OVO JE ORIGINALNA NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE U PREDMETU “PANDORA”: Gdje su “nestala” 34 osumnjičena carinika?
Od ukupno 36 osumnjičenih i uhapšenih u predmetu “Pandora”, osuđena su samo dvojica. Bivši direktor UIO-a Kemal Čaušević osuđen je na devet godina zatvora, ali protiv bivšeg šefa Sektora carina Zdravka Cvjetinovića optužnica nikada nije podignuta. Naprotiv, nepunih 12 mjeseci nakon hapšenja, on je vraćen na posao u Upravu za indirektno oporezivanje, gdje i danas radi, kao i većina uhapšenih službenika UIO-a.
Kada je državni tužilac Oleg Čavka, u saradnji s kolegom Dubravkom Čamparom, 23. maja 2014. godine donio Naredbu o provođenju istrage u predmetu “Pandora”, na spisku je bilo 36 osumnjičenih službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Kada su sedam godina kasnije sudije Suda BiH donijele presudu u predmetu “Kemal Čaušević i drugi”, među tim “drugima” bio je samo Anes Sadiković. Znači, od ukupno 36 osumnjičenih i uhapšenih u predmetu “Pandora”, osuđena su samo dvojica. Preostali osumnjičeni nikad nisu optuženi. Većina ih je nastavila raditi u Upravi za indirektno oporezivanje, a među njima i drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović, bivši direktor Sektora carina u UIO-u, koji je poslovno i privatno sarađivao sa Željkom Radovanovićem, presuđivanim narkodilerom, članom “zemunskog klana” i bliskim prijateljem odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima. Cvjetinović je, podsjećamo, u junu 2014. godine uhapšen zajedno s Kemalom Čauševićem. Bivši direktor UIO-a osuđen je na devet godina zatvora, ali protiv bivšeg šefa Sektora carina optužnica nikada nije podignuta. Naprotiv, nepunih 12 mjeseci nakon hapšenja, Zdravko Cvjetinović je vraćen na posao u Upravu za indirektno oporezivanje, gdje i danas radi, kao, uostalom, i većina službenika uhapšenih tokom “spektakularne akcije ‘Pandora'”, provedene u junu 2014. godine.
Istraga.ba je u posjedu originalne naredbe Tužilaštva BiH o provođenju istrage u predmetu “Pandora”. U nastavku objavljujemo kompletan sadržaj, a na ovom linku možete vidjeti dokument koji je potpisao državni tužilac Oleg Čavka.
Na osnovu člana 35. stav 2. tačke a) i b) te člana 216. i člana 217. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, donosim naredbu o provođenju istrage protiv
1. Čaušević Kemal sin Esada, rođen 08.02.1966. godine sa prebivalištem u Sarajevu u ul. Mula Mustafe Bašeskije br. 12., općina Stari Grad, po zanimanju diplomirani ekonomista, bivši director Uprave za indirektno oporezivanje, oženjen, otac malodobnog djeteta, ranije nije osuđivan.
2. Cvjetinović Zdravko, sin Neđe, rođen 17.01.1964. godine u Zvorniku, sa prijavljenim prebivalištem u Zvorniku u ulici Pop Petra Lazarevića broj 9, stvarno nastanjen u Republici Srbiji u Novom Sadu, JMBG Pomoćnik direktora UIO BiH za Sektor carina od 01.07.2007. godine.
3. Mašić Alija sin Osmana rođen 1959. u Vrhoplju, nastanjen ul. 126 Ilijaške brigade, opština Ilijaš,
4. Marinković Goran sin Vasilija, rođen 07.08.1964. godine nastanjen u Banja Luci u ul. Marka Lipovca br. 16-A,
5. Nuhić Edin sin Šabana, rođen 09.10.1963. godine u Konjicu, nastanjen u Sarajevu, ul. Gradačačka br. 118., opština Novi Grad,
6. Kadić Almir sin Arifa, rođen 14.09.1964. godine u Priboju Republika Srbija, sa prebivalištem u ul. Antuna Hangija 115, Sarajevo, opština Centar, JMB
7. Sadiković Anes sin Kasima I majke Fadile, djevojačke Delić, rođen 04.11.1976. godine u Prijepolju, R Srbija, s prebivalištem u Sarajevu u ul. Envera Šehovića br. 7/II, oština Novo Sarajevo saboravištem u mjestu Matuzić ul. Usorska br. 21, opština Doboj-Jug, Bošnjak, državljanin R Srbije I BiH, JMBG:
8. Đurić Radovan, sin Simeuna, rođen 07.03.1970. godine, u mjestu Živinicama, prebivalište u ul. Nikole Tesle bb, Kneževo, opština Banja Luka, Šef Carinske ispostave Gradiška.
