Krdžalić – Današnji najvrijedniji resurs su ljudi

“Krenimo sa promjenom sebe kako bismo mijenjali državu. Ne čekajmo pomoć i milostinju drugih već svoje probleme riješimo sami jer mi ih najbolje razumijemo te možemo kreirati najbojle rješenje ukoliko smo dovoljno strpljivi i otvoreni za razgovor”.

Amina Krdžalić, rođena je 1996. godine u Minhenu, ali odrasla u Tešnju. Nakon završene Behram-begove medrese u Tuzli, na osnovu testa općeg znanja dobila je punu stipendiju na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu gdje završava bachelor studij industrijskog inženjeringa kao druga najbojla studentica Fakulteta prirodnih i tehničkih nauka te stiče sam diplomu Bachelor of Science. Tokom studija boravila je jedan semestar na Erasmus+ studentskoj razmjeni u Istanbulu na Istanbul šehir univerzitetu. Trenutno studira u Austriji na master programu Nauka o proizvodnji i menadžment na Tehničkom univerzitetu u Grazu kao stipendistkinja Fondacije Konrad Adenauer. Također, radi na Institutu za inovacije i industrijski menadžment kao student asistent na projektima iz industrije na čemu je baziran njen master rad. 

Odlazak na studije u inostranstvo 

Kako je tekao tvoj put odlaska na studije u inostanstvo? Zašto si se za to odlučio/odlučila? 

– Obzirom da se Bosna i Hercegovina nalazi na presjeku između istoka i zapada, imala sam želju studirati i u Bosni i Hercgovini, ali i na istoku i na zapadu kako bih bolje upoznala te kulture, okoristila se kvalitetnim obrazovanjem koje nude druge zemlje i donijela sa obje strane ono najbolje u svoju domovinu. Život i studij u inostranstvu značajno otvaraju vidike te kritički posmatrajući društvo u kojem se nalazimo možemo analizirati dobre i loše prakse. Smatram da je pored studija u inostranstvu vrlo važno studirati i u svojoj matičnoj državi kako bismo bili svjesni izazova i problema na kojima bismo radili u budućnosti te pronašli adekvatno rješenje za njih. Interkulturalna sredina i susreti sa različitim nacijama i religijama obogaćuju nas i uče nas da u šarenilu ljudskog roda uvijek vidimo ono najljepše.
Tako sam se odlučila da predam više aplikacija za master studij na Zapadu te da tamo učim nove vještine iz oblasti proizvodnje i menadžmenta, odmah nakon završenog bachelor studija. 

Kako si dobila stupendije, kako je tekao taj proces?

– Kada je riječ o stipendiji za bachelor studij na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, stipendiju sam dobila na osnovu testiranja iz općeg znanja koje ovaj univerzitet organizuje svake godine i velikodušno podijeli različite nivoe stipendija.
Put do studija u inostranstvu i ostvarenje stipendije je dugotrajniji i zahtjevniji proces u kojem se osoba sa mnogo koraka susreće prvi put u svom životu. Neophodno je krenuti istraživati i aplicirati minimalno godinu dana prije planiranog početka studija kako bi kandidat na vrijeme uspio položiti ispite za jezik ili ispuniti neke druge kriterije koje različiti univerziteti traže prilikom aplikacije. Svoje istraživanje sam započela na raspustu, nakon završene 3.godine studija. Počela sam od pronalaska univerziteta koji nude odgovarajuće studijske programe na engleskom jeziku u nekoliko različitih zemalja, a zatim sam analizirala i opcije za stipendije ili pronalazak studentskih poslova u tim zemljama. Prilika je mnogo pa je vrlo važno poslati kvalitetne aplikacije na više univerziteta. Prilikom aplikacija za stipendije i  studij u inostranstvu, neophodno je imati kvalitetno urađen CV, motivaciono pismo i relevantna pisma preporuka koje će vas izdvojiti od ostalih kandidata. Trenutno postoje različite organizacije i individue koje rado daju savjete kako kvalitetno napisati CV i motivaciono pismo, a tu je i mnoštvo online dostupnih dobrih primjera.

