-TopSLIDEPolitikaSvijet

Otpor okupaciji Ukrajine

Brisel 26. februara 2022, foto: Ingrid Sager

PAUL MASON

„Ovo je užas“, rekao je momak koji je stajao iza mene u redu na kijevskom aerodromu Borispolj. Pokušavali smo da kupimo karte za poslednji let iz Kijeva. U 3 sata posle ponoći 24. februara aerodrom su zauzeli ruski padobranci. Ljubazni mladi carinici koji su proveravali moje dokumente sada su možda mrtvi ili zarobljeni. Svi ljudi koje sam sretao tokom petodnevne posete Ukrajini – političari, rezervisti, rudari, aktivisti – svi oni sada rizikuju život, mogućnost da budu ranjeni, zarobljeni, mučeni, trajno traumatizovani.

Putinova objava rata snimljena je unapred, u ponedeljak 21. februara. U pitanju je sračunato i planirano poništavanje suvereniteta jedne zemlje koja nije stigla ni da mobiliše svoju vojsku, da postavi naoružane stražare pred ministarstva. Putin je objavio upozorenje: „Svakome ko razmatra mogućnost da se umeša poručujem sledeće: ako to učinite, suočićete se s posledicama nezapamćenim u vašoj istoriji“.

Zbog svih ljudi koje sam tamo sreo verujem da se moramo umešati – ne ulazeći u rat, već obuhvatnim sankcijama i sistematičnom političkom kontraofanzivom. Jedan od sindikalnih lidera u sedištu udruženja nezavisnih sindikata govorio mi je o situaciji u separatističkim oblastima koje podržava Rusija: „U okupiranim oblastima Donbasa naš sindikat je zabranjen, naše članove su mučili, kidnapovali, čak i likvidirali. Rudari koji su pobegli u susedna mesta na ukrajinskoj strani sada poručuju: Prošli put smo pobegli, ovog puta ćemo se boriti“.

Za borbu su spremni i rezervisti 112. brigade teritorijalne odbrane koje sam posetio u utorak 22. februara. Oni će braniti gradove, kako od ulaska specijalnih jedinica tako i od mogućeg opkoljavanja, dok će se 28 motorizovanih bataljona regularne ukrajinske vojske suprotstaviti stotini ruskih bataljona.

Jedan vojni obaveštajac mi je rekao da očekuju napade iz 4 pravca – na Kijev sa severa, na Harkov iz Rusije, na Mariupolj iz okupiranog Donjecka i na Odesu sa Krima i Crnog mora.

Strateška opasnost koja preti ukrajinskoj armiji je mogućnost da snage koje brane Mariupolj ostanu odsečene napredovanjem ruskih jedinica sa Krima u pravcu severoistoka.

Uz konvencionalno ratovanje u ovom slučaju jednako je važan Putinov asimetrični rat. Izvori britanske vlade procenjuju da će specijalne ruske jedinice kidnapovati i likvidirati ključne ukrajinske političke figure. Verujem da će Putin i pre vojne pobede instalirati marionetsku vladu na teritoriji Ukrajine, koja će odmah potpisati „mirovni sporazum“ s Rusijom, nudeći demokratskoj političkoj klasi da napusti zemlju.

Dok pratite ove događaje verovatno ćete se zapitati: šta Velika Britanija može učiniti? Za generaciju odgajanu u duhu liberalne misli, koja je naučila da za svaki problem postoji tehnokratsko tržišno rešenje, diplomatski kompromis ili bar način da se problem zabašuri i odloži, odgovor je: ništa. Izgubili ste svu moć tolerišući nastajanje nehumane diktature u Moskvi, dopuštajući degradaciju sopstvene demokratije kulturnim ratovima i izbornim manipulacijama i prihvatanjem ponuđenog novca.

Da ne bude zabune, ovo svakako jeste kraj posleratnog svetskog poretka. Ne poretka ustanovljenog posle kraja Hladnog rata, već onog koji je počeo 1945. Putin to ne krije. Jednostrano je prekršio i Budimpeštanski memorandum iz 1994. kojim je regulisan status Ukrajine posle demontiranja nuklearnog arsenala. Ako je rat u Iraku po međunarodnom pravu bio protivzakonit, rat u Ukrajini ide korak dalje i urušava samo međunarodno pravo.

Kako smo stigli do ove tačke? Događaje koje sam imao prilike da pratim u realnom vremenu sažeo bih na sledeći način: kolaps neoliberalnog ekonomskog modela imao je za rezultat slabljenje demokratije u Sjedinjenim Državama, na koje više ne možemo računati da će održati svoja geopolitička obećanja.

Putin je primetio nastali vakuum i sklopio dugoročni sporazum s Kinom da okonča globalni poredak utemeljen na dogovorenim pravilima. Ukrajinska vlada je pogrešno procenila sopstvene izglede da izdejstvuje garancije NATO saveza i bude primljena u članstvo po ubrzanoj proceduri.

Šta se može učiniti? Pošto smo odustali od totalnih sankcija, u nadi da će se Putin zadovoljiti Donbasom kao utešnom nagradom, zapad bi morao uvesti sankcije koje će paralisati ekonomiju Rusije. Zaboravite ciljane sankcije „samo za oligarhe“. Zapad može mnogo postići, pod uslovom da jasno definiše svoj cilj: to je uklanjanje Putina s vlasti, bilo državnim udarom lokalnih elita ili demokratskom revolucijom.

Ali veliki deo zapadne finansijske elite povezan je s Rusijom kroz rentijerske poslove. Tu su bankari, menadžeri investicionih fondova, PR agencije i pravne firme specijalizovane za poslovno pravo. Svi oni sada moraju odlučiti na čijoj su strani. A demokratske vlade imaju zadatak da im pomognu da tu odluku donesu.

Kao odgovor na uvedene sankcije Putin će obustaviti isporuke gasa Nemačkoj i verovatno zapleniti udeo British Petroleuma u Rosneftu, najvećoj ruskoj državnoj naftnoj kompaniji. U domenu ekonomije već smo se našli usred globalnog sukoba. Zato je racionalno postaviti pitanje: može li se taj sukob okončati prihvatanjem kompromisa? Odgovor je ne. Putin je objavio rat ne samo stanovnicima Ukrajine već i čitavom sistemu prava i struktura na kojima se zasnivaju naši životi.

NATO ne treba da ulazi u rat sa Rusijom. To bi dovelo do nuklearne konfrontacije u kojoj bi nihilistička ruska vlada bila spremna da ide do kraja. Ali zapad se mora mobilisati i pripremiti da povuče liniju koja se ne sme preći.

Neću trošiti reči na Putinove apologete – s levice i desnice – koji ga podržavaju u tvrdnjama da ukrajinski narod ne postoji, da NATO opkoljava Rusiju i da su Ukrajinci nacisti. Reputacija takvih branitelja trajno je uništena.

Ukrajinska levica i progresivne snage će pružati otpor. Kao što mi je jedan aktivista levičarskog pokreta Socijalni pokret (Соціальний рух) rekao u četvrtak 22. februara: „Jedino socijalistička i demokratska Ukrajina može se odupreti oligarhijskom autoritarizmu Ruske Federacije. Odbacivanje modela oligarhijskog kapitalizma je preduslov za očuvanje nezavisnosti naše zemlje“.

Isprva nevoljno i bez poverenja u sopstvenu vladu, ukrajinska omladina, radnička klasa, levica i progresivni pokreti pružiće otpor i odupreti se agresorima. Pružite im svu podršku i molite se za njih.

New Statesman, 24.02.2022.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close