9. Milovanović Nedeljko, sin Manojla, rođen 06.12.1966. godine u Banja Luci, prebivalište u Banja Luci, ulica Gundulićeva broj 80. Obavljao dužnost Šefa Carinske Ispostave Gradiška tokom 2011. i 2012. godine, trenutno Šef Grupe za obavještavanje u Odsjeku za provođenje i poštivanje carinskih i poreznih propisa, UIO BiH.
10. Jovanović Janko, sin Stanka, rođen 04.05.1957. godine u Jošavki, prebivalište u Doboju, Svetog Save bb, Šef Carinske ispostave Brod.
11. Nikić Milanko, sin Nikole, rođen 09.05.1954. godine, u mjestu Bara, prebivalište u ul. Veljka Milankovića 7, Derventa, JMB Carinski inspektor u CI Doboj, obavljao poslove vođe smjene u Carinskoj ispostavi Brod.
12. Škahić Avdija, sin Hasana, rođen 22.09.1960. godine, u mjestu Gračanica, prebivalište u ul. Šehitluci 73, Gradačac, opština Gradačac, JMBVođa referata na Graničnom prijelazu Brod, obavljao dužnost Šefa GP Brod.
13. Liović Jasna, kći Vilima, rođena 03.07.1962. godine, u Banjaluci, prebivalište u ul. Skendera Kulenovića 95, Banja Luka, , uposlena u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlena u UIO BiH od 20.06.2005. godine.
14. Kragulj Miroslav, sin Mirka, rođen 29.06.1954. godine u Prijedoru, prebivalište u ul. Ivana Mažuranića bb Prijedor, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, vođa smjene, uposlen u UIO BiH od 26.11.2004. godine.
15. Miljić Sveto, sin Branka, rođen 12.04.1959. godine u Obrovcu, prebivalište u ul. Bose Živkovića 114, Banja Luka, JMB, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.03.2006. godine.
16. Vlajnić Ljubomir, sin Pane, rođen 01.01.1961. godine u Drakseniću, prebivalište u ul. Jošik bb, Kozarska Dubica, JMB, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
17. Tomić Dragan, sin Spasoja, rođen 11.02.1959. godine u Visokom, prebivalište u ul. Dr Jovana Raškovića 182D, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 06.06.2005. godine.
18. Pavić Dejan, sin Radislava, rođen 16.01.1982. godine u Bosanskoj Gradišci, prebivalište u ul. Dečanska bb, Gradiška, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.09.2009. godine.
19. Hrustić Nermin, sin Ibrahima, rođen 09.01.1958. godine u Derventi, prebivalište u ul. Svetog save 55, Derventa, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
20. Petrović Aleksandar, sin Petka, rođen 28.12.1970. godine u mjestu Kotor Varoš, prebivalište u ul. Vojvode Radomira Putnika 13, Kotor Varoš,, uposlen u CI Gradiška, VŠS, viši spotrski menadžer, carinik, uposlen u UIO BiH od 09.03.2009. godine.
21. Jovanović Saša, sin Dobrivoja, rođen 30.03.1970. godine u mjestu Veliko Gradište, prebivalište u ul. Miloša Obilića 64, Banja Luka,uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
22. Muminović Hajrudin, sin Hasiba, rođen 19.07.1958. godine u Bihaću, prebivalište u ul. Safeta Krupića bb, Bihać, uposlen u CI Gradiška,VŠS, tekstilni inžinjer, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
23. Šušnjar Faruk, sin Hasana, rođen 03.07.1968. godine u Bihaću, prebivalište u ul. Mimar-Hajredina 36, Bihać, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
24. Stojčić Danijel, sin Mirka, rođen 17.04.1971. godine u Banjaluci, prebivalište u ul. Relje Krilatice 27, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.10.2006. godine.
25. Marjanović Bore, sin Anđelka, rođen 07.05.1962. godine u mjestu Šolaji, prebivalište u ul. Despota S. Lazarevića 4, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VŠS, marketolog, carinik, uposlen u UIO BiH od 17.10.2005. godine.
26. Kuzmanović Radan, sin Anđelka, rođen 06.07.1960. godine u mjestu Čelinac Gornji, prebivalište u ul. Kralja Petra I bb, Čelinac, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.10.2007. godine.
27. Novković Mišo, sin Janka, rođen 26.07.1967. godine u banjaluci, prebivalište u ul.Branka Popovića 34, Banja Luka, JMB 2607967111944, uposlen u CI Gradiška,VŠS, viši sportski menadžer, carinik, uposlen u UIO BiH od 04.07.2012. godine.
