Ova država nije nastala u Domovinskom ratu, postojala je i prije rata; očevi ove države nisu ratnici nego građani

Ovogodišnje obilježavanje Oluje u Kninu pokazalo je svu nezrelost hrvatskog društva u nestanku. Hrvatsko društvo je počelo nestajati i prije negoli je nastalo. Naša stvarnost počiva na mitu, to nije nikakva novost. Mit nas odvlači od susreta s istinom, odnosno od susreta s vlastitom odgovornošću s onim što nam se zbiva. Protiv nas se nisu urotile nikakve kozmičke sile, mi smo toliko maleni da, gledano s globalne razine, ne udovoljavamo zahtjevima ni da nas se smatra statističkom greškom. Sve što nam se događa, događa nam se zato što smo to sami htjeli.

Pobjednici i gubitnici

Kada je riječ o obilježavanju vojne pobjede, a Oluja to jest, nismo u stanju prihvatiti odgovornost pobjednika, nego se ponašamo kao gubitnici koji se bore za alternativne istine. Pobjednik u ratu ne bježi od mira, on pobjeđuje kako bi nastupio mir. U ratu nitko nije slobodan, i sve dok se mir poima kako prostor u kojem odjekuju trublje rata, bit ćemo, usprkos svim vojnim pobjedama, istinski gubitnici koji su porazili sebe same.

Govor kninskog gvardijana govor je gubitnika, držanje hrvatskih političara držanje je gubitnika, suze policajca suze su gubitnika te, konačno, ovogodišnji pohod Skeje na Knin  pohod je gubitnika. Gubitnici su se potrudili da vojnu pobjedu obilježimo kao gubitnici koji nisu u stanju napustiti horizont mita kao utočište za sve povijesne gubitnike. Više puta sam o Oluji pisao kao o vojnoj akciji dokidanja rata, odnosno o akciji oslobađanja zauzetih teritorija, a ne, kao što to tvrdi gubitnička mitska svijest,  o akciji stvaranja hrvatske države. Ova država nije nastala u Domovinskom ratu, ona je postojala i prije rata, ona ima vlastiti kontinuitet, njezino osamostaljenje je nastalo sukladno tom kontinuitetu. Očevi ove države nisu ratnici nego građani.

HOS

Ne treba previše trošiti riječi na povijesne neistine kninskog gvardijana, ali nešto, sasvim kratko, ipak treba reći. Braneći pripadnike HOS-a, čija se vojna postrojba naziva po ustaškom dužnosniku Rafaelu Bobanu, i čiji članovi se pozdravljaju s ustaškim pozdravom, ovaj fratar naglašava kako „hrvatska država nije sljednica ni ustaškog nacizma ni partizanskog antifašizma te da je nastala u Domovinskom ratu”. Od ova tri elementa, dva su neistinita, a jedan istinit. Sadašnja hrvatska država uistinu nije sljednica ustaškog nacizma i zbog toga ista ova država ima problem s onima koje ovaj fratar brani, a to su postrojbe koje nasljeduju taj ustaški nacizam – riječ  je, naravno, o postrojbama HOS-a. Postrojbe koje su nastale kako bi obranile ili oslobodile teritorij hrvatske države, postrojbe su hrvatske države koje toj državi u miru ne čine štetu. HOS čini štetu hrvatskoj državi jer ne pristaje na mir koji, riječima kninskog gvardijana, ne slijedi iz ustaškog nacizma. HOS se i dan danas bori za koncept ustaške slobode, a to je sloboda iživljavanja. HOS-ovci se iživljavaju nad hrvatskom državom.

Kninski gvardijan je izrekao laž kada je rekao da hrvatska država nije sljednica „partizanskog antifašizma”. Hrvatske države danas ne bi bilo bez partizanskog antifašizma. Hrvatski, partizanski  antifašizam borio se za hrvatsku državu, ustaški nacizam se borio protiv hrvatske države. Zbog toga  je i u Ustavu pozitivno vrednovan, dok je ustaško hrvatstvo s prijezirom odbačeno. Ne borim se za povijesnu istinu, nju nije moguće ignorirati. Uostalom svi ti negatori povijesti u Hrvatskoj, kao polumitskom društvu, još i mogu uzvikivati ustaške pozdrave, ali to ne mogu nigdje drugdje, čim pređu granicu, bit će procesuirani. Možda povijesnu istinu nemamo prilike susresti unutar granica naše države, ali to ne znači da nas ona neće sustići čim tu granicu pređemo. Ovo najbolje znaju oni koji su u Austriji demonstrirali „stari hrvatski pozdrav” i zbog toga odmah bili procesuirani. Ne bojim se za povijest, ona će nas, htjeli mi to ili ne, ipak dočekati.

Maligno oltarsko domoljublje

Degutantan je bio posluh hrvatskih političara koji su nijemo slušali kninskog gvardijana u njegovom naletu oduzimanja državnosti suvremenoj hrvatskoj državi. Ona nije nastala u Domovinskom ratu, u ratu je obranjena, ona postoji, ma što fratar govorio, zahvaljujući partizanskom antifašizmu i nema  nikakve veze s ustaškim nacizmom. Zbog svega navedenog, HOS-ovci ne mogu biti branitelji, odnosno, oni su postali branitelji hrvatske države (dakle, one koja je, kako to u Ustavu piše, sljednica ZAVNOH-a) tek kada su se integrirali u regularne vojne postrojbe. Stranačka vojska, direktno oslonjena na ustaštvo, predstavlja čin neprijateljstva prema hrvatskoj državi.

Ovo bi trebao znati policajac koji je plakao zbog toga što Skejo i ekipa nisu mogli činiti što im se prohtije. Zbog toga su suze ovog policajca suze gubitnika jer ne živi u povijesnom svijetu. Slobodna država nije ona u kojoj je vojska slobodna, nego ona u kojoj su svi građani slobodni. Domovinski rat je osloboditeljski ako i samo ako su u njemu svi građani slobodni. Zbog te slobode se možemo suočiti i sa zločinima koji su počinjeni u ratu, zbog te slobode nijedan policajac neće pustiti suzu zbog toga što se, u naletu malignog oltarskog domoljublja,  identificirao s onima koji hrvatsko društvo u nestanku truju s najjačim povijesnim otrovima, a ustaštvo to jest. Odgovornost pretpostavlja slobodu i značajnija je od slobode. Odgovorni smo prema drugima. Kninski gvardijan i uplakani policajac nisu odgovorni prema čovjeku kao čovjeku, nego prema njihovom čovjeku. Kakva im je odgovornost, takva im je i sloboda – skučena i ogorčena. A kakva je sloboda hrvatskih političara, posebno onih koji šutke slušaju kninskog gvardijana dok ruje po državi i povijesti? Jadna, njihova sloboda je jadna. Od njih je slobodniji čak i jedan Skejo. On zna što bi s njima, a oni, onako jadni, ne znaju ni kako s njim izaći na kraj. Čekaju što će im reći neki domoljubni fratar.