PDV po mjeri privrede i građana
Možda nekome zvuči nevjerovatno, ali kada god poredite makroekonomsku situaciju u BiH i zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, odnosno kada poredite šta vlade u tim zemljama rade, veoma brzo ćete zaključiti da se nadležni u svim zemljama trude da pomognu svojim građanima i privrednicima – izuzev u Bosni i Hercegovini. U našoj je zemlji, nažalost, situacija dijametralno suprotna: građani i privrednici postoje samo i jedino kako bi pomogli nezajažljivoj i prekobrojnoj administraciji, tako da sva zakonska rješenja koja se usvajaju u parlamentima na svim nivoima vlasti idu samo u tom smjeru. Evo jednog primjera.
U Bosni i Hercegovini je početkom 2006. godine uveden PDV, odnosno porez na dodatnu vrijednost. Riječ je o jednom izuzetno nekorektnom sistemu oporezivanja koji je osmišljen i primijenjen u Francuskoj, kako bi se oporezovale multinacionalne korporacije, a kasnije je primijenjen i na državnom nivou. Kada se PDV sistem ogoli, onda se zaključuje slijedeće – porez se obračunava i naplaćuje u svakoj fazi proizvodnje, pri čemu zapravo poreski obveznici kreditiraju onoga ko prikuplja poreze, dakle državu. Za PDV se može reći sve osim da je pošten sistem oporezivanja, odnosno takvo nešto mogu reći samo oni koji su po raznim osnovama oslobođeni plaćanja poreza.
No, i u takvom sistemu oporezivanja postoje manje ili više olakšavajuće okolnosti koje poreskim obveznicima omogućavaju da prežive. Jedna od takvih okolnosti je, recimo, plaćanje PDV-a po realizaciji računa, a ne po izdavanju, što bh. privrednici traže od nadležnih da se uvede u naše zakonodavstvo od trenutka kada se počeo primjenjivati PDV u BiH. Riječ je o slijedećem. Prije 2006. porez se plaćao po realizaciji računa. Dakle, neka firma izda račun za robu ili uslugu, na njemu navede i iznos poreza, a državi se porez plaćao po naplati računa. Dakle, po realizaciji. Ako se račun ne naplati, nema niti plaćanja poreza. No, u PDV sistemu situacija je drugačija. Firma čim izda račun, mora državi od svojih sredstava platiti porez, a hoće li ta firma ikada naplatiti račun ili ne, državu uopće ne interesira, jer joj je odmah po izdavanju računa uplaćen porez! To je, kao što se vidi, jedan krajnje nepošten i nekorektan način prikupljanja poreza, pri čemu privrednici i na izvjestan način građani kreditiraju državu! Osim toga, državna administracija u takvom sistemu ostaje potpuno neosjetljiva na probleme privrednika i privrede, jer će bez obzira na sve – naplatiti porez!
Naravno, ako pitate naše političare o ovome, reći će vam da se PDV sistem primjenjuje svuda u EU i da je to jednostavno tako. Međutim, neće vam reći da član 24. šeste direktive EU propisuje mogućnost plaćanja PDV-a po naplaćenoj realizaciji, a ne po izdavanju računa, kao i činjenicu da se tim članom služe manje-više sve države u EU, pa čak i u regiji, odnosno u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Sve te države imaju PDV sistem oporezivanja, ali u svim se tim državama, izuzev u BiH, omogućava poreskim obveznicima da prežive, odnosno da od svojih sredstava ne kreditiraju državnu administraciju.
U Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji PDV se obračunava i plaća na izdatu ili naplaćenu fakturu. U Hrvatskoj je taj način plaćanja uveden nedavno, a u Srbiji u januaru 2013. godine. U BiH, Crnoj Gori i Makedoniji PDV se plaća na izdatu fakturu, ali za razliku od BiH, Crna Gora i Makedonija imaju pored opće stope PDV-a i niže stope. Naprimjer, u Crnoj Gori je opća stopa 19 posto, a snižena 7 posto, a u Makedoniji 18 i 5 posto. Od svih ex-Ju zemalja samo i jedino BiH ima jedinstvenu stopu PDV-a od 17 posto, jer sve ostale zemlje imaju više PDV stopa, opću i snižene, uključujući i Sloveniju (22 i 9,5 posto), Hrvatsku (22, 13 i 5 posto) i Srbiju (20 i 10 posto). Uz pomenutu činjenicu da se PDV u tim pojedinim zemljama može plaćati i po realizaciji fakture, jasno je da se u svim zemljama, osim u BiH, nastoji pomoći i građanima i privrednicima da prežive.
A šta je konačni rezultat takve politike? Bosna i Hercegovina od svih ex-Ju zemalja ima najniži životni standard i njeni građani najteže žive. Osim toga, BiH je prema nezaposlenosti rekorder ne samo u regiji nego u cijeloj Evropi, a ima i najniže prosječne plate u realnom sektoru. Ekonomija BiH je najviše razorena raznim zakonskim rješenjima od svih bivših jugoslovenskih republika, sa najmanje perspektive. Poreska evazija u BiH je sada daleko veća nego prije uvođenja PDV-a, a gotovo da nema mjeseca kada se poreske i carinske utaje ne otkriju i to ne među bh. kompanijama nego u institucijama za prikupljanje i kontrolu naplate poreza kod nas. To smo, uz povećanje cijena svega i svačega, pa čak i lijekova i osnovnih prehrambenih namirnica, dobili uvođenjem PDV sistema, iako su nam obećavali med i mlijeko, zlatne i srebrne kašike i život kao u Švajcarskoj. A od uvođenja PDV-a je prošlo dovoljno vremena da se pozitivni efekti pokažu. No, nažalost, to nije sve. Najtužnije u svemu tome je što se upravo ovih dana, i to sa najviših mjesta, najavljuje potreba uvođenja viših poreza u cilju stimulacije zapošljavanja?! Umjesto da se snižavaju porezi i davanja i izdvajanja iz plata, koji su usput budi rečeno među najvišim na svijetu, naši dužnosnici najavljuju potrebu uvođenja viših poreza u cilju stimulacije zapošljavanja! Svašta.
PIŠE: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobođenje
