Objavljuje li MMF rat Njemačkoj i može li grčka kalvarija uništiti Trojku?

Grčki dug je neodrživ i bez masovnog otpisa tog duga Ateni nema pomoći. Međunarodni monetarni fond traži poček od 30 godina i tvrdi kako je Europska unija znala za tajno izvješće o neodrživosti duga.

(altermainstreaminfo.com.hr)

Talijansko izdanje portala The Wall Street piše kako Međunarodni monetarni fond priopćio da ne može davati kredite zemlji čiji se dug smatra neodrživom.

Sve je bilo jasno još tajnom izvješću u kojem MMF navodi da je spreman na suradnju s grčkim vlastima, ali  time zapravo objavljuje rat Njemačkoj koja se i dalje protivi otpisu dijela grčkog duga.

Osim ako Europa ne prihvati stvarnost i smanji dug koji iznosi oko 320 milijarde eura, koji je prema MMF-u neodrživ, Atena iz Washingtona neće dobiti nikakvu financijsku pomoć.

Izvješće upozorava da bi nacionalni dug Grčke uskoro mogao doseći 200% BDP-a, što bi bilo daleko više od neodržive razine.

U izvješću koje je dostavljeno agenciji Reuters se govori o “drastičnom pogoršanju održivosti duga i ukazuje na potrebu njegovog umanjenja puno više od onoga što se predlaže planom spašavanja od strane Europskog mehanizma stabilnosti (Eropean Stability Mechanism/ESM), “.

Trenutno zemlje eurozone samo o produljenju dospijeća naplate duga i smanjenju kamata na kredite.

Međutim, MMF je zatražio poček od 30 godina, jer samo tako grčki dug može postati održiv.

U protivnom bi eurozona mogla provoditi eksplicitne godišnje transfere novca u Grčku ili konačno prihvatiti masovno umanjenje izravnog duga.

Najgore u svemu jest činjenica da su čelnici zemalja Europske unije znali za posljednju nemilosrdnu analizu grčkog duga koju je objavio MMF i to prije prihvaćanja uvjeta za “spašavanje” Grčke.(IMF: Greece: Preliminary Draft Debt Sustainability Analysis)

U scenariju da dođe do oštrog sukoba između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke kao najvećeg grčkog vjerovnika, moglo bi se moglo početi govoriti o nestanku Trojke, odnosno jedinstva između Europske komisije, Europske središnje banke i MMF-a.

Naime, 60% grčkog duga otpada na kreditore eurozone, najviše na Njemačku i Francusku, tek 10% duga drži MMF, 6% Europska središnja banka i ostatak drugi kreditori. Od svih je jedino Njemačka zauzela stav da Ateni ne treba oprostiti niti jedan cent od 320 milijardi potraživanja, dok su druge zemlje to vidjele kao dobru mogućnost za izlaz iz ove situacije, a na tome sada insistira i Međunarodni monetarni fond.

Kako se čini, MMF ne gleda blagonaklono na mogućnost da se Grcima bez ikakvog oprosta pomaže Europskim mehanizmom stabilnosti, koji je od početka zamišljen tako da pogoduje Berlinu, a ne zemljama u financijskim problemima.

Naime, ESM je još 2013. izradio plan kojim se predviđa privatizacija grčkih javnih dobara s kojom bi se otplatio dio od 20 milijardi eura duga.

Deutsche Wirtschafts Nachrichten u kolovozu 2013. piše: “Program ESM-a trenutno obuhvaća privatizaciju 80 000 objekata grčke državne imovine. No, zbog birokratskih prepreka je tek njih nekoliko promijenilo vlasnika. Izvješće ESM-a procjenjuje vrijednost imovine obuhvaćene privatizacijom na više od 20 milijardi eura. Privatizacija je jedini način da Grčka vrati dugove u većoj mjeri. Mnogi dužnosnici Trojke, posebice oni iz MMF-a, vjeruju da će Grčka morati restrukturirati svoje dugove. Samo na taj način će zemlja imati priliku za postizanje održive razine duga. Bivši glavni ekonomist Eurospke središnje banke, Juergen Stark, vjeruje da Atena barem djelomično mora srezati svoj dug.”

