Ako drugima oko nas bude dobro – bit će (valjda) i nama. Pri tome se generalno uzdamo uglavnom u proizvodnju i prodaju električne energije i posljedično rudarstvo
Direkcija za ekonomsko planiranje BiH (skraćeno DEPBiH) dva puta godišnje objavljuje analitičke dokumente koje naziva “Outlook – Perspektive”, a u kojima daje preliminarne preglede predviđanja najznačajnijih ekonomskih kretanja u BiH. Ta se predviđanja uglavnom odnose na kratkoročni period od tri do četiri godine, tako da se u posljednjem dokumentu, objavljenom u proljeće 2018, daju predviđanja za period od 2019. do 2021. godine.
Pogledajmo sada šta to ekonomiju BiH, prema DEP-u, čeka u narednom periodu. U naredne tri-četiri godine u svijetu (a i u našem neposrednom okruženju) očekuje se nastavak trenda pozitivnih ekonomskih prilika, što će se prema DEP-u povoljno odraziti i na bh. ekonomiju. Zbog toga se procjenjuje da će se u našoj zemlji nastaviti ekonomski rast po prosječnim stopama od 3,6 posto na godišnjem nivou, odnosno da će bruto domaći proizvod (BDP) porasti u 2018. otprilike za 3 posto, a zatim u naredne tri godine po stopi od 4 posto godišnje.
Shodno tome, očekuje se i da će fizički obim industrijske proizvodnje u BiH u narednim godinama također rasti i to po slijedećim stopama: 5,2 posto u 2018, zatim 5,4 posto, potom 5,7 posto i na kraju, u 2021. godini, 6 posto. Bh. favoriti u segmentu proizvodnje na kojima DEP bazira svoje prognoze su prerađivačka industrija, proizvodnja električne energije i rudarstvo.
Sve to skupa bi trebalo ostaviti traga u narednim godinama i na tržištu rada. Stoga se u 2018. može očekivati rast broja zaposlenih od 2,7 posto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno rast prosječne neto plate od 1,9 posto. Od 2018. do 2021. može se očekivati rast broja zaposlenih po stopama od 2,5 do 2,6 posto godišnje, s tim da projekcije kažu da je tekuća 2018. godina rekordna po stopi rasta zaposlenosti, sa pomenutih 2,7 posto, nakon čega bi uslijedile manje stope rasta. Paralelno s tim, prosječne neto plate u naredne tri do četiri godine trebale bi u BiH rasti po stopama od 2,4 do 2,8 posto.
Da li će taj rast prosječnih plata biti dovoljan da se neutrališe prosječni rast cijena? Prema DEP-u hoće, jer se u BiH u 2018. može očekivati stopa inflacije od 1,6 posto na godišnjem nivou, a u narednom periodu inflacija bi se kretala od 1,5 posto u 2019, preko 1,6 posto u narednoj pa sve do 1,4 posto u 2021. godini. Naravno, sve to itekako ovisi od kretanja cijena sirove nafte na svjetskom tržištu te se zbog toga i DEP ograđuje u svojim projekcijama navodeći da svaka odstupanja od pretpostavljenih kretanja cijena predstavljaju i rizik za pomenute projekcije.
Rast BDP-a, industrijske proizvodnje i broja zaposlenih u BiH trebao bi se odraziti i na bankarski sektor, odnosno na rast kredita. Stoga se u aktuelnom “Outlook – Perspektive” procjenjuje rast kredita od 5,5 posto u periodu 2018. do 2019. godina, a zatim rast od 4 posto od 2020. do 2021. godine. Shodno tome, i depoziti bi trebali rasti i to po stopama od 6,0 posto, odnosno 5,0 posto u posljednje dvije godine pomenutog perioda.