Da bi jedan student imao kvalitetno ispunjen CV, važno je imati volonterski angažman i dodatne edukacije iz oblasti koja se studira kako bi se dokazala želja za radom i doprinosu društvu. Također, baveći se volonterskim radom, učestvujući na različitim programima, školama, akademijama i edukacijama, osoba se kreće u krugu vrijednih ljudi koji raspolažu različitim informacijama i iskustvima te stiče vrijedne konekcije od kojih može saznati za vrijende prilike, stipendije i druge bitne informacije kada se odluči studirati u inostravstvu. Tako je tekao i moj put. Na jednom programu u Albaniji, u slučajnom razgovoru s našim poznatim Samirom Beharićem saznala sam da je on stipendista Fondacije Konrad Adenauer, te mi je preporučio da im se javim i apliciram za stipendiju, koju sam kroz par mjeseci i dobila za 2-godišnji studij u Austriji.

Školovanje u Austriji 

Kako je teče tvoj proces školovanja u inostranstvu? Čime si posebno zadovoljna?

– Tokom studija dok se odvijao u još normalnim uslovima bez korone, imali smo mnogo kvalitetnih posjeta firmama u Štarjerskoj regiji, ali i predavanja eksperata iz industrije koji se svakodnevno u praksi bave tematikom o kojoj su nam držali predavanja. Također, imali smo mnogo zajedničkih radova i projekata sa studentima različitih bachelor pozadina što mi je bilo od velikog značaja. Divno je bilo raditi sa motiviranim, vrijednim i predanim studentima, učiti od njih i nadograđivati se u srodnim oblastima.

Posebna metoda u podučavanju na Theničkom univerzitetu u Grazu koja je ostavila na mene dubok utisak je tzv.studija slučaja (Case study) po uzoru na Harvard Business School. U okviru mnogih predmeta imala sam zadatak da pročitam i analiziram studije slučaja koje su napisane na osnovu priča iz realnog sektora te da diskutujem o različitim izazovima i mogućim rješenjima. Ovo mi je dalo dublji uvid u kompleksnost rješavanja problema i pristupu istima.

 Koji su ti bili najveći izazovi u  pocetku školovanja u drugom obrazovnom sistemu?

– Austrijski sistem obrazovanja, struktura akademske godine i raspored ispita je za mene bio značajno drugačiji od onog kroz koji sam prošla u Bosni i Herzegovini, iako je sistem obrazovanja na IUS-u mnogo drugačiji od onoga što se može vidjeti na državnim univerzitetima u Bosni i Hercegovini.

Jedan simpatičan šok koji sam doživjela na početku akademske godine bio je da sam već u oktobru, tek par sedmica po dolasku, imala završni ispit iz predmeta koji sam odslušala u 2 sedmice.

Na TU Graz master studij se sastoji iz predmeta koji najčešće traju intenzivno jednu do tri sedmice, a 2 sedmice nakon završetka predavanja najčešće slijedi završni ispit, bez dodatnih komponenti kao što su zadaće, projekti i sl. Predmet koji se sastoji od teorije i praktičnog dijela razdvojen je u 2 cjeline sa adekvatnim brojem ECTS bodova te se polažu odvojeno.

Iako sam tokom studija na IUS-u imala iskustvo sa online sistemom za registraciju predmeta i praćenje studentskog napretka, te da sam svakog semestra mogla registrovati predmete po želji, situacija na TU Graz je još fleksibilnija. Svaki premet ima zaseban period za prijavu predmeta i periode prijave ispita, a jedan ispit ima 6 rokova u toku jedne akademske godine što pruža veliku fliksibilnost za organizaciju studentskog života. Nakon par mjeseci već sam zavoljela ovaj pristup obrazovanju.

Razlika između studija u BiH i Austriji

U kojoj mjeri se obrazovni sistem, odnos profesora, proces stjecanja znanja razlikuje od onog u BiH?

– Važno je spomenuti da je za svaki bachelor i master program na TU Graz odgovoran određeni fakultet, a svaki fakultet ima određen broj specijaliziranih instituta koji nude predmete za smjerove i projekte za bachelor i master radove. Svaki institut ima svoje prostorije, opremljene laboratorije, mašine i uređaje. Na ovaj način, tokom studija na smijeru Nauka o Proizvodnji i menadžment, odslušala sam vrlo raznolike premete iz oblasti automobilskog inženjeringa, proizvodnih tehnologija, optimizacija i unaprjeđenja, inovacija, ekonomije i menadžmenta, logistike, automatizacije i sl.