Nakon svega, dvije godine poslije, Grčka je u još goroj situaciji nego 2013.

Alexsis Tsipras je prije tjedan dana formalno zatražili tri godine kreditiranja i novac od Europskog mehanizma stabilnosti, prenosiEuronews.

Međutim, ESM nikada nije ni zamišljen tako da bi spašavao zemlje članice eurozone ili Europske unije u financijskim problemima i njegova je osnovna zadaća bila i jest pogodovati onih najbogatijima. Stoga se stav njemačke kancelarke Angele Merkel nikako ne može objasniti.

Naime, još 2012. je Klaus Regling, vodeći čovjeka Europskog mehanizma stabilnosti za Blomberg naglasio dva važna aspekta u funkcioniranju ESM-a.

“ESM je dosad uložio 4 milijarde € u “visoko ocijenjene” državne obveznice i obveznice međunarodnih institucija. Uglavnom su sve u eurima. Učinili smo to u malim novčanim iznosima, jer bi u protivnom bi morali premjestiti tržište, što ne želimo učiniti ni u kom slučaju”, rekao je tada Klaus Regling.

To znači, da je stalni fond s kojim raspolaže ESM počeo investirati novac koje uplaćuju sve zemlje eurozone i koje su potpisale takozvani “Pakt o stabilnosti”. (European Stability Mechanism)

Preciznije, investirali su početnih 4 milijarde eura u korist obveznica međunarodnih institucija, kao i državnih obveznica zemalja sa visokim rejtingom, prije svega Njemačke. Međutim, u ugovoru u članku 39. i 40. stoji da bi  ESM i njemu srodni d financijski mehanizam, takozvani EFSF, trebali upravljati i kreditirati zemlje eurozone s “ne više od 500 milijardi eura”.

Regling je 2012. dodao da će se praksa kreditiranja sigurnih članica nastaviti sa manjim novčanim iznosima da se ne bi poremetila dinamika tržišta kapitala.

Ništa čudno, obzirom da članak 22. Pakta o stabilnosti govori “kako direktor ESM-a mora voditi politiku investiranja s najvećim oprezom, koja će jamčiti maksimalnu kreditnu pouzdanost, kao i da vodstvo ESM-a mora poštovati principe vođenja financija u skladu sa rizicima”.

Novac fonda mora biti investiran upravo ondje gdje “ne postoji” rizik i gdje se jamči najveća kreditna sposobnost, uzimajući kao odrednicu poštivanje rokova oko povrata kapitala.

Na ovom kontinentu, gdje izgleda da je jedino sigurno – namjerno ili ne – neznanje eurobirokrata, podrazumijeva se investiranje u njemačke državne obveznice na kraći vremenski period. Dakle, Njemačka je bila predodređena da koristi blagodati kapitala ESM-a koje puni iz proračuna zemalja članica, bolje rečeno novcem poreznih obveznika, bez da je učinila ikakav formalni zahtjev.

I pored “ograničenih” iznosa koji su do tada investirani, mnogi su tvrdili da će takvim poslovanjem ESM-a još više produbiti jaz između zemalja koje čine “srce” eurozone i onih s Mediterana. Ekonomije zemalja zone “niskog rizika” će moći poslovati pod boljim uvjetima zaduživanja, a već su uživale povlašten položaj u odnosu na zemlje na samom rubu bankrota, a koje će, obzirom na obvezu uplaćivanja sredstava, biti prisiljene zaduživati se pod neizdrživim uvjetima samo kako da bi punile fond ESM-a.

Sada se istim tim fondom navodno treba “spašavati” Grčka, koja je i sama kao članica eurozone sudjelovala u njegovom stvaranju i pogodovanju njemačkoj ekonomiji i financijama.

