Obećanja o zapošljavanju postala su redovna “mantra” ovdašnjih političara otkako su usvojili Reformsku agendu. Nažalost, vjerovatnije je da će novouvedena opterećenja i povećanja nameta povećati broj – nezaposlenih
Nidžara Ahmetašević
analiziraj.ba
Ukoliko se ostvari više puta ponovljeno obećanje o novih 100.000 radnih mjesta u roku od deset godina (rok koji su sebi dali oni koji obećavaju), BiH bi tada mogla imati nezaposlenih isto koliko ih je imala 2000. godine. Prema predizbornim obećanjima, ovaj džinovski korak unazad je ustvari veliki uspjeh.
Statistički podaci govore da je godine 2000. registrovano 428.000 nezaposlenih. Deset godina kasnije, taj broj je dostigao 516.045. Prema zvaničnim podacima Agencije za statistiku BiH, u julu 2016. godine taj broj je bio 520.065, što je više nego mjesec dana prije, kada su registrovane 518.034 nezaposlene osobe. Većina nezaposlenih su žene i mladi.
Ipak, broj nezaposlenih ove godine je manji nego što je bio prije dvije godine (Agencija uzima 2014. kao baznu godinu), i to za 22.898. Tako je nezaposlenost u Bosni i Hercegovini smanjena za 2,3%, ali se još uvijek kreće oko 25%. (Poređenja radi, najniža stopa nezaposlenosti u EU je u Češkoj (3,9%), te Njemačkoj (4,2%), dok je najveća u Grčkoj (23,4%) i Španiji (19,5%). Nedostižno za nas u svakom slučaju.
No, Bakir Izetbegović, koji je obećao 100.000 novih radnih mjesta, pojasnio je svoje obećanje dato prije dvije godine tokom predizborne kampanje, a koje redovno ponavlja. “Rekao sam za deset godina, nisam rekao godinu. Ja sam uvjeren da ćemo do kraja ovoga mandata postići pola toga, nešto brže od obećanog”, poručio je, odbacujući kritike da se njegovo predizborno obećanje ne ostvaruje. “Što će me kritikovati kada imamo preko 1.000 radnih mjesta u realnom sektoru mjesečno. Ne da se ispunjava tempom kojim sam obećao, nego brže. Kako onda mogu da me kritikuju? To su provjerljive stvari, ne izvlačim ja to iz čibuka, takve podatke. Mogu da provjere koliko je bilo zaposlenih kada je počela vlada Denisa Zvizdića i Fadila Novalića, koliko ih ima sada, pa ćete vidjeti da je za 15 mjeseci 18.000 novozaposlenih. To su egzaktne stvari.”
Obećanja o zapošljavanju su postala redovna “mantra” ovdašnjih političara otkako su usvojili Reformsku agendu, koja (bez jasnih smjernica ili jasno definisanih ciljeva) zahtijeva otvaranje novih radnih mjesta. (Istina, i prije su voljeli obećavati radna mjesta, ali nisu uobičavali provoditi obećano). “Jobs more jobs”, ponavljaju promotori Agende. Tako smo i tokom predizborne kampanje za lokalne izbore slušali obećanja o kreiranju više radnih mjesta, koja često nisu bila potkrijepljena bilo kakvim idejama čija bi realizacija zaista dovela do toga. Istovremeno, nevladin sektor upozorava da je potrebno ojačati vladavinu zakona, olakšati procedure za pokretanje biznisa, te riješiti probleme zaposlenih koji mjesecima, nekada i godinama, ne primaju plate. Recimo, radnika TTU u Tuzli, koji štrajkuju glađu već više od sedam dana a da na to skoro niko ne obraća pažnju. Oni nisu bili ni tema predizbornih obećanja.
Za one koji imaju sreće i primaju platu, prosječni mjesečni bruto dohodak u julu bio je 1.293 KM, što pokazuje nominalan pad za 1,2% u odnosu na decembar 2015. godine. Prosječna mjesečna bruto plaća za juli 2016. godine u odnosu na juli 2015. godine nominalno je niža za 0,6%. Znači da smo sve siromašniji i sve nas je više nezaposlenih, jednostavno rečeno.