Svaki institut iza sebe ima akumulirano znanje stečeno radom na različitim projektima za realni sektor, stručnjake iz specifičnih oblasti te saradnje sa različitim firmama i institucijama što studentima pruža mnoge prilike za učenje i napredovanje sluajući različite stručnjake iz svojih oblasti. Veoma rijetko se dešavalo da mi dva ili više predmeta predaje isti profesor, za razliku od  obrazovanja u Bosni i Hercegovini gdje se dešavalo da mi više stručnih predmeta predaje isti profesor.

Tokom studija u Bosni i Hercegovini imala sam nekoliko studijskih posjeta fabrikama koje su organizovali pojedini profesori koji su prepoznali značaj istih ili su pojedini profesori bili inicijator takvim posjetama preko ličnih poznanstava ili kluba koji sam osnovani za tu svrhu kako bi namiri taj bitni nedostatak. Sve to je vrlo daleko od ovoga što sam iskusila tokom master studija u Austriji gdje su studijske posjete bile sastavni dio nastavnog plana za određene predmete tehničkih smjerova.
Bitna razlika između državnih univerziteta u Bosni i Hercegovini i onih u Austriji ili Njemačkoj je da se predmeti upisuju i biraju po semestru, a ne po godini, pa ukoliko bi se desilo da student nije prisustvovao predmetu ili ga nije uspio položiti, nema „padanja ili obnavljanja godine“ već je dovoljno da sačeka dok se taj predmet otvori sljedećeg semestra, a u međuvremenu može bez pauze slušati i polagati druge predmete koji slijede. Isti takav sistem sam iskusila na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu što je već tada bila velika prednost za razliku od državnih univerziteta.

Koje su glavne prednosti austrijskog obrazovnog sistema?

– Izdvojila bih fleksibilnost organizovanja školovanja gdje ne postoje deprimirajući pojmovi poput  „prenošenje predmeta“, „padanje/obnavljanje godine“, a rijetkost su i „uslovni premeti“-u mom slučaju ni jedan takav nije postojao.

Susret sa stručnjacima iz industrije na jednosedmičnim obaveznim predmetima, tzv. seminarima, je velika prednost studija u na ovom univerzitetu gdje su studenti u prilici da čuju probleme i izazove realnog sektora te da stupe u kontakt sa menadžerima i inženjerima što im otvara vrata da se dokažu za buduće prakse i moguće zaposlenje.

Također, odnos većine akademskog osoblja s kojima sam surađivala je bio vrlo pohvalan. Prijateljski pristup uz potpuno razumijevanje ljudskih potreba, ograničenja i pružanje prilika je nešto po čemu ću pamtiti akademski kolektiv Tehničkog univerziteta u Grazu, iako sam slično ugodno iskustvo doživjela i na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu.

Želi svoje znanje iskoristiti i primjeniti u BiH

 Koji su ti trenutni ciljevi i ambicije? 

– Trenutno radim na Institutu za inovacije i industrijski inženjering na projektu sa jednom austrijskom firmom gdje analiziram proizvodne linije, simuliram ih i nakon toga predlažem poboljšane verzije tih proizvodnih linija sa značajnim uštedama i unaprjeđenjima za firmu. Želja mi je da se dodatno obrazujem u smijeru poboljšanja proizvodnje sa ekonomskim ciljevima i ciljevima unaprjeđenja uslova za uposlenika, tj. ergonomije, kroz neformalno obrazovanje te kroz rad sa ekspertima iz industrije. 

Prilikom traženja teme za master rad, aplicirala sam u više različitih firmi i instituta, a nakon ponuđenih tema na različitim institutima, odabrala sam onu za koju sam smatrala da radeći na njoj mogu najviše naučiti. Obzirom da se radilo o projektu sa firmom, zaposlena sam na poziciju student asistenta na projektima.

U kojem smijeru želiš da napreduje tvoja karijera?

