Kultura

Vladimir Pavlinić: ”Hakiranje” mozgova

Prijetnja dolazi iz laboratorija – ”Hakiranje” mozgova

 

Moj vrijedni profesor hrvatskoga jezika, isusovac Josip Badalić nakon mature mi je za ferijalno štivo dao knjigu Ignaza Kluga ”Die Tiefen der Seele –  Moralpsychologische Studien”. Rekao mi je: ”Vidjet ćeš koliko griješimo kad ljude olako sudimo”. Njemački teolog, filozof i romanopisac obiljem je živih primjera ljudskih sudbina oslikao stanja duše što sputavaju osobu da gospodari svojim odlukama i činima.

To je vjekovno pitanje čovjekove slobodne volje. Ono mi je poslije na teologiji bilo predmet ne baš lagana ispita kod profesora Wilhelma Keilbacha. Predmet psihološki i filozofski paradoksalan, a tek teološki! Kako slobodnu volju, kojom odlučujemo o svome vječnom blaženstvu ili prokletstvu, uskladiti s Božjim sveznanjem kojim je ishod već unaprijed određen?

Svi smo dakle predestinirani. Oko tumačenja predestinacije sporile su se poglavito dvije skolastičke škole, franjevačka i dominikanska, da bi ono potom postalo jednim od stožernih pitanja protestantskih teologa.

I suvremeni liberalizam osniva se na vjeri u ljudsku slobodu. Slobodna volja bitno nas izdiže nad ostali životinjski svijet. Moć izbora između dobra i zla čini čovjeka moralnim i političkim autoritetom svijeta. Načelo je liberalne demokracije da su glasači uvijek u pravu; dosljedno referendumi otvaraju vrata u najbolji od mogućih svjetova.

No, sve je više suvremenih znanstvenika koji poriču postojanje slobodne volje. Po njima to je mit naslijeđen iz kršćanske teologije. Tu ideju da su izmislili teolozi kako bi objasnili Božje pravo da kazni grešnike za njihov izbor zla i nagradi svece što su izabrali dobro. Nebrojeni vanjski i nutarnji čimbenici pokreću i oblikuju čovjekove odluke.

Ne biram hoću li se roditi muško ili žensko, hoće li me privlačiti suprotni ili vlastiti spol, ne odlučujem hoću li ići vedro kroz život ili tonuti u tjeskobe. Svaki izbor ovisi o mnoštvu bioloških, društvenih i osobnih okolnosti koje čovjek nije sam birao. Izbor između mnogih opcija svakoga trenutka kao i cjelokupno životno usmjerenje određuju mu geni, spol, obiteljske prilike, baštinjena kultura i religija plemena ili nacije. Rodiš se u Pakistanu i nikad nećeš hodočastiti u Međugorje; a dolaze Filipinci. Židovu ništa osobito ne znači vjekovima širom svijeta štovani suplemenik iz Nazareta.

Ipak, kad bi slobodna volja i bila mit, taj je mit u prošlosti bio zaista koristan. Na primjer, kad se valjalo suprotstaviti inkviziciji, božanskom pravu kralja, KGB-u, Udbi. Nikome nije bilo na kraj pameti da svoje osjećaje i odluke pripiše biokemiji i neurologiji.

No, danas slobodna volja postaje opasna. Osjećajima i odlukama ljudi sve više manipuliraju vlade i globalne korporacije. Najlakši su im plijen, upozoravaju znanstvenici, upravo oni koji vjeruju u svoju slobodnu volju. Vladama i korporacijama potrebno je samo stanovito znanje biologije, psihologije i moćni kompjutori.

Kada to dovoljno razviju, moći će predvidjeti čovjekove odluke i preoblikovati mu osjećaje. Samo moraju malo bolje poznavati pojedinca nego što on poznaje sam sebe. A malo tko sebe dovoljno poznaje.

Uočim na internetu reklamu za papuče, otvorim je i nakon toga tjednima me opsjedaju reklame svih mogućih papuča. Trgovci su pretplaćeni na algoritamski program kojim mašine prikupljaju i sređuju podatke o svemu što pojedincu privuče pozornost. U rukama su im tada otvorene karte da mu prepariraju mozak i čovjek će osjetiti neodoljivu potrebu za njihovim proizvodom.

Tako se prodaju i politička uvjerenja. Pojavi se naslov u pretraživaču: ”Banda migranata siluje domaće žene”, zavirim u tekst i odjednom će mi se na ekranu početi jedna za drugom javljati ”informacije” u tome smjeru. Po tome onda oblikujem svoju političku orijentaciju.

