Obilježena je 33 godišnjica od pogibije jednog od najvećih heroja visočkog kraja Dzafić Esada Ese

Obilježena je 33 godišnjica od pogibije jednog od najvećih heroja visočkog kraja, ZLATNOG LJILJANA

DŽAFIĆ (Nezir) ESADA-ESE

Predstavnici Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Visoko u koordinaciji sa boračkim organizacijama grada Visoko, članovima porodice, prestavnika gradske vlasti i policije te sugrađanima danas su upriličili obilazak Spomen obilježja u haremu Beš šerefe džamije na Bucima, mezarja u Stuparićima i porodice rahmetli Ese.

Na Spomen obilježju evocirane su uspome na heroja Esu, proučeno ašare i poslije polaganje cvijeća proučena fatiha svim poginulim borcima i šehidama BIH.

KULTURA SJEĆANJA NA NAJHRABRIJE SINOVE BIH NAŠA JE TRAJNA OBAVEZA.

DŽAFIĆ hadži ESAD

Sin Nezirov i Hibin.

Rođen 07.12.1948.godine u selu Buci – Visoko, gdje je i živio.

Po zanimanju privatni Taxi prevoznik.

Svoj ratni put Hadžija Eso počinje već krajem 1991 godine, kada učestvuje u formiranju Kriznog štaba MZ Buci, koji početkom 1992 godine prerasta u Rejonski štab Buci. Obavljao je zadatke obezbjeđenja sigurnosti stanovništva ove mjesne zajednice kao i osigurnja transpota naoružanja opkoljenom Sarajevu.

U novo formiranom Odredu oružanih snaga Buci u aprilu 92 godine Hadžija Eso je postavljen za komadira IDV „izviđačko-diverzantskog voda“ sa zonom odgovornosti i djelovanja na Bučko-Kralupsko-Goduškom rejonu. Nije bilo kote, potoka, brda, zaseoka na ovom području koje heroj Eso nije poznavao što je umnogome pomoglo u formiranju linija odbrane prema agerosu.

U njegovom ratnom putu bilježi se niz diverzantskih akcija prema linijama agresora, u kojima uveliko dolazi do izražaja Esina smirenost, vojna sposobnost, odvažnost i hrabrost, a sve uz ogromnu odlučnost za obezbjeđenje sigurnosti stanovništva ovog kraja i konačno oslobađanje okupiranih teritorija RBIH.

Hadžija Eso sa svojim diverzantima, svakodnevno je vršio izviđačko-diverzantska dejstva po linijama agresora, te se spominju značajni uspjesi u akcijama na Veloj, Pijesku, Crkvicama, u kojima nanosi neprijatelju velike gubiteke u ljudstvu i MTS. U tim borbama januara 1993 godine hađija Eso je teže ranjen.

Poslije kračeg oporavka od ranjavanja gazija Eso svoj ratni put nastavlja u Muslimanskom odredu „Abdullatif“ 302.mtbr kao komandir voda.

10.juna 1993.godine u oslobodilačkim dejstvima protiv Hrvatskih ekstremista općine Kakanj u rejonu Gornja Slapnica smrtno je pogođen.

Zvanično bio je pripadnik Armije RBiH od 23.04.1992.godine.

Proizveden u čin kapetana Armije RBIH.

Za ispoljenu ličnu hrabrost i požrtvovanje u vršenju oružanog suprostavljanja agresoru, pri čemu su oslobođeni određeni dijelovi okuparanih teritorija kao i naneseni znatni gubici neprijatelju u ljudstvu i MTS, hadžija Eso posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem Armije RBIH „Zlatni ljiljan“.

Đenaza hadžije Ese obavljena je 12.06.1993.godine na mezarju u Stuparićima – Visoko.

Iza njega su ostali supruga Milica, sinovi Semir i Samer, kćerke Samra i Sumeja.

DUŽNOST NAM JE DA SJETIMO VISOČKIH BORACA POGINULI NA DAN 10.06.1993.GODINE USLJED AGRESORSKOG GRANATIRANJA GRADA U REJONU GORNJE ROSULJE

1 10.06.1993 JUSIĆ MEHE ABDULAH 04.04.1955 302 mtbr Gornje Rosulje G.VRATNICA

2 10/06/1993 MUŠINBEGOVIĆ SAFETA ELVEDIN 12/02/1968 316 bbr VP Gornje Rosulje HLAPČEVIĆI

Prilikom izvlačenja hadžije Ese teže je ranjen gazija Tabak Suad koji nakon šest dana 16 juna podlegao ranama u bolnici Zenica

NEKA IM JE VJEČNI RAHMET I LAHKA ZEMLJA BOSANSKA

FB: Udnrp Zlatni Ljilj-Pz Visoko