. „Strah da će Hrvatska zbog previsokih cijena smještaja, roba i usluga izgubiti dio turista sljedeće sezone već se ostvaruje ove. Bilo je evidentno da se u jednom trenutku kod pojedinaca stvorilo preveliko očekivanje i da cijene nisu bile primjerene ponuđenoj kvaliteti proizvoda što su ga gosti dobili za svoj novac. Ima onih koji su se polakomili zaraditi na nepošten način. Zasigurno jesmo skupi za sve goste, no u RH nije skup samo turizam, jer živimo u zemlji u kojoj je i sve ostalo skupo za životni standard građana. Šteta je već napravljena, a za popraviti ju će trebati dosta vremena. Tzv. last minute smještaj u pola cijene nije neko rješenje za popravak štete već ove sezone, jer kad se nešto nudi u pola cijene nerijetko ima elemente prijevare.“
Kvarna politika i klimatski bijes na praznu tanjuru, što će ga eksplozija novih poskupljenja ostaviti praznim još dugo, ubrat će svoj danak među većinom tzv. običnih/malih CRO ljudi. Država svojim nemarom i lošim socijalnim, radnim i moralnim odnosom prema krizi razvojno koči uzbrdo i takvo upravljanje zemljom na prosjačkom štapu mora imati dalekosežne posljedice. Ne samo na političkom planu. Čeka li Bijednu Našu vruća jesen na koju se HDZ-Plenkovićeva vlada nije pripremila, što potvrđuju dva karakteristična događaja: klimatski, orkanskim nevremenom posve devastirana poljoprivreda i turistička blamaža cjenovnom pljačkom pod neumjesnim izgovorom o uvođenju „naše valute eura“? Kako, bilo dobro neće biti. Zahvaljujući tzv. grijehu struktura onih sa sljemena vlasti, koji beskrupulozno tvrde za sebe da su izborno „preuzeli odgovornost“, a dok se država ozbiljno trese zbog rečenih uzroka, oni su se po običaju, kao svake godine bila kriza ili ne, razmiljeli po plažama, razgaćili po skupim vilama kojima ne mogu opravdati vlasništvo, izgubili se iz vida javnom oku. Odgovornost za vola ubit’. Najesen, kako već bude – bit će!?
tacno.net
