Orbanova Mađarska – Diktatura ili zdrava savjest Europe koja se suprotstavlja “Bogu tržišta”?
Europska unija, koja je 2012. dobila Nobelovu nagradu za mir, sada je kandidat za jednu drugu nagradu: onu za licemjerje i sluganstvo.
Naime, događa se da Mađarska, zemlja članica Europske unije, navodno ne dijeli “vrijednosti” zajednice koje je i sama dio. Službena Budimpešta se ranije drznula ojačati “neovisnost” Središnje banke Mađarske i izjednačiti prava nacionalnih kompanija s onima koja imaju strane multinacionalne korporacije, a sada je premijer Viktor Orban neugdno iznenadio Bruxelles izjavom kako u Mađarskoj ponovno želi uvesti smrtnu kaznu, prenosi mađarski Daily News.
Opravdanost smrtne kazne je uvijek bila i treba biti predmetom oštrih polemika, a podržavana je ili osuđivana na temelju filozofskih, etičkih, političkih i društvenih načela. No, ovdje nije riječ o tome. Naime, ANSAprenosi kako je mađarskog premijera Viktora Orbana 30. travnja predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker pozvao da se hitno očituje o svom prijedlogu, jer je za Europsku uniju smrtna kazna “nešto što ne može biti predmetom rasprave”.
Ostavimo po strani koji je to u Mađarskoj počinjen zločin potaknuo Orbana da izjavi kako će uvesti smrtnu kaznu i obratimo pozornost na ono što eurobirokrati zaboravljaju, a to je snažna domaća potpora koju uživa mađarski premijer. S druge strane, isti ti eurobirokrati koji prijete Mađarskoj zaboravljaju da su na visoke dužnosti postavljeni bez izravnih izbora i često protivno volji europskih građana.
Nakon što je Jean Claude Juncker oštro upozorio Orbana da bi ponovnim uvođenjem smrtne kazne Mađarska “prekršila temeljna prava koja imaju građani Europske unije”, iz mađarske vlade i vladajuće stranke FIDESZ su poručili da takvo što nije na dnevnom redu izmjena i dopuna mađarskog Kaznenog zakona
“Orban je odmah trebao pojasniti o čemu se radi. Ako mu to jest bila namjera, onda će to biti borba”, prilično ratobornom retorikom se u četvrtak Orbanu obratio Jean-Claude Juncker, dugogodišnji visoki državni dužnosnik jedne od europskih velesila – Luksemburga, sada predsjednik Europske komisije.
No, sjeća li se itko ikada da je netko iz Bruxellesa uputio jednu jedinu riječ kritike Sjedinjenim Državama, zemlji u kojoj nekoliko saveznih država i dalje izvršava smrtne kazne i ljudi se ubijaju na električnoj stolici, vješanjem, smrtonosnim injekcijama i strijeljanjem, čak uz pristanak svojih građana.
Jean-Claude Juncker i njegova kamarila, neumorni borci za “ljudska prava”, postaju manji od makovog zrna, gotovo nevidljivi, kada stoje pred velesilom koja ubija svoje građane, često bez pravovaljnih dokaza. Jednako tako se u Bruxellesu nitko nije očitovao pritvaranjima u američkom gradu Baltimoreu u kojem je, kako prenosi Reuters, policijski pritvor noćas pretrpan uhićenim aktivistima za ljudska prava i prosvjednicima koji su “prekršili odredbu o policijskom satu koji traje od 22.oo do 5.oo ujutro”.
Isto tako branitelji temeljnih prava stanovnika Europske unije šutke stoje pred zločinačkim Trans-atlantskim sporazumom (TTIP), koji će posve sigurno uništiti naše ekonomije i doslovno razoriti društveno tkivo europskih naroda i Europske unije kao zajednice.
Europska komisija se nije oglasila po pitanju ljudskih prava, iako se jučer u Milanu okupilo nekoliko desetaka tisuća prosvjednika protiv održavanja manifestacije “EXPO 2015”, a jedan dio prosvjdnika se sukobio s policijom, koja je reagirala onako kako to policija inače čini i centar Milana pretovirla u ratnu zonu.
Tko zna na kraju da TTIP neće dovesti do provedbe američkih standarda i u pravosuđu, zajedno s privatnim zatvorima koji će poslovati po zakonima slobodnog tržišta. To je veliki sustav koji funkcionira tako da proizvodi “zločince” i koji kriminalizira doslovno sve, ne samo tipične pljačke ili klasična ubojstva, samo kako bi privatni korporativni zatvori bili dupke puni.
Takav sustav, u kojem osoba zapravo postaje rob s narančastim kombinezonom “modela Guantanamo”, kasnije isporučenog ISIL-u, mogao bi postati praksa i u Europskoj uniji, jer TTIP nije ništa drugo nego trojanski konj dehumanizacije koji će uništiti i ono malo zdravih temelja što je ostalo “staroj dobroj Europi”. Naime, “stapanje” dvije strane Atlantika i stvaranje jedinstvenog prostora “Euroameričke unije” bi vrlo lako u bliskoj budućnosti moglo dovesti do uvođenja kaznenog sustava i zatvora kakvi su u Sjedinjenim Državama, obzirom da eurobirokrati i ne kriju svoje oduševljenje funkcionalnom idejom čovjeka i društva koje će biti oblikovano po “američkom modelu”.
Fantazije i neutemeljena zabrinutost? Očito ne, jer je dovoljno pročitati knjigu Alaina De Benoista “Kraj suvereniteta – Kako diktaturom novca oduzeti moć narodima”.
