Paravojne prijetnje u Bosni i Hercegovini
Informacije koje je nedavno iznio ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, o prisustvu stranih operativaca i paravojnih struktura u okruženju Milorada Dodika, predstavljaju sigurnosnu uzbunu najvišeg stepena. No, mnogo veći problem od samih nelegalnih formacija jeste tišina i tromost onih koji su zakonski zaduženi da zaštite državuprvenstveno Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA BiH).
Dok se javnost uznemirava konkretnim naznakama prisustva specijaliziranih stranih agenata, trenera i logističkih mreža koje djeluju iz sjene, OSA institucija koja bi trebala biti prvi odbrambeni sloj protiv subverzivnih aktivnosti ponaša se kao nijemi posmatrač. Ne radi se više samo o pitanju kapaciteta, već o pitanju političke volje i institucionalne odgovornosti. Ignorisanje postojanja paravojnih elemenata u zemlji u kojoj su desetine hiljada života izgubljene upravo zbog takvih struktura, predstavlja sigurnosni nemar s potencijalno katastrofalnim posljedicama.Milorad Dodik, uz otvorenu podršku autoritarnih režima poput onog u Budimpešti i konstantne veze s Kremljom, očigledno operira izvan zakonskih okvira države. I dok Dodik javno prijeti secesijom i okuplja oko sebe sumnjive osobe i organizacije, OSA BiH propušta reagirati čak i na osnovu javno dostupnih informacija. Građani ove zemlje imaju pravo znati: da li OSA ne može ili ne smije da djeluje?Dodatno zabrinjava činjenica da Mađarska zemlja članica EU aktivno destabilizira Bosnu i Hercegovinu kroz političku i logističku podršku SNSD-u, dok EU i NATO zatvaraju oči pred evidentnim prijetnjama koje nadilaze unutrašnje političke trzavice. Ako se dozvoli da se paradržavne sigurnosne strukture institucionaliziraju pod izgovorom entitetske autonomije, Bosna i Hercegovina će ponovo postati evropski sigurnosni slučaj.
Kada je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović cinično poručio da „nijedna zemlja zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, neće skoro ući u Evropsku uniju“, mnogi su to protumačili kao politički realizam. Međutim, oni koji bolje razumiju duboke struje regionalne politike prepoznali su u toj izjavi mnogo više – šifrovanu poruku o nastavku jednog suptilnog kolonijalnog odnosa prema BiH. Ta izjava nije izolovan incident, već dio orkestrirane političke strategije kojom se potkopava svaki oblik suvereniteta Bosne i Hercegovine, dok se u tišini toleriše infiltracija paravojnih struktura pod plaštom “privatnog osiguranja”, “lovačkih društava” i “kulturnih udruga”.U tom kontekstu, postavlja se ozbiljno pitanje – da li se u pozadini već odigrava tiha koordinacija između Srbije, Mađarske i Hrvatske, koje kroz različite kanale omogućavaju logistiku, sigurnosno pokriće i političku zaštitu ovim paravojnim entitetima? Da li je region ponovo uvučen u opasnu igru stvaranja tampon zona i kontrolisanih kriznih žarišta, u kojima suverenitet Bosne i Hercegovine predstavlja kolateral? U vremenu kada se sa Zapada šalju upozorenja o mogućem novom svjetskom sukobu, lokalna destabilizacija BiH kroz paravojne strukture ne smije biti percipirana kao domaći problem, već kao dio šireg sigurnosnog scenarija koji uključuje i obavještajno-operativne interese zemalja koje formalno zagovaraju stabilnost, a djelovanjem na terenu je podrivaju.
Borba protiv ovih struktura mora se vratiti u ruke legalnih organa države. OSA, SIPA, Ministarstvo sigurnosti i Tužilaštvo BiH imaju zakonsku obavezu da djeluju hitno, odlučno i bez kalkulacija. Svaki izostanak akcije biće tumačen kao saučesništvo u tihoj destabilizaciji države.Paravojne formacije ne poznaju suverenitet, ustav ili zakon – one poznaju samo silu, lojalnost i političke naloge. Ako ih država ne razmontira pravovremeno i sistemski, vrlo brzo bi se mogli suočiti s novim, sofisticiranijim i opasnijim oblicima organizovanog nasilja. A tada će biti kasno.
Piše: Fikret MEHOVIĆ (doktorant na FPN UNSA, Sigurnosne i mirovne studije)
magazinplus.eu
