Kultura

Osnove islamskog vjerovanja

1. Vjerovati u sve objavljene Knjige, da je od svih njih Kur’an časni najodabranija, da ih je on derogirao, da su prije njega objavljene Knjige iskrivljene, te da je obaveza postupati samo po Kur’anu, a ne i po ranije objavljenim Knjigama.

2. Vjerovati u meleke časne, općenito. Što se, pak, tiče, ulaženja u detalje – na osnovu vjerodostojnih dokaza – poput: njihovih imena, osobina, zaduženja itd., to zavisi o stepenu upućenosti svakog pojedinca.

3. Osnova u vjerovanju Allahovih imena i atributa je: potvrđivanje onoga što je Sam Allah za Sebe potvrdio da jeste ili je to potvrdio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i to – bez ikakva poistovjećivanja Allahovih atributa sa atributima Njegovih stvorenja i obrnuto (min gayr tamtil) i upuštanja u opis suštine Allahova Bića ili Njegovih atributa (bila takyif) – s jedne, i negiranje svega onoga što je Sam Allah za Sebe rekao da nije ili je to negirao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i to – bez ikakva iskrivljavanja (min gayr tahrif) ili lišavanja Allaha Njegovih atributa (bila ta’til) – s druge strane. U tom smislu su i riječi Uzvišenog: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Aš-Šura, 11.) Uz sve ovo, treba voditi računa da se vjeruje u onakvo značenje riječi kakvo one u datom kontekstu nose ili na njega upućuju.

4. Vjerovati u Allahove vjerovjesnike i poslanike  – neka je na sve njih Allahov blagoslov i mir! Zatim, vjerovati da su oni od svih ostalih ljudi najodabraniji, te da je onaj ko u njih tako ne vjeruje nevjernik.

5. Vjerovati da je Objava (al-wahy) prekinuta i da, poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Allah više neće dostavljati Objavu. Zatim, vjerovati da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pečat svih ostalih vjerovjesnika i poslanika, i da je onaj ko tvrdi suprotno nevjernik.

6. Vjerovati u Sudnji dan (tj. onaj svijet), u vjerodostojna kazivanja o njemu, te u predznake koji će mu prethoditi.

7. Vjerovati u Božije određenje dobra i zla, u smislu da je Uzvišeni Allah unaprijed znao sve šta će se desiti i da je to zapisao u Knjizi pomno čuvanoj (al-lawh al-mahfuz). Zatim, vjerovati da biva ono što Allah hoće da bude, a da ne biva ono što Allah neće da bude, da sve biva onako kako Allah hoće, da Allah sve može, da je sve stvorio i da čini ono što On hoće.

8. Vjerovati u nevidljive (gajb) stvari o kojima postoje vjerodostojni dokazi kao što je vjerovanje u postojanje: Arša, Kjursa, Dženneta, Džehennema, uživanja i patnje u kaburu, Sirat-ćuprije, vage kojom će se na Sudnjemu danu mjeriti djela itd., i to bez ikakvog vlastitog interpretiranja (ta’wil).

9. Vjerovati u zauzimanje Vjerovjesnika (šafa’a an-nabiyy), sallallahu alejhi ve sellem, zatim u zauzimanje drugih vjerovjesnika, meleka i dobrih ljudi na Sudnjemu danu, i to onako kako je to opširno opisano u vjerodostojnim izvorima.

10. Vjerovati da će vjernici na Sudnjem danu, u Džennetu i na mahšeru zaista, vidjeti svoga Gospodara. Onaj ko to poriče ili interpretira skrenuo je sa Pravoga puta i krenuo stranputicom. Na ovome svijetu niko neće imati priliku vidjeti Ga.

11. Vjerovati da su čuda (karamat) evlija (al-awliya’) i dobrih ljudi istina. Međutim, to ne znači da je svaki natprirodni čin keramet. Naprotiv, to može biti jedan vid zavođenja (istidraff). Isto tako, to može biti jedan vid šejtanskog djelovanja. Jedino mjerilo ocjene da li se, zaista, radi o kerametu ili ne je njegova podudarnost ili nepodudarnost sa Kur’anom i Sunnetom. Vjerovati da su svi pravi vjernici evlije Milostivog Allaha i da svaki vjernik u sebi ima onoliko evlijaluka koliko i imana.

 

 

Odlomak iz djela: ENCIKLOPEDIJA – religija, mezheba i savremenih pokreta i partija, str. 33-34.

Dialogos.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close