Obilježena je 30 godišnjica od pogibije jednog od najvećih heroja visočkog kraja, ZLATNOG LJILJANA
DŽAFIĆ (Nezir) ESADA-ESE
Predstavnici Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja Visoko u koordinaciji sa boračkim organizacijama grada Visoko, članovima porodice, prestavnika gradske vlasti i policije te sugrađanima danas su upriličili obilazak Spomen obilježja u haremu Beš šerefe džamije na Bucima, mezarja u Stuparićima i porodice rahmetli Ese.
Na Spomen obilježju pročitana je biografija heroja Ese, proučeno ašare i poslije polaganje cvijeća proučena fatiha svim poginulim borcima i šehidama BIH.
KULTURA SJEĆANJA NA NAJHRABRIJE SINOVE BIH NAŠA JE TRAJNA OBAVEZA.
DŽAFIĆ hadži ESAD
Sin Nezirov i Hibin.
Rođen 07.12.1948.godine u selu Buci – Visoko, gdje je i živio.
Po zanimanju privatni Taxi prevoznik.
Svoj ratni put Hadžija Eso počinje već krajem 1991 godine, kada učestvuje u formiranju Kriznog štaba MZ Buci, koji početkom 1992 godine prerasta u Rejonski štab Buci. Obavljao je zadatke obezbjeđenja sigurnosti stanovništva ove mjesne zajednice kao i osigurnja transpota naoružanja opkoljenom Sarajevu.
U novo formiranom Odredu oružanih snaga Buci u aprilu 92 godine Hadžija Eso je postavljen za komadira IDV „izviđačko-diverzantskog voda“ sa zonom odgovornosti i djelovanja na Bučko-Kralupsko-Goduškom rejonu. Nije bilo kote, potoka, brda, zaseoka na ovom području koje heroj Eso nije poznavao što je umnogome pomoglo u formiranju linija odbrane prema agerosu.
U njegovom ratnom putu bilježi se niz diverzantskih akcija prema linijama agresora, u kojima uveliko dolazi do izražaja Esina smirenost, vojna sposobnost, odvažnost i hrabrost, a sve uz ogromnu odlučnost za obezbjeđenje sigurnosti stanovništva ovog kraja i konačno oslobađanje okupiranih teritorija RBIH.
Hadžija Eso sa svojim diverzantima, svakodnevno je vršio izviđačko-diverzantska dejstva po linijama agresora, te se spominju značajni uspjesi u akcijama na Veloj, Pijesku, Crkvicama, u kojima nanosi neprijatelju velike gubiteke u ljudstvu i MTS. U tim borbama januara 1993 godine hađija Eso je teže ranjen.
Poslije kračeg oporavka od ranjavanja gazija Eso svoj ratni put nastavlja u Muslimanskom odredu „Abdullatif“ 302.mtbr kao komandir voda.
10.juna 1993.godine u oslobodilačkim dejstvima protiv Hrvatskih ekstremista općine Kakanj u rejonu Gornja Slapnica smrtno je pogođen.
Zvanično bio je pripadnik Armije RBiH od 23.04.1992.godine.
Proizveden u čin kapetana Armije RBIH.
Za ispoljenu ličnu hrabrost i požrtvovanje u vršenju oružanog suprostavljanja agresoru, pri čemu su oslobođeni određeni dijelovi okuparanih teritorija kao i naneseni znatni gubici neprijatelju u ljudstvu i MTS, hadžija Eso posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem Armije RBIH „Zlatni ljiljan“.
Đenaza hadžije Ese obavljena je 12.06.1993.godine na mezarju u Stuparićima – Visoko.
Iza njega su ostali supruga Milica, sinovi Semir i Samer, kćerke Samra i Sumeja.
DUŽNOST NAM JE DA SJETIMO VISOČKIH BORACA POGINULI NA DAN 10.06.1993.GODINE USLJED AGRESORSKOG GRANATIRANJA GRADA U REJONU GORNJE ROSULJE
1 10.06.1993 JUSIĆ MEHE ABDULAH 04.04.1955 302 mtbr Gornje Rosulje G.VRATNICA
2 10/06/1993 MUŠINBEGOVIĆ SAFETA ELVEDIN 12/02/1968 316 bbr VP Gornje Rosulje HLAPČEVIĆI
Prilikom izvlačenja hadžije Ese teže je ranjen gazija Tabak Suad koji nakon šest dana 16. juna podlegao ranama u bolnici Zenica
NEKA IM JE VJEČNI RAHMET I LAHKA ZEMLJA BOSANSKA
VELIKO HVALA SVIMA KOJI SU DOŠLI.
FB: Poca Hontas