28. Starčević Veseljko, sin Gojka, rođen 12.06.1975. godine u Doboju, prebivalište u ul. Srpskih Sokolova bb, Doboj, uposlen u CI Brod, VŠS, pravnik unutrašnjih poslova, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
29. Ađulović Edvina, kći Esada, rođena 21.07.1967. godine u Slavonskom Brodu, prebivalište u ul. 26. Avgusta 1B, Brod, JMB 2107967125977, uposlena u CI Brod, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlena u UIO BiH od 03.01.2008. godine.
30. Nožica Dejan, sin Mirka, rođen 11.06.1973. godine u Derventi, prebivalište u ul. Odred Vojvoda Mišića 32, Derventa,, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.07.2007. godine.
31. Ivić Mirko, sin Bože, rođen 06.01.1959. godine, u mjestu Krčevine, prebivalište u ul. Stevana Sremca 48, Brod, Brod, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
32. Kovačević Josip, sin Ilije, rođen 23.11.1950. godine, u Šamcu, prebivalište u ul. Bosanski Lužani 146, Derventa, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
33. Cvjetinović Zoran, carinik za pregled robe CI Bijeljina
34. Ivica Čajić, Odsjek za carinske poslove UIO, RC Tuzla
35. Miroslav Kraljević, Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske
36. Lejla Bilajac, Šef grupe za konotrolu UIO, RC Tuzla
Jer postoji osnovana sumnja da su:
Nakon što je danom uspostave UIO-e BiH koja je započela sa radom 01.01.2005. godine, čijom uspostavom su prestale postojati dotadašnje Carinske uprave Federacije BiH i Republike Srpske i čijim spajanjem je nastala Uprava za indirektno oporezivanje, Čaušević Kemal je odučio da navedenu poziciju iskoristi za lično bogaćenje vršenjem brojnih krivičnih djela zloputrebe položaja ili ovlaštenja na način da će stupati u kontakte lično i uz pomoć svoj ih saradnika sa osobama iz tzv. „krim miljea“ i uvoznicima tekstila i drugih proizvoda, a koji se u okviru nadležnosti Uprave carine i oporezuju prilikom uvoza, a na naćin da će obezbijediti slijepu poslužnost kod svih uposlenika Uprave i kroz organizovanje sistemske korupcije unutar UIO-e, a što je u skladu sa njegovim planom trebalo obezbijediti raspoređivanjem njemu podobnih kadrova na sve ključne pozicije u UIO-e sa kojima je napravio dogovor da koristići rukovodeće pozicije u UIO-e kao rukovodioci obezbijede nesmetano vršenje koruptivnih krivičnih djela od strane brojnih uposlenika Uprave kojima je na ovaj način omogućeno sticanje protupravne imovinske koristi i istovremeno nametnuta obaveza da izvršavaju nezakonite naloge službenika UIO-e, pa se Čaušević Kemal dogovorio sa Cvjetinović Zdravkom, kojem je obezbijedio poziciju pomoćnika direktora za carine UIO-e da kroz poslovanje uprave favorizuju određene uvoznike tekstila, a na štetu ostalih uvoznika, tako što će favorizovanim uvoznicima obezbijediti povoljan način carinjenja uvezenih roba, a onim koji nisu favorizovani strožiji režim prilikom uvoza, pa je Kemal Čaušević kako bi realizovao međusobno dogovoreni plan sa Cvjetinović Zdravkom tokom cijelog svog mandata sve do razrješenja mjeseca marta 2011. godine, propustio da donese adekvatan Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji koji će u skladu sa realnim potrebama UIO-e sistematizirati radna mjesta u Upravi, što je jedan od ključnih razloga zašto pravilnici koje je Kemal donosio nisu prihvatani od strane Upravnog odbora UIO-e, nego su redovno vraćani na doradu, pa je koristeći takvo stanje stvari da Uprava nema Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji kao ključni interni provedbeni akt započeo sa masovnim zapošljavanjem brojnih službenika VSS i SSS koje je bez sprovođenja konkursnih procedura isključivo po političkom nahođenju odabirao i primao u radni odnos na određeno vrijeme, pri čemu je u cijelosti propustio da iskoristi brojne bivše uposlenike Carinskih uprava FBiH i RS-e, koje je bio obavezan preuzeti, ali to nije uradio, upravo iz razloga da bi sebi stvorio pretpostavke da kroz uposlenike sa nesigurnim statusom obezbijedi