Čelnica Međunarodnog monetarnog fonda je dobro upoznata s ovim i svim drugim prijevarama oko grčkog duga, ali sada izgleda da puca jedinstvo Trojke, što je jedino dobro koje može nastati iz grčke kalvarije. Jedinstva između Berlina i MMF-a više nema i Christine Lagarde upire prstom u Njemačku i smatra je za najvećeg krivca za neriješeno pitanje neodrživog grčkog duga.

Za kraj treba napomenuti da je Njemačka posljednja zemlja u Europi koja bi nekome trebala držati lekcije.

“Njemačka je zemlja koja nikada nije platila svoje dugove i ne može davati lekcije drugim zemljama”, otvoreno je izjavio kaže ugledni francuski ekonomist Thomas Piketty.

“Oni koji žele izbaciti Grčku iz eurozone će završiti na smetlištu povijesti”, rekao je Piketty u intervjuu za njemački list Die Zeit.

No, ekonomist ne samo da je opisao stav EU prema Ateni kao “veliku pogrešku”, nego je naglasio da je vodstvo u Berlinu u svemu odigralo ulogu koja izgleda kao “neslana šala”.

“Ono što Njemačka radi danas, inzistirajući na tome da države i dalje tonu u siromaštvo zbog mehanizama koje sam Berlin ignorira, jest ugrožavanje europske demokracije. Njemačka je stvarno najbolji primjer zemlje koja nikada nije platila svoj vanjski dug. Ni nakon Prvog svjetskog rata, ni nakon drugog. Njemačka nije u situaciji da drugima daje lekcije”, tvrdi ekonomist.

Kao osnovni primjer Piketty navodi Londonski ugovor iz 1953. godine kojim se otpisalo više od 60% njemačkog inozemnog duga akumuliranog nakon dva rata, a Nijemcima su restrukturirani i unutarnju dugovi. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine je dug  Berlina prelazio 200% BDP-a, podsjeća ekonomist. Desetljeće kasnije javni dug tada Zapadne Njemačke je bio manji od 20%.

“Mi nikada ne bi postigli ovo nevjerojatno brzo smanjenje duga fiskalnom disciplinom koja se sada preporučuje Grčkoj”, rekao je znanstvenik.

Piketty navodi da postoje dva ključna načina za plaćanje dugova, a ne samo jedan, kao što Berlin i Pariz  žele uvjeriti Grke. Jednu od tih metoda je prakticiralo Britansko carstvo u devetnaestom stoljeću, nakon skupih ratova s Napoleonom.

London je provodio strogu proračunsku disciplinu više od 100 godina i od gospodarstva odvajao 2% i 3% kako bi otplatio svoje dugove. No, to je strategija koja iziskuje iznimno dugo vremena, ističe Piketty i osuđuje činjenicu se ta “spora metoda” danas preporučuje Grčkoj.

Druga metoda je puno brža i Njemačka se njome okoristila u dvadesetom stoljeću, naglašava ekonomist.

Prema njegovim riječima, takozvano “njemačko ekonomsko čudo” se temelji na tri stupa: inflaciji, posebnim porezima na osobno bogatstvo i na istoj vrsti oprosta duga kojeg danas brani Ateni.

“Europa je osnovana na temelju oprosta duga i ulaganja u budućnost. To nije ideja beskrajne pokore, ali se moramo sjetiti toga”, rekao je Piketty.

Na  pitanje o ”Grexitu” Piketty je upozorio da bi on pokrenuo lančanu reakciju.

“Ako počnemo izbacivati države, kriza povjerenja u eurozoni će se samo pogoršati i pogoditi financijska tržišta. Pod njihovim pritiskom ćemo riskirati žrtvovanja na oltaru iracionalne konzervativne politika štednje i uništit ćemo europski socijalni model, demokraciju, a na kraju i našu civilizaciju”, zaključio je ekonomist.

Što će se dalje događati, vidjet će se iz odluka grčke vlade i parlamenta, ali navedeno govori da Alexis Tsipras ipak nije trebao pristati na njemačke ucjene. Imao je sve adute u rukama, ali se izgubio se u bespredmetnoj retorici i pustim obećanjima biračima koja nije ispunio.

Struktura grčkog duga u iznosu oko 320 milijardi eura:

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close