Oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić, agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde Sakib Softić i direktorica fondacije “Pravda za Bosnu i Hercegovinu“ Fadila Memišević (do čijih je izjava ovih dana nemoguće doći), ranije su u medijima govorili o širokoj lepezi novih dokaza protiv Srbije.
U augustu i oktobru 2011. godine u više medijskih istupa govorili su o tim dokazima.
Dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane
“To su dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane. To su dokumenti koji su pronađeni u nekoliko predmeta, od Ratka Mladića i njegovih saradnika. To su svjedočenja insajdera kao i neki drugi dokazi koji su pronađeni u Bosni i Hercegovini“, govorio je tada Ahmić.
„Mi imamo informaciju da je Srbija predala neke dokumente koji su bili pod zaštitiom. I to je jedna mogućnost za obnovu tužbe“, kazala je tada Memišević.
„Mi u ovom momentu ne znamo šta stoji u tim dokmentima“, rekao je agent Softić u augustu 2011. godine.
Inače, zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane SR Jugoslavije pored ostalog, potvrđuju da je Ratko Mladić bio na platnom spisku Beograda, te plan Drina koji je obuhvatao sve tri vojske: Jugoslavije, Srpske Krajine i Republike Srpske.
Slučaj Perišić
Posebno je u kontekstu revizije presude bio interesantan slučaj Perišić.
“Argumentacija u slučaju Momčila Perišića je bila da je sud donio odluku da Srbija nije direktno odgovorna za zločin genocida u BIH. Naredno Sudsko vijeće je kasnije donijelo drugu odluku i rečeno je da je ovo sasvim drugi Sud i da se uvode novi dokazi. I upravo ti novi dokazi koji u prezentirani u sudnici su novi kvalitetni dokazi. Slučaj Perišić ima preko 1600 novih dokaza. Tako da prema mom mišljenju mislim da se može na osnovu te relevantne dokumentacije pokrenuti eventualna revizija presude“, govorio je Ahmić.
Slučaj Ganić
Godinu ranije, nakon oslobađanja po potjernici Srbije, Ejub Ganić u Sarajevo je donio nove dokaze.
“Republika Srbija smatra da je u relevantno vrijeme i mjesto u slučaju oko Ejupa Ganića riječ o međunarodnom oružanom sukobu u kojem su učestvovale dvije visoke strane ugovornice i to Bosna i Hercegovina s jedne strane, a s druge Savezna Republika Jugoslavija od 27. aprila 1992. do 19. maja 1992. godine”, stoji u dokumentu koji su potpisali Snežana Malović, tadašnja ministrica pravde Srbije, i Vladimir Vukčević, glavni tužitelj za ratne zločine Srbije. Dokument je bio samo dio dokaza upućenih iz Beograda sudu u Londonu na kojem se vodio proces protiv Ejupa Ganića, ratnog člana Predsjedništva BiH.
Bio je to prvi put da se Srbija zvanično poziva na neku hašku presudu koja joj nije u interesu.
Po objavljivanju dokumenta, u BiH je krenula rasprava o tome da li nakon što je Srbija po prvi put priznala agresiju u BiH to može biti osnov za reviziju postupka pred Međunarodnim sudom pravde
Slučaj Karadžić
“Sada nakon presude Karadžiću mi imamo elemenata. Sada treba pročitati presudu, a ono što mene ohrabruje je udruženi zločinački poduhvat. Šta je udruženi zločinački poduhvat, jer znamo da je Karadžić bio desna ruka Slobodanu Miloševiću“, izjavila je Fadila Memišević u martu prošle godine.
No, rok od šest mjeseci od dana saznavanja novih činjenica u slučaju Karadžić istekao je krajem septembra 2016.godine.
(Vijesti.ba)