lakše koruptivno djelovanje brojnih uposleni koji zbog straha gubljenja radnih mjesta su pristajali da izvršavaju sve naredbe svojih rukovodioca, pa čak i onda kada su takve bile nezakonite, pa je držanjem uposlenika kroz duži niz godina u nesigurnom statusu kroz rad na određeno vrijeme u brojnim slučajevima jasno pokazivao šta će se dešavati sa neposlušnima kojima u slučaju odbijanja izvršavanja nezakonitih naloga, nije produžavao radni odnos, nego je prekidao ugovore o radu, pa kada je uspostavio slijepu poslušnost čitave strukture UIO-e obezbijedio da ključne pozicije u Upravi zauzmu isključivo osobe koje su njemu odane i koje će izvršavati sve njegove naloge, pa je u tom cilju veći broj rukovodećih službenika u nezakonitim procedurama smjenjivao sa njihovih pozicija i degradirao na značajno niže pozicije, kršeći odredbe Zakona o državnoj službi, a onda kada su po njihovim žalbama Vijeće ministara, a potom i Sud BiH imperativno nalagali vraćanje na ranije pozicije, nije izvršavao navedene odluke, nego je ustrajavao sa održavanjem svojh odanaka na pozicije na koje im je namjenio, a za to vrijeme je stupio u lične i neposredne kontakte sa Sadiković Anesom s kojim ga je povezao njegov dugogodišnji prijatelj Delalić Ramiz i sa kojim se i dogovorio da Anes pribavi krivotvoreno EURO 1 obrasce kojima će Upravi dokazivati navodno tursko porijeklo uvežene robe, a Kemal je preuzeo obavezu da će Uprava prihvatati takve krivotvorene obrazce i obezbijediti njihovo provođenje kroz oslobađanje Sadiković Anesa od plaćanja carinskih dadžbina, a shodno međunarodnim sporazumima između BiH i Republike Turske, a navedeni sporazum preko Sadiković Anesa uključen je i Karić Sedinet, bliski saradnik Sadiković Anesa, pa su djelujući na ovaj način uz tijesnu saradnju Čaušević Kemala i njegovog pomoćnika Cvjetinović Zdravka upostavili sistem carinjenja tekstila na način koji nije propisan bilo kakvim zakonskim aktom, pa čak ni pismenim uputstvom o načinu carinjenja prema kojem se tekstil carinio kroz mjernu jedinicu kilogram, bez obzira koliko u jednom kilogramu ima pojedinačnih komada proizvoda, a kriterijum vrijednosti kilograma je uspostavljao po svom ličnom nahođenju Čaušević Kemal zajedno sa Cvjetinović Zdravkom, na način da su lično i putem telefona i uz pomoć Kemalovih pouzdanika Kadić Almira i drugih su izdavali naloge pojedinim carinarnicama i carinicima, te šefovima Carinskih ispostava, među kojima su Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Klopić Nermin, Šerifović Ahmed i drugi,koji su svojim prihvatanjem da učestvuju u izvršenju ovakvih krivičnih djela postali pripadnici grupe za organizovani kriminal da firmama Sadiković Anesa i Karić Sedineta značajno povoljnije carine tekstil, nego ostalim uvoznicima, te da ih na takav način dovedu u povlašteni odnos u odnosu na druge uvoznike, a nakon što su ovaj sistem uspostavili, Kemal Čaušević i Sadiković Anes su se dogovorili da Anesu omoguće potpuni monopolski položaj turskog i kineskog tekstila u BiH, pa je Anes pred Insitutom za intelektualno vlasništvo pokrenjuo proceduru zaštite preko 180 robnih žigova kineskih proizvođača sa kojima Anes nije imao nikakve poslovne odnose, niti ugovore o zastupništvu, a kada je Institut zaštitio navedene žigove, u dogovoru sa Čaušević Kemalom i Cjetinović Zdravkom Uprava je započela prema izričitim pismenim naredbama čaušević Kemala i Cvjetinović Zdravka štititi navodno intelektualno vlasništvo Sadiković Anesa sve u namjeri da Anesu omoguće status jedinog uvoznika tekstila, odnosno da drugim uvoznicima značajno otežaju i spriječe uvoz kineskog tekstila u BiH, a direktnu korist Sadiković je ostvarivao na taj način što je sam naplaćivao naknadu od drugih uvoznika kako bi im odobrio uvoz tekstila u BiH i to na različite formalne i neformalne načine, ličnim preuzimanjem novca u gotovini ili prodajom licenci na ranije registrovane žigove, a kada je Kemal Čaušević razrješen sa mjesta direktora UIO-e, u