 – Želim raditi unutar različitih firmi i institucija na poboljšavanju proizvodnih procesa. Radovalo bi me ako bih u budućnosti uspjela biti inicijator i dio tima za poboljšanje administrativnih procesa u državnim administrativnim institucijama, bolnicama, obrazovnim institucijama i sl. Mnogo je prostora za poboljšanja, ali prvi i veliki korak je pronaći način i sredstva kako motivisati ljude na vodećim pozicijama tih institucija na pozitivne promjene imajući u vidu sveprisutnu odbojnost ljudi prema promjenama, a što je posebno izraženo u Bosni i Hercegovini.

 Bosanskohercegovačka privreda i fabrike vape za unaprjeđenjem proizvodnih procesa kako bi bile ili ostale konkurentne na domaćem, regionalom ili svjetskom tržištu, iako i u Austriji i drugim zemljama Zapada postoje firme koje se i dalje tek odlučuju za takve korake.

Današnji najvrjedniji resurs su ljudi, pogotovo u Bosni i Hercegovini gdje imamo trend masovnog iseljavanja stanovništva iz različitih razloga, a neki od njih su i loši fizički uslovi u bh.kompanijama ili loše plaćeni poslovi. Vjerujem da se problem egzodusa može smanjiti uvođenjem spomenutih poboljšanja.

 Bosna i Hercegovina je zemlja kojoj očajno treba doprinos mladih ljudi

 Da li se planiraš vraćati u BiH?

– Po završetku studija planiram se vratiti u Bosnu i Hercegovinu jer je to zemlja koja očajno treba doprinos mladih ljudi, sa drugačijim vizijama od onih koje su trenutno prisutne na političkoj sceni. Bosna i Hercegovina je plodna zemlja, ali u nju treba nešto zasaditi da bi izraslo. Ako je zapustimo, imamo samo korov koji godinama buja. Drugi bitan razlog je da je to jedina zemlja gdje se nikada neću osjećati strancem, gdje energiju neću trošiti na dokazivanje već na plemeniti čin doprinosa domovini. Najbitniji razlog je to jedini način da budem blizu svojoj porodici koja na kraju svega daje najveći smisao životu.

Potrebno je razvijati inovatorski duh u BiH

Uzimajući u obzir tvoje bogato  iskustvo koje su prednosti i mane obrazovnog sistema u BiH?

– Sistem obrazovanja u Bosni i Herzegovini kombinovan sa ograničenjima za studente kao što su nemogućnost zaposlenja u statusu studenta na određen broj sati, osim preko studentskog servisa, je veliki problem. U našem okruženju imamo studente koji su sposobni doprinositi firmama paralelno tokom studija, a ta opcija im je uskraćena. Također, studenti bi mogli sami zarađivati za studije što bi dodatno olakšalo njihovim roditeljima jer je mnogo onih kojima i stipendije raznih organizacija i institucija nisu dovoljne za studij u drugom gradu.

Najbitni je od svega da je da bi studenti paralelno uz studij gdje izučavaju teoriju imali mogućnost tu istu teoriju vidjeti u praksi što bi ih značajno pripremilo za tržište rada te povećalo kvalitet usvajanja novog znanja.

Vrlo male mogućnosti za praktični rad tokom studija te oskudna saradnja akademske zajednice sa privredom, osim IT industrije koja zadnjih godina pokazuje pozitivan trend, je veliki nedostatak obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

 Šta bi primjenila iz austrijskog obrazovnog sistema u BiH sistem?

 – Rado bih voljela vidjeti studente iz različitih oblasti i nauka kako rade paralelno uz studij, što im se naravno mora omogućiti kako bi se izbjeglo crno tržište iskorištavanja studenata.

Također, voljela bih da više ne čujem pojmove „padanje/ponavljanje godine“ i „prenošenje predmeta“ što je zaostavština iz nekadašnjeg sistema. Živimo u vremenu gdje se felksibilnost sve više cijeni pa bi i fleksibilnost tokom studija bila značajan korak u poboljšanju kvaliteta obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

Voljela bih u budućnosti vidjeti među predavačima na fakultetima stručne ljude iz realnog sektora koji bi na određeni način uveli studente u praktičnu primjenu teorije i u izazove koji ih čekaju pri zaposlenju.

