Obnovljiva energija, trend ili imperativ?

Energetski sektor jedan je od glavnih izvora onečišćenja. Na globalnom nivou emisije ugljeničnog dioksida, kao posljedica korištenja fosilnih goriva, generišu 61% ukupnih emisija stakleničkih plinova. Osim prijetnje vezane za klimatske promjene, postoji još niz izuzetno jakih razloga za promjenom klasičnog načina dobijanja energije. Tu je, prije svega, smanjenje svjetske proizvodnje nafte, razvoj tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije i razvoj sofisticiranih mjera energetske efikasnosti.

Razgovor o perspektivi razvoja obnovljivih izvora energije posebno vjetroenergije vodimo sa uglednim univerzitetskim profesorom dr. Mehmedom Behmenom, začetnikom mjerenja i istraživanja energetskog potencijala vjetra u BiH.

Kakav je trenutni položaj Obnovljive energije u sveukupnom energetskom sektoru BiH?

– Prognoze Međunarodne agencije za energiju predviđaju u svom baznom scenariju godišnji rast potrošnje energije od 1,6 %, a u slučaju ne donošenja  novih mjera energetske efikasnosti, posljedice po klimatski sistem planete takvog scenarija mogu bit katastrofalne. Evropska unija usvojila je energetsko-klimatski paket politika i zakona koji se zasniva na  glavnim ciljevima, tzv 20-20-20 konceptu: zakonski obavezno  20% učešća obnovljivih izvora energije do 2020 i 20 % smanjenje CO2 uz povećanje energetske efikasnosti za 20% u istom periodu. Time bi se količina potrošene energije u budućnosti smanjivala, a ne  rasla (npr.SAD traži dostizanje cilja od 80% “čiste energije” do 2035).

Važno je napomenuti da se ne smije potcijeniti značaj sektora obnovljivih izvora energije za cjelokupnu privredu BiH, jer je KWh proizveden iz TE i HE  jednak KWh iz obnovljivog izvora npr. vjetroelektrane. BiH je jedina zemlja regiona koja proizvodi višak električne energije što predstavlja  značajnu stavku u izvozu. Izvoz električne energije rasterećuje jako izražen deficit u trgovinskom bilansu ove zemlje.

ENERGETSKA POLITIKA

Šta je to što se mora promjeniti u energetskoj politici BiH da bi obnovljiva energija dobila važnost koju zaslužuje?

– Proizvodnja električne energije iznosi oko 1,55 mlrd eura što čini oko 30%  BDP-a na nivou BiH. Istovremeno se u BiH troši oko 2,5 puta više energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda u odnosu na razvijene evropske zemlje. Bosna i Hercegovina nema zajedničku energetsku politiku, niti strategiju za planski pristup razvoju energetike kao važnog  segmenta privrede. Još uvijek se ne iskorištavaju raznolike mogućnosti i ponude vlastitih prirodnih energetskih izvora i ne vrši nužna diverzifikacija proizvodnje radi kvaliteta elektroenergetskog sistema uopće.

Elektroprivrede (EPBiH, ERS i EPHZHB) u BiH, dužne su prvenstveno obezbijediti sigurnost snabdijevanja električnom energijom domaćeg tržišta, što je do sada ostvarivano proizvodnjom iz davno izgrađenih baznih elektrana (termo i velike hidroelektrane). Međutim, trenutno više pažnje posvećuju projektima obnovljivih izvora energije (male HE i vjetroelektrane), a ostale izvore obnovljive energije i energetsku efikasnost prepuštaju inicijativama drugih energetskih subjekata.

Takva energetska politika u ovim okolnostima kako se pokazalo ne može dati dobar rezultat zbog potpune političke kontrole i inertnosti javnih preduzeća, što predstavlja ograničavajući faktor razvoja, koji dovodi do zastoja u gradnji novih TE i HE, pa na kraju i projekata obnovljivih izvora energije (VE). Da ne govorimo o indirektnim posljedicama – odsustva razvoja domaće proizvodnje energetske i energetici namjenjene opreme.

ENERGETIKA OTVARA RADNA MJESTA Kakvi su zapravo potencijali za otvaranje novih radnih mjesta u sektoru OE u BiH? – Prema podacima sa raznih stručnih skupova došlo se do nekih veličina zapošljavanja, npr. za područje vjetroenergetike, koji pokazuju prosjek od 2,5 radna mjesta po instaliranom megavatu u EU, od čega preko 65 posto se odnosi na proizvodnju opreme. Pošto je potencijal u BiH 1.200 MW, to znači da se dolazi  do moguće brojke od oko 3.000 radnih mjesta direktno (u uslovima BiH 1.200) ili 10.000  inducirano (u uslovima BiH 3.500). Znatne su mogućnosti otvaranja novih radnih mjesta korištenjem i drugih obnovljivih izvora kao npr. kod proizvodnje biogoriva, sa radnim mjestima u poljoprivredi, transportu, prikupljanju sekundarnih sirovina, ili kod kogeneracije (toplotna i električna energija iz biomase) gdje je u pitanju  proizvodnja peleta, briketa i drvnih isječaka, sa procjenom na oko 700 direktnih i više od 3.000 indirektnih radnih mjesta.

