„Običan svijet je izgubio snagu, neki su odustali, neki su prihvatili korupciju kao način života, neki su pali u depresiju“, smatra Pašović.
NE MOŽEMO DISATI!
Haris Pašović jedan je od najznačajnih sarajevskih umjetnika, a posebnu ulogu imao je, da tako kažemo, širenju kulture tokom opsade Sarajeva.
Pašović je tokom opsade glavnog grada organizirao prvi Sarajevo Film Festival, organizirao koncerte, izložbe…
Povodom obilježavanja 30 godina od početka opsade Sarajeva Pašović je u intervju za Raport kazao šta to za njega znači: „6. april je tako značajan dan za Sarajevo i zbog toga što je to bio Dan oslobođenja 1945. i što je to dan kada je počela četverogodišnja opsada Sarajeva 1992. Kao praznik Sarajeva, to mi je najdraži praznik; kao dan sjećanja na opsadu, to mi je najtužniji dan. Posmatrano sa distance, mi govorimo o dva rata koja su odnijela užasno veliki broj života, zbog kojih su ljudi masovno pretrpjeli fizička i psihička ranjavanja, a mnogi su izgubili svoju imovinu, dom, morali da odu u druge gradove da žive. Zbog toga bi 6. april u Sarajevu morao biti dan kada govorimo o miru. Život je kratak i ljudi imaju pravo da taj jedan jedini život koji imaju prožive u miru i da budu slobodni. Zadatak svih nas koji smo preživjeli je da gradimo mir i da omogućimo mladim generacijama da budu sretne“.
„Duga je bila opsada, nije bilo televizije jer najčešće nije bilo struje; nije bilo interneta, nije bilo velikih sportskih događaja, i kulturni programi su bili jedini društveni sadržaj“, prisjeća se Pašović.
„Što se tiče političara, oni nisu obraćali nikakvu pažnju na kulturu tada. Danas politika izdvaja za kulturu minimalna sredstva, tada nije nikakva. Danas je kultura i društveno i politički marginalizovana. Paradoksalno, naše društvo i tadašnja vlast su pokazali viši civilizacijski stepen nego danas. (…)
Mi smo 26 godina, od kraja rata, pod opsadom nekompetentne domaće politike. 26 godina poslije Drugog svjetskog rata, Nijemci nisu bili više neprijatelji u Jugoslaviji, nego dragi gosti, a Jugoslaveni su često odlazili u Njemačku da rade. Uprkos bratoubilačkom ratu koji je trajao do 1945., ogromna većina građana Jugoslavije svih nacionalnosti i različitih religija su živjeli u miru i najvećem prosperitetu u istoriji Balkana. Današnje politike su biznisi koji održavaju stanje polu-mira i stalne prijetnje ratom.
To je za njih izvor ogromnih zarada. Običan svijet se predao i pušta da im ove politike oduzimaju slobodu i ekonomski napredak. Običan svijet je izgubio snagu, neki su odustali, neki su prihvatili korupciju kao način života, neki su pali u depresiju ili su se razboljeli na neki drugi način. Velika većina ljudi je prepustila svoj život u ruke političara. Da li neka mlada politička generacija promijeniti sve iz temelja i graditi mir sa komšijama?“, poručuje Pašović.
(TBT)