Također, koncept rada instituta vrlo je pohvalan i otvara mogućnosti da država krene u smijeru kreiranja know-how što je ključ uspjeha razvijenih ekonomija u svijetu. Motiviranje studenata da kreiraju know-how te da se razvija inovatorski duh može se uraditi po principu tzv. hakathona za IT industriju, što je već prisutno na bh. sceni. To se može primijeniti i u drugim oblastima kao što su mašinstvo, elektrotehnika, marketing pa čak i društvene nauke, u obliku takmičenja interdisciplinarnih timova koji rješavaju određene probleme iz industrije u rekordnom vremenu od nekoliko dana ili sati. Na TU Graz sam imala priliku učestvovati na Makerthonu gdje smo za 48 sati rješavali problem kompanije Payer i Ellin Motors.

Državu ne zanimaju mladi koji studiraju u BiH a još manje oni koji studiraju izvan nje

 Na koji način BiH društvo, država i državne institucije gledaju na mlade ljude koji su studirali/ još studiraju u inostranstvu?

– Očito je da državu vrlo malo zanimaju studenti koji studiraju u Bosni i Hercegovini na čemu uglavnom beru političke poene, a još manje ih zanimaju oni koj istudiraju u inostranstvu primajući stipendije stranih institucija i fondacija ili zarađujući sami kako bi finansirali život i studij. Rijetkost su pojedine općine koje se trude zadržati svoje stanovnike uz razne poticaje i olakšanja za studente u BiH.

Godinama Bosna i Hercegovina svojim nemarom prema obrazovnom sistemu iz budžeta svih građana obrazuje kadar za države Evrope, umjesto da se taj novac ulaže u ciljano obrazovanje mladih koji bi gradili i poboljšavali uslove u Bosni i Hercegovini. Sramotno je da bh. student može u inostranstvu studirati samo uz stipendije stranih fondacija ili državnih organizacija, dok u drugim državama, poput Turske i drugih, već godinama u nazad postoje fondovi za stipendiranje svojih građanai na master i doktorskim studijima u državama svijeta kako bi proširili vidike i dobre prakse donijeli u matičnu zemlju s obavezom da joj doprinose nakon što se vrate.

Da li ti lično osjećaš da te BiH želi nazad i da možeš ovdje iskoristiti svoje potencijale i doprinijeti razvoju društva?

 – Ne bih generalisala kada govorim da li se osjećam da da me država želi ili ne želi nazad. Država je podijeljena na entitete pa dodatno i na kantone u kojima vlada različita atmosfera. Na kraju imamo općine od kojih su neke više ili manje razvijene, svjesne potencijala mladih te u njih ulažu, ali i one koje ne daju prostor mladima da se ostvare i uspiju. Napomenula bih da je osjećaj individualan i razlikuje se od općine do općine, od struke do struke. Prilikom zaposlenja, velika je razlika da li sa završenim mašinskim fakultetom tražite posao u Tešnju ili Gračanici i u Sanskom Mostu ili Livnu.

Svjedočim da ima mnogo privatnih preduzeća, ali i pojedinih javnih institucija koje su se izdvojile svojim radom, a koje željno isčekuju vrijedne mlade ljude koji su se razvijali, napredovali i znanje sakupljali izvan granica Bosne i Hercegovine da postanu dio njihovog kolektiva s ciljem da prošire i unaprijede svoju ponudu te da zajedno doprinesu malim, ali značajnim promjenama u našoj državi.

 Koja je najveća prepreka u jačanju i osnaživanju položaja i uloge mladih u BiH društvu?

– Smatram da mediji šire dosta negativnosti te da vrlo rijetko možemo naići na medijske sadržaje koji promovišu uspjehe i pozitivne priče iz Bosne i Hercegovine, a kojih ima u značajnoj mjeri. Medijski sadržaji su bazirani na pričama političko-stranačkih prepucavanja, crnoj hronici iz Bosne i Hercegovine, ali i, za naš kontekst nebitnim, negativnim pričama iz daleke Azije ili Amerike na koje nikako ne možemo uticati.