Vijesti su, dakako lažne, fake news. Dolaze, recimo, od Putinovih ”trolova”, majstora od zanata koji su ovih godina pred izbore ”tajnim otkrićima” putem društvenih mreža obasuli milijune birača u Britaniji za Brexit, u Americi za Trumpa, u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji za ekstremnu desnicu. Takve vijesti ulijevaju ljudima varavu svijest slobodne odluke, da biraju iz duboka vlastitog uvjerenja.

Uz stotine engleskih informatičkih termina dobili smo i hacking, ”hakiranje”. Netko odnekud s mreže uđe u moj kompjutor, otkrije sve moje podatke i njima manipulira. Skolastika je definirala čovjeka kao animal rationale – razumna životinja. Definiciju danas možemo nadopuniti na informatičkom engleskom: hackable animal (prevedivo?). Manipulatori se čovjeku neopazice nasele u mozak.

U propagandnoj manipulaciji svojevremeno je veliki inovator bio Hitler. Putem radija ušao je u domove i mozgove nacije. Da bi svim milijunima veoma različitih ljudi ucijepio jednu ideju i volju, morao je poruku svesti na ”najniži zajednički nazivnik” – pronaći slabost koja je svojstvena većini.

Danas tehnologija otkriva vlastite slabosti svakoga pojedinca individualno. Algoritam prikuplja i sortira predrasude, ”hakira” postojeće strahove, mržnje i težnje i svaku će osobu obraditi po njezinoj mjeri.

U Britaniji će pred referendum prepoznati jedne koje plaši navala stranaca, druge koje mori briga zdravstvenog i mirovinskog sustava, treće koji tiho pate za imperijalnom slavom. I svatko će na svome ekranu danomice dobivati ”informacije” koje odgovaraju njegovim predrasudama.

Da je Hitler to imao, mogao je individualno skrojenim porukama stvarati pomutnju na prostorima koje je naumio pokoriti; ratovanje bi mu bilo puno lakše.

Jačaju prijetnje opstanku liberalne demokracije, koja je u posljednjih tri stotine godina promicala ljudska prava i slobode. Na sve strane niču novi demagozi i autokrati. Tumači i prognostičari razvitka društva najavljuju obnovu fašizma. No, ne dolazi s te strane glavna prijetnja, ona dolazi iz laboratorija.

Liberalnu demokraciju, u kojoj ”glasač znade najbolje”, poništavaju vlade i korporacije što ”hakiraju” mozgove. Filozofske i teološke debate o slobodnoj volji trajale su stotinama godina i mogu se nastaviti još stotine godina, mislioci nisu u žurbi. Ali nemaju strpljenja kompjutoraši.

Brazil je izabrao novoga predsjednika. Jair Bolsanaro, poznat po govoru mržnje na rasne i nacionalne manjine, homoseksualce, protiv prava žena, sada javno veliča diktaturu i hvali se kako će poubijati 30 tisuća lijevih protivnika. U zemlji koja bilježi 60.000 umorstava godišnje ukida kontrolu oružja, ukida kontrolu i zaštite prirode.

Još prije koji mjesec nije imao nikakva izgleda, gotovo ga nitko nije želio. Što se u zadnji čas dogodilo? Bogate kompanije potrošile su milijune da bi platforme za elektroničke poruke poplavile lažnim vijestima i govorom mržnje. Uz Facebook iskoristili su WhatsApp, ”raj za fake news”, koji je potpuno kodiran i nemoguće ga je nadzirati. U propagandu se živo uključila Bolsanarova mlada supruga, revna evangelistkinja.

***

Čovjek se mora pitati koliko su zaista slobodne njegove odluke ako svoje izvorno mišljenje ne može razlikovati od nekog algoritamskog ”virusa” što mu se uselio u dio mozga koji je neurologija precizno locirala (skup stanica pri sredini mozga, po obliku badema nazvan grčki amygdala).

”AI [umjetna inteligencija] i bioinženjering na putu su da promijene tijek same evolucije, i samo nam još nekoliko desetljeća preostaje da smislimo što da s njima radimo”, piše Juval Harari, izraelski pisac povijesti evolucije ljudskoga društva.

”Umjesto da se suoče s tim izazovima, mnogi se okreću religioznim i nacionalističkim fantazijama koje su još manje u doticaju sa znanstvenim spoznajama našega vremena negoli liberalizam.” Bijeg je to u srednji vijek, kaže, i osobito je nekome koji poput njega živi u Izraelu teško raspravljati o istinitosti biblijskih priča i svetosti nacije.

 

autograf.he

 

Još tekstova ovog autora:

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close