Kako vidite trenutni položaj OEI prema konvencionalnim izvorima?

– U ekonomskom smislu proizvodna cijena električne energije iz postrojenja OIE je skoro izjednačena sa onom iz konvencionalnih postrojenja na fosilna goriva. U tehnološkom smislu postoje stanovite poteškoće kod upravljanja tom energijom npr. kod vjetroelektrana, ali savremena tehnička rješenja i sve preciznije prognoze proizvodnje taj problem uspješno rješavaju. Drugi je problem što je kod nezavisnih proizvođača (koji nisu dio postojećeg sistema) prodajna cijena kilovat sata iz OIE nešto veća, jer te firme u svom portfelju nemaju ranije izgrađena postrojenja koja su investiciono višestruko otplaćena (amortizovana) kao državne elektroprivrede, tako da ne mogu vršiti tzv.peglanje cijena niti nuditi  cijenu na nivou prosjeka sistema koja može biti niža od stvarne iz datog postrojenja. Zato sve države koje preuzimaju međunarodne obaveze i žele imati u svom elektroenergetskom sistemu učešće energije iz obnovljivih izvora  kroz sistem kontrolisanih cijena (feed in tarife) stvaraju uslove i za razvoj i izgradnju postrojenja OIE, što je slučaj i sa BiH.

Danska je na ovim principima prije 18 godina pokrenula industriju kojom je smanjila svoju ovisnost o uvozu energenata i istovremeno omogućila učešće  električne energije iz OIE na skoro 30% u ovom momentu. A na to ide i razvoj proizvodnje vjetroturbina (čuveni Vestas, naprimjer) sa visokim učešćem na svjetskom tržištu.

Kako vidite ulogu domaćih javnih elektroprivreda i domaće industrije u izgradnju obnovljivih izvora energije?

– Zbog ukupnog stanja svijesti o sektoru privrede (filozofije deindustrijalizacije), pa i energetike, odnosno nepoznavanja novih načina finansiranja u izgradnji energetskih objekata, jedino su elektroprivrede od strane vlasti dobile mogućnost i uslove da započnu sa  korištenjem obnovljive energije (koncesije, kreditiranje i sl.), koje su trebale biti odgovorne to pravo prvenstva iskoristiti na primjeren način u odnosu na mjesto i ulogu energetskog sektora u društvu u cjelini. Javne elektroprivrede su preuzele razvoj više desetaka projekata vjetroelektrana i malih hidroelektrana, dakle sve što je bilo raspoloživo po principu “poklopi sve što možeš”, zanemarujući pri tome ogromno kreditno zaduženje države (trenutno samo od kfW banke oko 350 mio Eura), umjesto da se ti projekti grade putem direktnih stranih ulaganja neopterećujući državu. Vladajuće politike koje drže pod kontrolom elektroprivrede, na taj način diktiraju tempo razvoja i realizacije projekata i uopće razvoja energetike koji kroz razne birokratske bravure kod dobijanja saglasnosti (koncesije, priključak na mrežu i sl.), nezavisnim proizvođačima otežavaju ili onemogućavaju rad.

Činjenica  je da su resursi vjetra u zadnjih 10 godina značajno istraženi, što znači da  se vjetroelektrane mogu i najbrže graditi. Ono što predstavlja glavnu prepreku su data ograničenja od strane Elektroprenosnog sistema, a misli se na preuzimanje električne energije iz vjetroelektrana. Vlade u BiH su donijele odluku, uslovno na bazi studija Nezavisnog operatera sistema – NOS koju je izradio međunarodni konzorcij pod vodstvom Energetskog Instituta Hrvoje Požar, Zagreb 2011, a finansirao EBRD; da EES BiH može do 2020 godine preuzeti snagu do samo 300 MW. Međutim, prema snimljenim pokazateljima stanja elektroprenosne mreže može se sa pouzdanošću tvrditi (što su i pomenute studije  pokazle) da bi se, uz izvjesnu dogradnju i rekonstrukciju prenosne mreže i pripadajućih trafostanica, moglo preuzeti čak 600 MW!  Da apsurd bude veći sve se to  moglo finansirati sredstvima sa kojima je Elektroprenos BiH raspolagao u trenutku donošenja ove odluke. To jasno govori da trenutna politička klima nije zrela za značajniji iskorak u razvoju proizvodnje iz obnovljivih izvora energije ili prihvat u sistem nezavisnih proizvođača OIE.

