Pobuna u Francuskoj ne jenjava – Pariz gori, a policija koristi gumene topove i suzavac
Prosvjedi takozvanih “Žutih prsluka” u Francuskoj se ne smiruju. Prema policijskim izvorima, samo jučer je prosvjedovalo 100 000 ljudi, a Pariz se u vrijeme uoči blagdana i novogodišnjih praznika pretvorio u bojno polje u kojem oko 3000 policajaca vodenim topovima i suzavcem nije uspjelo rastjerati gnjevne prosvjednike.
U glavnom gradu su izbili neredi i sukobi s policijom u kojima je do jučer uhićeno 130 osoba, dok je u bolnicama završilo tridesetak ozlijeđenih.
Vlada za sve optužuje oporbu i “Nacionalno okupljanje“, bivši “Nacionalni front” Marine Le Pen, iako nema nikakvih naznaka da njezina stranka stoji iza ovih demonstracija, koje su se rasplamsale diljem zemlje u znak revolta zbog velikih povećanja trošarina na gorivo.
Iz Pariza javljaju kako vlada zapravo ne može utvrditi tko stoji iza pobune francuskog narodaprotiv politike Emmanuela Macrona i grozničavo radi u tom smjeru kako bi se vođe pokušale podmititi ili ucijeniti, nadajući se da će se, jednom obezglavljen, pokret “Žutih prsluka” rasuti sam od sebe. No nema naznaka da postoji čelništvo pokreta, prije svega jer u njemu sudjeluju svi slojevi stanovništva, među kojima su razne frakcije, od radikalne ljevice, do anarhista i desnice.
Predsjednik Emmanuel Macron je nekako preživio vikend, ali nema naznaka da će se prosvjedi smiriti. Štoviše, velika okupljanja i dalje traju i prerasla su u sukobe s policijom. Radnim danima na raznim mjestima i gradovima diljem Francuske se okupi desetine tisuća ljudi, a vikendom brojka prelazi 100 tisuća, dok je na skupovima prošlog tjedna sudjelovalo čak 200 000 ljudi.
Među “Žutim prslucima”, koje prosvjednici nose kao simbol pobune, su mladi iz razlih političkih frakcija, nezaposleni, umirovljenici i industrijski radnici koje su na prosvjede pozvali njihovi sindikati.
U smislu slojeva društva koji su se pobunili nema nikakve razlike od prosvjeda koji su potresali Francusku tijekom pokušaja Hollandea da potakne reformu radnog zakonodavstva. Ovo bi bila ista epizoda stare priče koja traje godinama, bez obzira tko bio u Elizejskoj palači.
Kao što smo rekli, razlog za nove prosvjede je porast cijena goriva, što je dovelo do pokretanja kampanje “Macron Must Go”, sa zahtjevima za otkazivanjem povećanja trošarina na gorivo, ostavkom vlade i odlaska Macrona.
Tužna ironija za Macrona je da su prosvjedi počeli ubrzo nakon njegovih fantazija o ujedinjenoj europskoj vojsci i neovisnosti o Americi, što je Federica Mogherini morala javno demantirati i odbaciti kao ideju nakon ljutitih poruka iz Washingtona.
Međutim, Macronov rejting pada već neko vrijeme, baš kao i bivšeg predsjednika Hollandea, koji u gospodarstvu ništa nije mogao ponuditi Francuzima, osim povećanja poreza i ukidanja prava radnika.
Rezultat ove politike, koja je vidjela kontinuitet s Macronom, jesu izmišljanja svih vrsta poreza za stanovništvo, i prije ili kasnije je situacija morala eksplodirati.
Od početka prosvjeda su poginule dvije osobe,a prema drugim izvorima tri, ozlijeđeno je na desetke ljudi, civila i policajaca, a snage sigurnosti su dobile zeleno svjetlo za uhićenja “nasilnih skupina”.
Jedan od Macronovih suparnika na posljednjim predsjedničkim izborima, Jean-Luc Mélenchon, izjavio je da kada ljudi ne prihvaćaju poreze, to znači početak sljedeće “Francuske revolucije”.
Ipak, za sada smo još uvijek u “predrevolucionarnoj fazi”, iako se na društvenim mrežama aktivno promiče paralela između revolucije i ove pobune, koju policija, ako treba uz pomoć vojske, može držati pod kontrolom. No, bilo koji scenarij u kojem bi bilo prekomjerne uporabe sile protiv Francuza koji ne mogu trpjeti porezni pritisak je siguran znak odlaska Macrona, čak i ako ostane na vlasti cijeli mandat.
Revolucija u Francuskoj, ali ne po želji Macrona
Logicno.com