Francuski mislilac, posvetivši poglavlje “velikom prekooceanskom tržištu”, TTIP jezgrovito opisuje kao “veliku prijetnju”. Prijetnja koja postaje stvarnost, ali se čini da nitko u “palači” Europe to ne želi primijetiti, pokušavajući time ugoditi svojim gazdama.
Jedna od ključnih stvari sporzuma je i priprema za provedu slobodnog napada europskih tržišta GMO proizvodima, što se također da primijetiti na manifestaciji “EXPO 2015“, trenutno i tijeku u Milanu u Italiji.
Tu je Viktor Orban također trn u oku Washingtonu i Bruxellesu, jer je Mađarska stavila izvan zakona GMO i to je tema o kojoj mađarska vlada više ne želi raspravljati, prenosi ASI.
Porobljene mase su osuđene na neznanje i gušenje u takvoj hrani, a samo će bogati moći uživati, dok budu mogli, poznate “izvrsnosti” koje slavi čak i EXPO.
Ipak, bilo bi dovoljno da na adekvatnom mjestu oni koji se još nisu u potpunosti prodali ili nisu do kraja porobljeni otvore oči i poslušaju zadnju trunku vlastite savjesti i svoje europske sunarodnjake poštede sudbine da budu samljeveni od zlokobne mašinerije “slobodnog tržišta”. Naravno, ovdje još uvijek računamo na pretpostavku da je Europa ipak naša “domovina”, a ne tragični nesporazum kojeg nam je nametnula financijska i poduzetnička oligarhija.
Upravo zbog toga bi bilo dobro pročitati knjigu Alaina De Benoista, jer bi mnogima razumjevanje napisanog bilo dovoljno da shvate da nema smisla napadati Viktora Orbana, a onda puzati pred Barackom Obamom.
Tko ima vremena, može članak po članak pročitati Temeljni zakon Mađarske, jer bi čitanjem mađarskog ustava ona trunka savjesti mogla primiti ozdravljujući šok koji bi nas podsjetio da smo prije svega ljudi, i to ljudi koje vežu duboki korijeni s našom poviješću, jezikom, kulturom i domovinom i da nismo samo apstraktni “potrošači” koji moraju biti žrtvovanu “Bogu tržišta”.
Ne! Ovo nije nacionalistička retorika “krvi i zemlje”, koju jednako mrze financijska oligarhija, “socijaldemokrati” i liberali, jer zdrav razum nalaže da se zaustavimo i razmislimo gdje smo stigli i kamo idemo odricanjem svega i kidanjem svih veza s prošlošću.
Konačno, ni znanstveni socijalizam se ne odriče humanog nasljeđa cjelokupne ljudske povijesti i čovjeka kao društveno biće stavlja tamo gdje mu je mjesto, oslobođenog od okova tisućljetnog otuđenja od vlastite prirode.
Viktor Orban jest mađarski nacionalist, ali nacionalist koji odbija sluganski prihvatiti činjenicu da mađarski narod mora biti rob kapitala i vođen isključivo “zakonitosti tržišta”. Na kraju, kakva se alternativa nudi Mađarima? Gdje su danas mađarski socijalisti i sljednici Komunističke partije Mađarske? Prosvjeduju protiv Orbana sa zastavama Europske unije i pozivaju Bruxelles da svrgne legitimnu mađarsku vladu. Ako postoji “onaj svijet”, onda se pokojni mađarski filozof György Lukács, jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih marksističkih mislilaca i kritičar građanske filozofije, prevrće u grobu i da može vidjeti Mađarsku danas, pitanje je na čiju bi se stranu svrstao. Na stranu današnjih mađarskih “socijaldemokrata” i liberala ili bi, uz svu nužnu kritiku, podržao FIDESZ i mađarsku vladu.
Uskoro su i izbori u Velikoj Britaniji, na kojima se predviđa veliki uspon Škotske nacionalne partije (SNP), jedine stranke u Škotskoj koja otvoreno progovara o dokinutim pravima tradicionalno lijevo orijentiranih škotskih radnika, izdanih od strane Laburističke stranke.
Grčka je dobila Syrizu, a Španjolska će gotovo sigurno vidjeti uspon, možda i pobjedu, ljevičara iz Podemosa.
Alexis Tsipras je u Grčkoj pokazao da je moguće imati vladu u koaliciji s nacionalistima iz stranke Nezavisni Grci. Hoće li u bliskoj budućnosti biti moguća kohabitacija između lijevih i desnih pokreta, stranka i vlada u Europskoj uniji, ostaje nam da vidimo. Međutim, možda bi ideološke nesuglasice – naravno, ako nije riječ o ekstremistima grčke Zlatne zore ili njemačkog NPD-a – trebalo ostaviti po strani i konačno s političke pozornice pomesti licemjerne i sluganske birokrate poput Junckera i cijelog aktualnog sastava Europske komisije, a na njihovo mjesto postaviti političare kojima je na prvom mjestu interes vlastitog naroda, ali i Europe u cjelini.
Prosvjedi protiv Viktora Orbana u Mađarskoj (1. Protiv uvođenja dodatne takse na internet / 2. Protiv posjete Putina Budimpešti):
Izvori: La fine della sovranità. Come la dittatura del denaro toglie il potere ai popoli , ORDINI DEL PADRONE USA: L’UE MINACCIA ANCORA L’UNGHERIA