Druga je činjenica da na žalost, za obnovljive, a ni za konvencionalne izvore nemamo vlastitu proizvodnju opreme, pa čak ni komponenti niti dijelova. Šteta je što ni za proizvodnju stubova za vjetroturbine nedostaju kapaciteti u BiH. Trenutno naše firme mogu raditi samo građevinske i elemente elektro dijela projekta. Za ozbiljniji iskorak mora se stimulirati proizvodnja i ugradnja domaćih komponenti, što znači okrenut se industrijskoj proizvodnji.

Dali nam je potrebno neko nezavisno stručno tijelo za obnovljive izvore energije?

– Mi smo u Mostaru uz podršku Energy 3, FHMZ, Sarajevo i Univerziteta u Mostaru, pokrenuli Centar za obnovljive izvore energije, koji radi na istraživanju i razvoju projekata obnovljivih izvora energije sa naglaskom na vjetar i sunce. Kao rukovodilac projekta, dobro sam upoznat sa tehničkim (koji su manje više slični svugdje u svijetu) i administrativnim (koji su specifični samo za BiH) preprekama i problemima na koje nailaze Investitori.

U zamršenim procedurama za dobijanje dozvola i saglasnosti postoji mnogo nejasnoća, nedorečenosti i neusaglašenosti različitih nivoa vlasti, koje traže ogroman trud i specifična znanja (snalaženje u našim prilikama!), a može da traje više godina. Prema našim analizama sasvim je nepotrebno da se npr. za vjetroelektranu traži više desetina raznih dokumenata (preko 70) da bi  se mogao  objekat početi graditi. Sve u svemu, stiče se utisak da nije posrijedi samo neznanje, već da se radi o nekoj vrsti namjerne opstrukcije. Nepotrebnim kompliciranjem postupaka stvara se zabuna u kojoj je teško razaznati što je njen uzrok: neizgrađenost pravno regulatornog okvira ili se naprosto radi o stvaranju pretpostavki za ucjenu, koristoljublje i druge koruptivne radnje.

Zbog toga se ozbiljni Investitori nerado upuštaju u naše zavrzlame ili eventualno kreću samo u niskobudžetne istražne radnje pripremajući se tako za neka bolja vremena. Imamo  situaciju da velike firme iz oblasti vjetroenergije kao što su VESTAS, SIMENS, a i drugi izbjegavaju naše tržište čak i u slučajevima kad je u pitanju samo isporuka  opreme!

Da bi se stanje popravilo, mora se pristupiti smanjenju administrativnih procedura i prilagođavanje birokratskih struktura da bi se omogućila efikasnost rada i reda, te potrebu za povećanje pravne sigurnosti ne samo za strane investiture. Jednom riječju treba ukloniti sve ono što su posebno strani investitori već prepoznali kao institucionalni reket.

Zbog toga bi bilo dobro da postoji neko stručno i nezavisno tijelo na raspolaganju državnim institucijama čija će obaveza biti praćenje procedura, investicija i razvoja elektroenergetskog sektora. To tijelo treba tražiti rješenja za otklanjanje uočenih problema na koje nailaze investitori i biti podrška u njihovom rješavanju. Posebna kategorija problema su prevladavanja prepreka koje proizilaze iz nedostatka integracije poslovnih procesa, edukacija administracije i tome sl. Isto tako, ovo tijelo bi trebao imati stručni autoritet kako bi moglo predlagati poboljšanja regulative kroz izmjene i dopune zakonskih i podzakonskih akata i   tehničkih normi, te raditi na podlogama za strateško planska dokumenta iz svoje oblasti. U tom smislu moram navesti primjer jednog neuspjelog pokušaja jedne takve asistencije. Naime, mi u postojećem Centru OIE u Mostaru smo još 2011. godine sačinili “Situacionu analizu energetskog sektora u BiH”, na temelju koje su predložene konkretne mjere i u oblasti OIE. Taj dokumet je dostavljen aktuelnom premijeru vlade FBiH, ali nismo dobili uzvratnu informaciju da je ista procitana ili makar proslijeđena nadležnom ministarstvu!

SLUČAJ “ENERGY 3”

Šta Vi mislite zašto do sada u BiH nije izgrađena nijedna vjetroelektrana?