Naravno, niko ne broji ljude koji odlaze, a među njima je mnogo nezaposlenih. Njihov odlazak i brisanje iz evidencije stvaraju prividnu sliku da se smanjuje stopa nezaposlenosti. Prema dostupnim podacima, samo tokom dva mjeseca ovog ljeta zemlju je napustilo 1.000 građana. Isto koliko imamo novih radnih mjesta, barem prema podacima ovdašnjih političara.
Koliko je uopće moguće da će se predizborna obećanja o zapošljavanju ostvariti, govori podatak da je aktuelna Vlada FBiH uvela nova opterećenja i povećanje postojećih nameta, što svakako neće pozitivno uticati na smanjenje stope nezaposlenosti. Štaviše, Vlada FBiH je novi Pravilnik o oporezivanju toplog obroka i regresa donijela u tajnosti, bez konsultacije sa socijalnim partnerima. Prema predviđenim izmjenama, ubuduće će se oporezivati topli obrok iznad 8,5 KM dnevno (prije je to bilo iznad 17 KM), kao i regres veći od 400 KM. Ove izmjene, javili su se poslodavci, uvode novo opterećenje kroz povećanu cijenu rada, a što bi moglo rezultirati smanjenjem plata i zatvaranjem radnih mjesta. Iz Udruženja poslodavaca su analizirali šta sve utiče na negativno poslovno okruženje u BiH, ističući “nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora, političku nestabilnost i stalne tenzije, nepostojanje strategije za prevazilaženje postojećeg stanja i minimum političke volje za provođenje strukturalnih reformi, neselektivno uvođenje novih korisnika socijalnih prava, enormno visoku javnu potrošnju, opterećenje rada koje je u samom vrhu u Evropi, slab pristup kapitalu, visok udio neformalne sive ekonomije i korupcije, komplikovane administrativne i sudske procedure, veliku birokratizaciju, neadekvatno zakonodavstvo i pravni okvir, neodgovoran odnos velikog broja državnih institucija prema poslodavcima”. Nijedna od ovih prepreka, odnosno konkretno rješenje, nisu spominjani u predizbornim kampanjama.
Ekonomski analitičar Eldar Dizdarević savjetuje da ako predstavnici vlasti zaista žele stvoriti ambijent za otvaranje novih radnih mjesta i smanjiti nezaposlenost, prvo moraju prestati s dodatnim opterećenjima i privrede i građana. “Izuzetno je važno razmišljati i o opterećenju građana, jer će se sva poreska davanja, kako sada stvari stoje, polako prebacivati na njih, baš kao što su svojevremeno uvozne carine prebačene preko PDV-a na građane”, naglašava Dizdarević. “Drugo, treba hitno smanjiti izdvajanja za cjelokupnu administraciju i njihova primanja svesti na prosjek u privredi. I treće, trebalo bi ipak više slušati riječi onih koji se bave privredom, koji žive od nje i koji znaju njene probleme, a manje se oslanjati na preporuke i mišljenja onih koji nas kreditiraju i zadužuju.”
Iz godine u godinu, Evropska komisija upozorava na neispunjena obećanja političara, te su pored ostalog u izvještaju o napretku za 2015. godinu upozorili i na “teške” uslove na tržištu rada. Primijetili su porast broja nezaposlenih mladih i žena, te upozoravaju da “slabo poslovno okruženje” ne dopušta snažniji privredni oporavak BiH.
Čini se da bolji život za građane BiH postoji samo u predizbornim obećanjima. No, sudeći po rezultatima izbora, građani vjeruju tim obećanjima, mada ista slušaju prije svakih izbora, a rezultat je ono što živimo. Istovremeno, mnoge zemlje EU također obećavaju posao građanima BiH i ispunjavaju ta obećanja. Brzina kojom se iseljavaju možda i dovede do toga da imamo 100.000 zaposlenih u BiH. Ostali će biti zaposleni negdje daleko.