Nadalje, očekuje se – pod pretpostavkom da vanjskotrgovinska razmjena BiH sa svijetom ostane u granicama projekcije, odnosno da se uvoz (rast od 5,8 do 6,4 posto) i izvoz (rast od 8 do 9,5 posto) nastave kretati u predviđenim iznosima – da bi se deficit tekućeg računa u 2018. godini mogao povećati za 0,8 posto, dok bi se u 2019. i 2020. mogao očekivati rast od 6,8 posto, odnosno 6,7 posto. Na kraju, u 2021. godini došlo bi do zanemarivog porasta, tako da bi se deficit tekućeg računa kretao oko nule. Naravno, sve se to treba i finansirati nekako, pa se shodno tome DEP uzda u priliv iz inostranstva (doznake građana, socijalne beneficije, direktne strane investicije i slično) te naravno i u svemoćni i svemogući kredit MMF-a kako bi se “prevazišli rizici finansiranja deficita na tekućem računu BiH”. Dakle, sve je to lijepo, ali kreditni aranžman sa MMF-om je ipak najljepši. I najsigurniji.
Tokom ove 2018. godine očekuje se i rast izvoza od 7,3 posto, kao i rast uvoza od 4,8 posto, dok bi u naredne tri godine izvoz trebao rasti po stopama od 6, zatim 5,8 i 5,0 posto, a uvoz po stopama od 3,8 posto, zatim 3,6 i na kraju 3,7 posto. I u segmentu priliva direktnih stranih investicija bh. ekonomiji predstoji dobar period. Tokom 2018. očekuje se da bi direktna strana ulaganja iznosila 2,2 posto BDP-a, a sve je bazirano na povećanom interesiranju investitora za ulaganje u vjetroelektrane (Gradina, Kupres i Trusina), kao i ulaganje u solarnu elektranu SFE Bančić Ljubinje te u sportsko-rekreacione i rezidencijalne komplekse uglavnom u okolini Sarajeva (Green Valley City, Compact Invest i Buroj Ozone).
Također se očekuje da bi u pomenutom periodu Sarajevo osiguranje, Energoinvest Sarajevo i Aluminij Mostar mogli “otići na bubanj”, odnosno, kako se to ljepše kaže, da bi se u tim kompanijama mogao privatizirati manjinski udjel državnog kapitala u njima. Direktna strana ulaganja u 2019. godini mogla bi iznositi 2,3 posto BDP-a, ali ako dođe do “dugo najavljivane prodaje ili pronalaženja strateškog partnera” za BH Telecom Sarajevo i HT Mostar ili pak ako se krene sa realizacijom hidro i termoenergetskih projekata koji su trenutno u zastoju (TE Ugljevik 3, HE Ulog i HE Mrsovo). U 2020. direktna strana ulaganja bi trebala iznositi 2,4 posto, a godinu kasnije 2,3 posto BDP-a. Pri svemu u izradi ovih projekcija, kako se navodi u dokumentu, u obzir nisu uzete moguće izgradnje objekata HE Dabar i TE Gacko 2.
Sa ovim se završava DEP-ov dokument “Outlook – Perspektive 2019. do 2021. godine”. Šta iz njega možemo zaključiti? Prvo, ekonomija BiH je previše “oslonjena” na dešavanja u svijetu i regiji jer ekonomski rast BiH je u direktnoj korelaciji sa – kako to lijepo piše – nastavkom trenda pozitivnih ekonomskih prilika u regiji i svijetu. Od tog trenda zavisi i industrijska proizvodnja kod nas, kao i broj zaposlenih. Dakle, ako drugima oko nas bude dobro – bit će (valjda) i nama. Pri tome se generalno uzdamo uglavnom u proizvodnju i prodaju električne energije i posljedično rudarstvo, čemu u prilog svjedoče i najave direktnih stranih ulaganja. Kraće rečeno, postali smo proizvodna crna rupa regije za jeftinu i prilično “prljavu” električnu energiju, s obzirom na enormno veliki broj elektroenergetskih objekata, među kojima pednjače termoelektrane.
Izvoz će pri tome u narednom periodu rasti (električna energija favorit broj 1), ali i uvoz, pri čemu ćemo sve više i više uvoziti sve – od tjestenine, preko voća i povrća pa sve do pitke vode, odjeće, elektronike i automobila. Ako bude sreće, prilivi iz inostranstva će se i dalje nastaviti, a kao vrhunac svemu tome je svemoćni i svemogući kredit MMF-a te rasprodaja preostalih državnih kompanija. Eto to je, ukratko, makroekonomska projekcija BiH u naredne tri do četiri godine.
Oslobođenje