– Vidite, na to ću vam pitanje najbolje odgovoriti upravo kroz “slučaj” Energy 3 i projekat Podveležje, sa kojim sam do u detalje upoznat. Ali prije toga treba naglasiti: to ne činim zato što je Energy 3 osnivač i najaktivniji član pomenutog Centra OIE u Mostaru, mada je i to još jedan dokaz da se radi o društveno odgovornoj kompaniji koja,  ima ozbiljne namjere u ovoj oblasti. Ono što se ne smije zanemariti jeste činjenica da su Energy 3 i njen direktor, Miralem Čampara, za kojeg slobodno mogu reći da je vodeći stručnjak iz ove oblasti, kroz svoju podršku i rad u sklopu Centra, dali značajan doprinos općoj pripremi VE projekata u BiH. Nabrojit ću neke značajne stavke kao što su izrada studijsko tehničke dokumentacije, podrška nadležnom ministarstvu (sugestije i prijedlozi pri donošenju predmetne legislative), studijske edukacije (direktna podrška izradi desetak diplomskih, više magistarskih radova i prvom doktoratu u ovoj oblasti u BiH!), podizanju javne svijesti o značaju OIE (simpoziji, okrugli stolovi) i tako dalje.  Čampara je nizom stručnih elaborata, na precizan i odmjeren način, ukazao na probleme koji su pratili i još uvijek prate ovaj i može se slobodno reći većinu razvojnih projekata kod nas.

A kako i ne bi kad je sve to iskusio na vlastitoj koži. Projekt Podveležje, kojeg Energy 3 priprema već 10 godina je sigurno najtransparentnije i najstručnije pripremljen VE projekt u BiH. Ali je nažalost potpuno zaustavljen na način institucionalnog reketiranja! Riječ je o koncesiji za koju je još decembra 2007 godine od strane Vlade HNK donesena Odluka o dodjeli, ali zbog opstrukcija (zloupotreba) nadležnog ministarstva privrede Ugovor o koncesiji nije nikada potpisan  nakon čega je uslijedio sudski spor koji je Energy 3 dobio. I umjesto da se postupi po  rješenju suda uslijedio je nastavak “vozanja”, kroz  postavljanje  novih  uslova i uz obećanjima za nove početke procedura (tri puta) koja se nisu imala namjeru ispuniti  pošto nema nikakve odgovornosti vlasti naspram privrednog subjekta (poreznog obveznika),  koje traje evo sve do danas.

Nažalost tako je to ovdje i takve stvari se više niti mogu niti smiju zataškavati bez obzira na moguće posljedice u smislu odmazde za ovakve kritike. Jer štetne posljedice ne osjeti samo Energy 3, već kompletna privreda mostarskog regiona.

U vrijeme kada su direktna strana ulaganja u FBiH svedena  gotovo na nulu, kada svakodnevno desetine ljudi ostaje bez posla, na drugoj strani imate ponudu za ulaganje od 125 mio KM, nova zapošljavanja, obim angažovanja domaće operative na izgradnji u visini od 20 mio KM,  mogućnosti razvoja lokalne zajednice kroz razne vidove pomoći,. Sama činjenica da se radi  o tzv. green field projektu koji doprinosi izgradnji infrastrukture cijelog područja koji se na kraju po isteku koncesionog perioda od 30 godina prepušta toj zajednici, da to neko nevidi, treba da nas debelo zebrine.

VLAST PREPUŠTENA LJUDIMA BEZ IDEJA I VIZIJA Zašto oni to ne vide? – Pa jednostavno, nadležne institucije su prepuštene ljudima bez odgovornosti, ideja i vizije. A zašto ne reći – i bez obraza! Napravili su od Mostara i ovog dijela Hercegovine prostor bez bilo kakve značajne industrijske proizvodnje, tehnološki devastiranim i ekonomski potpuno upropaštenim.  Nekada su se u Mostaru proizvodili i avioni, što je tehnologija veoma slična proizvodnji vjetroturbina, a danas ne samo da ništa ne proizvodimo, već smo onemogućeni i da instaliramo ono što su drugi proizveli, hoću reći ako  već nemožemo ništa proizvesti od opreme i energetskih komponenti, onda barem možemo   proizvoditi energiju koja se može i izvoziti. Ali uvjeravam vas, oživljavanje te i takve proizvodnje samostalno ili uz pomoć stranih kompanija će se morati desiti nakon što se sagleda značaj i ukaže nužnost za njom. Pri tome, odgovorne vlasti treba da učine ono što je najnužnije za razvoj privrede; osmisliti novu strategiju privlačenja stranih ulaganja i olakšati realizaciju investicija, uz uvjet povećanja učešće struke nauštrb politike i povezivanja privreda  i univerziteta.To bi dovelo do okretanja vlastitom radu i znanju sa oslancem na  proizvodnju, a prije svega na povrat samopouzdanja i vjere u bolje dane u državi Bosni i Hercegovini. Ali da bi se to desilo moraju se prvo ukloniti navedene prepreke.

Razgovarala: Elvira Kokor
ekapija.BA