punom kapacitetu na način kako je to ranije zajedno sa Cvjetinovićem ustrojio Čaušević sve aktivnosti na zaštiti Sadiković Anesa i Karić Sedineta je preuzeo Cvjetinović Zdravko, koji je neposredno stupao u kontakte sa Sadikovićem i Karićem i sa njima uz novčanu nadoknadu kroz sistem primanja mita obezbjeđivao neometani uvoz tekstila i monopolski položaj na tržištu ličnim davanjem naloga i putem telefona carinicima o načinu carinjenja robe, odnosno vrijednosti robe po jednom kilogramu, a istovremeno sa aktivnim radnjama koje su Sadikoviću i Kariću obezbjedile povlašteni položaj prilikom uvoza je poduzimao kažnjeničke akcije prema uvoznicima tekstila koji nisu prihvatali zahtjeve Sadiković Anesa da posluju u okviru njegove djelatnosti, među kojima su Gonjanin Enes i drugi, pa je takvim uvoznicima Cvjetinović naređivao da promjene mjesto carinjenja i pređu u carinarnice u kojima je Cvjetinović obezbjedio punu i neposrednu kontrolu kriminalnih tokova (CI Rača, Gradiška i Brod), a oni uvoznici koji nisu pristajali na takve naredbe Cvjetinović su organizaciji Cvjetinović od strane Uprave u nezakonitim upravnim postupcima drastično kažnjavani od Uprave izricanje zakonskih kazni mimo bilo kakvih zakonom pripisanih kriterija, a istovremeno sa ovim aktivnostima, Cvjetinović Zdravko koristeći rukovodeći položaj u Upravi u Sektoru carina je svjesno sistemom korupcije i provedbenim aktima usmjerio carinjenje većeg broja roba na određene GP što se naročito odnosi na uvoz automobila, pa su se automobili koji se uvoze u BiH gotovo isključivo carinili na dva granična prijelaza u Gradiški i Brodu, na čijem čelu su se nalazili najbliži saradnici Cvjetinovića pozvezan prijateljskim i kumskim odnosima među kojima su Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko, Nikić Milanko, Vranješ Zlatko i drugi, koji su kao rukovodioci CI Gradiška, Brod i Grude dalje sprovodili naloge Cvjetinović Zdravka i koji su svojim pristankom u vršenju krivičnog djela postali pripadnicima grupe za organizovani kriminal, a u okviru svojih CI su obezbijedili dalje kriminalne aktivnosti od strane sebi podčinjenih carinika Škahić Avdije, Lijović Jasne, Kragulj Miroslava, Miljić Svete, Vlainić Ljubomira, Tomić Dragana, Parić Deana, Rustić Nermina, petrović Aleksandra, Jovanović Saše, Muminović Hajrudina, Šušnjar Faruka, Stojičić Danijela, Marjanović Bore, Kuzmanović Radana, Novković Miše, Barić Ljerke, Šušak Anke, Muftić Tofika, Leko Željka, Glavaš Darke, Mikulić Mate, Starčević Veseljka, Adžulović Edvina, Nožica Deana, Ivić Marka i Kovačević Josipa, pa se u Cvjetinovićevoj organizaciji i u ove tri carinarnice carinilo preko 90% svih vozila koji su se uvozili u BiH iako za takav procenat nije postojalo ni jedno razumno objašnjenje, osim motiviranosti svih uvoznika da puno povoljnije na tim mjestima uz poduzimanje koruptivnih radnji svoja vozila ocarine, a to je Zdravko obezbijedio ne sankcionisanjem carinika na ovim graničnim prijelazima i CI Grude u kojima su vozila carinjena isključivo na način da su carinici prihvatali vrijednost vozila izraženu na fakturi, a ne u skladu sa pismenim nalozima Cvjetinović Zdravka da su obavezni primjenjivati katalog kojim se utvrđuje carinska osnovica za uvezena vozila, a istovremeno svim drugim CI u BiH je provodio ravnosnije kontrole, pa u tim carinarnicama takvo carnjenje vozila nije bilo moguće, što je rezultiralo da kroz period od više godina u BiH uveženo više stotina pmv kojima su carinici značajno umanjili carinsku i poresku osnovicu, pa čak i nezakonito oslobađao uvoznika od obaveze plaćanja carine unošenjem neistinitih podataka u carinsku deklaraciju pri čemu su vozila lažno prikazivali kao vozila iz EU, što je rezultiralo mogućnost primjene propisa koje oslobađaju ovoz vozila od carine, pa je kroz poslovanje Uprave na ovaj način uskratila Budžet BiH za ogromne iznose neuplaćenih obaveza što je u konačnici dovelo do teških posljedica za cijelu BiH i sve njene entitete.
SB
