Odgovornost?

Djelo Karla Jaspersa Pitanje krivnje pojavilo se neposredno nakon Drugog svjetskog rata u kojem su ljudi jedni drugima pričinili dotad neviđena zvjerstva i kada se raspala ideja o čovječnosti. Potaknut tim događajima on u spomenutom djelu donosi tipologiju krivnje na koju ćemo se osvrnuti. Po metodologiji zločina nešto se slično nedavno dogodilo na našim prostorima kada su ljudi masovno ubijani zbog pripadnosti nekoj drugoj zajednici.

Ovdje se oslanjamo na interpretaciju Jaspersova djela od strane prof. dr. Mile Babića. On uz Jaspersa ističe još važnost Hansa Jonasa kako bi objasnio i aktualizirao odgovornost prema različitim vrstama zla koje ljudi čine. Tipologija odgovornosti bi izgledala ovako.

1) Krivično odgovorni su oni ljudi koji su zlo počinili činjenično i zbog toga sankcionirani zakonom. Za te zločine nadležan je sud. U našem nacionalističkom društvu prevladava krivo shvaćanje suda jer se nacija smatra najvećom i neupitnom vrijednošću. Stoga nacionalisti doživljavaju svaki sudski proces protiv nacionalnih „heroja“ kao čin nepravde i zavjere.

2) Politička odgovornost: odgovoran je svaki pojedinac koji ima pravo glasa jer sami građani u našem demokratskom (?) sustavu izlazeći na izbore te kontrolirajući odnosno smjenjujući vlast sudjeluju u donošenju političkih odluka. Građani su odgovorni i za manipulacije na koje nasjedaju od političkih stranaka. Osnovna manipulacija kod nas u BiH je strah kojega nacionalne elite prije svakih izbora proizvode među ciljanom skupinom birača. Ljudi u strahu gube sigurnost i priklanjaju se manipulatorima videći u njima nekakvu zaštitu. Shodno tome ljudi u BiH su odgovorni za ovakvo političko stanje i imaju obvezu stvoriti humaniju klimu koja će biti osnova za izrastanje poštenih i humanih političkih opcija.

3) Moralna odgovornost: u slobodnoj interpretaciji možemo reći da je svaki normalan čovjek odgovoran za ono što čini i govori. Njegovo je djelovanje podložno moralnoj prosudbi. Današnjem svijetu moralna prosudba postaje strana zbog toga što se u popularnoj psihologiji nastoji ispričati i „razumjeti“ svaki čovjekov nemoralan postupak. Događa se obezvrjeđivanje čovjekove osnovne moralne prosudbe – savjesti. Time se negira temeljna odrednica koja razlikuje čovjeka od ostalih živih bića na ovom svijetu – sloboda i odgovornost koja iz nje proizlazi.

4) Metafizička odgovornost: čovjek je odgovoran za život svakog čovjeka i cijelog čovječanstva. Jaspers cjelokupnoj egzistenciji pretpostavlja metafizički temelj. Čovjek mora sve poduzeti kako bi zaštitio drugog čovjeka. Osjećati metafizičku odgovornost može samo onaj tko smatra da postoje vrijednosti koje ga nadilaze i obvezuju te su norma djelovanja. S ovom sviješću čovjek može dati svoj život kako bi zaštitio drugoga čovjeka. U našem društvu se često ističu metafizičke vrijednosti u jedinstvenom pojmu Boga dok smo s druge strane svjedoci da u praksi ne postoji djelovanje utemeljeno na metafizičkoj odgovornosti. To je zbog toga što je u našem društvu najveća prevladavajuća vrijednost nacija. Nacija kao povijesna kategorija s relativnim značenjem i vrijednošću nameće se kao onostrana nebeska vrijednost. Ona u stvari postaje lažno božanstvo, tj. idol. Dakle, Bog postaje sluga nacije.

Uspoređujući sve ovo gore napisano s aktualnom situacijom u našem društvu, možemo zaključiti kako smo zakazali u sve četiri navedena vida odgovornosti, i to na vrlo grub način, i dalje poričući zločine i nedjela vlastitog kolektiva, ne stižući čak ni blizu suptilnijeg bavljenja pitanjima odgovornosti.

prometej.ba