Višegodišnje ispiranje mozga po društvenim mrežama i medijskim sadržajima koji su motivirani klikovima i reklamama, dovode cijelo društvo, a pogotovo omladinu koja raste u jednoj takvoj atmosferi, u očaj, konstantni osjećaj nezahvalnosti i ogorčenost prema svemu što je bosanskohercegovačko. Prva mala nepravda na koju naiđu takvi mladi ljudi vide kao najgoru, ne imajući snage i bistrog uma da se s njom izbore, jer im je već servirana još jedna karta za Njemačku, Austriju ili Ameriku, a i tamo će nailaziti na druge vrste nepravde, vjerovatno malo drugačijeg oblika i malo mudrije zapakovano. Na ovaj način se ubija želja za proaktivnim radom, što daje priliku ustoličenim kriminalcima na političkoj sceni da nesmetao nastave za zloupotrebom vlasti i sprječavanju pozitivnih promjena koje bi poljuljale stabilnost njihovih stolica.

Da sam ja neko

Da si u odlučujućoj poziciji moći u BiH, šta je prvo što  bi mijenjala u našem društvu?

– Ukoliko bih upravljala nekom od medijskih kuća u Bosni i Hercegovini, promijenila bih politiku plasirajna sadržaja. Udaljila bih se od lajkovim vođene medijske produkcije. Više bih pričala o pozitivnim pričama iz države kojih ima mnogo u raznim oblastima, dok bih izostavila političke tračeve. Važno je građanima Bosne i Hercegovine vratiti pozitivni duh, osjećaj ljubavi prema domovini te osvjestiti ih o bitnosti jačanja domaće ekonomije.

Također, ukoliko bih bila direktorica u nekoj od državniha administrativnih ili obrazovnih institucija, bolnica i domova zdravlja, mapirala bih procese kroz koje prolazi svaki građanin npr. student koji se upisuje na fakultet, sakuplja papirologiju kako bi počeo graditi nekretninu, biznismen koji rješava admisnitrativne obaveze kako bi otvorio novo preduzeće i sl. te bih analizirala koji se dijelovi tih procesa mogu ukinutii, skratiti, unaprijediti, kompjuterizovati i sl. Kada samo nadograđujemo procese bez revidiranje prethodnog stanja, dobijemo jedan haos koji se sastoji od bespotrebnih koraka koji frustriraju građane korisnike tih usluga.

 Kako bi osnažila mlade u BiH da ojačaju svoju ulogu u društvu?

– Mlade ljude bih osnažila iskrenim radom s njima i edukacijama o njihovim pravima, a najbolje osnaživanje mladih je da im autoriteti budu uzori i motivacija za napredak. Također, vraćanjem pozitivnog duha vraćamo snagu mladim ljudima da prave pozitivne promjene. Svjedoci smo nedoličnom ponašanju mnogih uposlenika u različitim državnim institucijama, sveprisutnom mitu i korupciji, a knjige žalbi su nam nešto zadnje na šta ćemo pomisliti, iako su vrlo efikasno individualno rješenje kada smo frustrirani nakon nekvalitetne usluge na koju imamo pravo ili smo je vlastitim novcem platili. Ovo je samo jedan primjer kako svaka individua može reagovati bez neugodnih situacija, bespotrebne svađe i previše ličnog eksponiranja, a rezultati mogu biti mnogo bolji od onoga što možemo očekivati. Kada mladi ljudi budu veći policajci od policijskih službenika, društvo će krenuti naprijed jer će se smanjiti prostor za malverzacije kriminalaca koji se nalaze na političkoj sceni i u raznim državnim institucijama. Počnimo od malih koraka koji zlata vrijede.

 Na koji način bi motivisala mlade ljude koji da se vrate u BiH?

