Partijska zapošljavanja u BiH: Javni konkursi kao farsa i obmana javnosti!
Političke partije u Bosni i Hercegovini potpuno su ovladale sve sfere života a ono u čemu dominiraju jeste partijsko zapošljavanje. Kako uopšte doći do posla u zemlji u kojoj je najvažnije biti podoban a ne sposoban?
Autor: Elvir Padalović – BUKA
Udruženje građana Slobodna Republika danas je u Banjaluci najavilo kako će u narednom periodu krenuti sa objavljivanjem svih javnih konkursa na svim nivoima vlasti u Republici Srpskoj.
Kako je u Banjaluci danas istakao Nikola Dronjak, predsjednik ovog Udruženja trenutno najveći problem Republike Srpske predstavlja nezaposlenost mladih a koja rezultira odlaskom mladih iz Bosne i Hercegovine. On je naveo kako će za 10-15 godina Republika Srpska postati zemlja staraca bez omladine, jer sav kadar će napustiti RS jer se osjećaju bezperspektivno.
On kaže da se odliv mozgova događa zbog sveprisutne nepravde i nemogućnosti zaposljenja.
Cilj objavljivanja javnih konkursa jeste da javnost ima uvid u sam proces zapošljavanja, i da se građani upoznaju sa svim nepravilnostima koji se tu dešavaju jer svjedočimo „ogromnom nepotizmu i nepravdi“ jer mladi ostaju obespravljeni i bez perspektive.
„ Želimo da pomognemo našim kolegama i mladim ljudima kako bi konkursi bili pravedniji i da javnost bude što više upoznata sa tim konkursima.Znamo da idu Opšti izbori i da će svi nivoi vlasti pokušati da namještenim konkursima zadovolje svoje stranačke kadrove i na taj način ostave bez posla onog ko je svoje znanje stekao pravim putem“ izjavio je Dronjak u Banjaluci.
Gordan Balaban, generalni sekretar „Slobodne Republike“ kazao je kako je naše društvo zarobljeno „viškom podobnih a manjkom sposobnih“, te „viškom diploma a manjkom znanja“.
„To znanja što imamo nam iz godine u godinu odlazi u inostranstvo u namjeri da se više nikad ne vrati ovamo.A jedan od tih razloga je sveprisutno stranačko zapošljavanje“ izjavio je Balaban.
Dronjak je kazao kako je stranačko zapošljavanje posebno vidljivo u preduzećima koja dobro posluju, gdje je prosjek plata znatno veći od ostalih institucija. On je istakao Elektroprivredu RS koje je, kako je naveo“ pretvorena u bastion vladajuće stranke.
„Da budemo jasni, ja ne zamjeram mladim ljudima što se tako zapošljavaju. Ljudi dosta teško žive, ali moramo uvesti pravičnost i transparentnost prilikom zapošljavanja i dati drugima priliku“ rekao je Dronjak.
Centri civilnih inicijativa će uskoro predstaviti istraživanja a prema preliminarnim podacima broj javnih radnih mjesta koje političke partije smatraju za svoj izborni plijen ide i do deset hiljada.
Adis Arapović, menadžer u Centrima civilnih inicijativa (CCI) , kaže za BUKU da , što se tiče stranačkog zapošljavanja po političkim linijima, BiH nije izuzetak i da se to i u Evropi dešavalo ali trenutna je situacija takva da kod nas ne postoji linija koja bi dijelila političare od zaposlenih u javnoj službi. Računica je pritom neumoljiva.
„Zamislite matematički stranku koja je osvojila 10 ili 15 posto glasova i toliko participira u vlasti. Deset posto do dvanaest milijardi javnog novca u BiH , je milijarda i dvjesto hiljada samo za tu jednu stranku a deset posto od 10 000 javnih mjesta je 1000. Dakle hiljadu politički podobnih poslušnika će imati poziciju i zaposlenje u javnoj službi, samo zato što su bili bliski političkoj stranci. U isto vrijeme ćemo imati hiljadu izvrsnih, školovanih i poštenih ljudi na zavodu za zapošljavanje“ rekao je za BUKU Adis Arapović.
On dodaje kako ta linija prilikom zapošljavanja mora postojati u zakon ali još važnije ona mora postojati u svijesti ljudi koji ovom državom upravljaju.
„Mora postojati javni pritisak, jer mnogi građani žive u iluziji da će biti primljeni u javnu službu ako se pošteno prijave na konkurs. Vrlo je mala vjerovatnoća da će bilo ko, ko je izvrstan a istovremeno nezavisan, dobiti posao. To se mora promijeniti.“ dodaje Arapović.
On ističe kako postoje veliki problemi s ajavnim konkursima
„ Glavni problem je što se zapošljavanja u javnom sektoru kriju od očiju javnosti, nisu sva zapošljavanja u javnom sektoru vršena putem instituta javnog konkursa. Ima mnogo zapošljavanja gdje nije obavezan javni konkurs uopšte. Drugo, ima dosta zapošljavanja gdje se konkursi objavljuju interno i treće objavljuju se samo u službenim glasilima. Nezaposlena osoba definitivno neće kupovati službeni glasnik svaki mjesec da bi vidjela te konkurse” navodi Arapović
On kaže da su ti konkursi farsa, jer ti konkursi ne služe da se sa liste kandidata izaberu najbolji jer gotovo nijednom donosiocu odluka nije naloženo da izabere najboljeg niti da izabere kandidate po listi po kriterijumima, već samo „čovjeka sa liste“
„ Nerijetko vlade imenuju petog, sedmog kandidata sa liste zato što je on podoban, jer onaj prvi drugi ili treći nije podoban“ smatra on.
Javne konkurse kao institut treba definitivno usavršiti i omogućiti da svi imaju jednake šanse. Mnogi politički podobni i poslušni kandidati često imaju daleko više informacija o samom konkursu te na njega izlaze pripremljeni sa unaprije dpoznatim pitanjima i kao takvi uvijek budu najspremniji. To predstavlja, kako ističe Adis Arapović, laž i obmanu na kojima počiva čitav sistem javnog zapošljavanja u našoj zemlji.