– Mnogo je mladih ljudi koji su u inostranstvo otišli bez vlastitog kritičkog promišljanja o stanju u državi već su slijedili poznatu frazu mnogih roditelja: „bolje je tebi u Evropi“. Edukovala bih ih o prilikama koje su trenutno prisutne u Bosni i Herzegovini, a ima ih sve više. Kroz mnoge razgovore stekla sam utisak da mnogi mladi ljudi nisu ni pokušali ostvariti se u svojoj državi. Neki su napravili pogrešne izbore prilikom upisa na fakultete gdje su im pojedini privatni univerziteti prodali priču i diplomu bez riješenog priznanja njihovih diploma na bh. tržištu rada pa sada očajno čekaju akreditacije takvih univerziteta od Agencije za visokoškolsko obrazovanje u BiH. Važno je edukovati buduće studente o njihovim pravima, mogućnostima i prilikama kako bi stekli realniji utisak o obrazovanju u Bosni i Hercegovini te izbjegli loše izbore i potencijalne probleme.

Politički lideri nisu svjesni potencijala studenata koji studiraju na univerzitetima u inostranstvu

 Na koji način vidiš ulogu mladih kao što si ti, koji žive, rade i/ili studiraju u inostranstvu?

– Smatram da trenutni politički lideri nisi svjesni potencijala studenata koji studiraju na univerzitetima u inostranstvu i mogućnostima koje se nude tim studentima. Neki politički lideri su su svjesni potencijla, ali ciljano rade sve da takvi studenti ostanu u inostranstvu kako im se ne bi miješali u nerad koji godinama prolazi bez posljedica. Studenti koji studiraju u inostranstvu imaju velike prednosti za razliku od studija u Bosni i Hercegovini, susreću se sa različitim liderima u privredi, politici i društvenom životu. Takav potencijal bi se mogao iskoristiti za međusobno povezivanje kultura, prezentaciju Bosna i Hercegovina u pozitivnom svjetlu, te da se uvežu moguće privredne saradnje i ostvari povjerenje mogućih inostranih investitora u našoj zemlji.

Poruka mladima u BiH?

– Krenimo sa promjenom sebe kako bismo mijenjali državu. Ne čekajmo pomoć i milostinju drugih već svoje probleme riješimo sami jer mi ih najbolje razumijemo te možemo kreirati najbojle rješenje ukoliko smo dovoljno strpljivi i otvoreni za razgovor.

Prije nego se odlučimo da učimo njemački jezik i odemo iz Bosne i Hercegovine, razmislimo o unutardržavnim migracijama u druge gradove koji ne moraju nužno biti ni najveći gradovi u Bosni i Hercegovini.
Mnogo je neiskorištenh prirodnih potencijala od kojih se mogu napravaiti divne i velike uspješne priče, a gdje takve prilike nećemo nikada dobiti u državama Zapada.

Poruka političkim liderima u BiH?

– Mladi ljudi su sve snažniji i svjesniji svojih potencijala i prilika koje im se nude u vremenu globalnog tržišta rada. Ovim trendom ćete upropastiti državu političko-stranačkim prepucavanjima pa ćemo postati država očajnih staraca koji se neće imati iz čega finansirati. Vrijeme je da se pomaknemo sa začarane tačke bavljenja prošloću i beskonačnim svađama vođenim egom. Krenimo zajedno graditi državu po mjeri čovjeka, a ne određenog naroda u Bosni i Hercegovini. Ne pokušavajte prepisati identična rješenja iz drugih država, nego skrojite rješenja koja su adekvatna za našu kulturu i podneblje. Nemojte sebe i nas sramotiti primanjima donacija i milostinja od „prijatelja“ sa različitih strana za ono što ste vi bili dužni obezbijediti. Ne očekujte političku pomoć od različitih svjetskih aktera, dokazanih neprijatelja sa historijom izdaja, jer niko nam ne želi više dobra od odanog, ponosnog građana i patriote države Bosne i Hercegovine.

Ukoliko se predstavljate kao vjernici bilo koje monoteističke religije, radite po onome kako nas uče svete knjige i zajednički poslanici/proroci – da je pravednost i iskrenost iznad svega, a da se varanje, laž, oholost, zakidanje, pretjerivanje, nadmenost i krađa najgore osuđuju te da je za to pripremljena božija kazna na oba svijeta u koja vjeruju vjernici monoteističkih religija. Samo pošteno odradite posao za koji ste plaćeni pa ćemo već biti daleko bolji od bilo koje zapadne države.

(Ova priča je dio serijala #PonosBiH, o uspješnim mladim ljudima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom.)

Politicki.ba