Nova vojna strategija Pentagona – Američki neprijatelji su ISIL, Rusija, Iran, Sjeverna Koreja i Kina
Citirajući američko Vijeće za inozemne poslove, portal Defense One piše kako je nova, ažurirana Nacionalna vojna strategija Sjedinjenih Država za 2015. godinu (National Military Strategy) pozornost posvetila opasnostima od novih nuklearnih prijetnji, terorizma, pa do sve veće opasnosti od međudržavnih ratova. Novi dokument opisuje “složeno i ubrzano mijenjanje krajolika globalne sigurnosti”.
Zapovjednik američkog Združenog stožera, general Martin Dempsey, posebno je upozorio Pentagon da strategiju oblikuje tako da Amerika bude spremna dugotrajni rat.
Za novu američku Nacionalnu vojnu strategiju domaći analitičari tvrde da ima pet ključnih točaka, ali i da je “najnepredvidljivija strategija u proteklih četrdeset godina”.
Dr. Janine Davidson, viša suradnica za obrambenu politiku u američkom Vijeću za inozemne odnose, kaže kako dokument uključuje obrambene strategije i politike, vojne operacije i operacije važne za nacionalnu sigurnost, posebno u području vojno-civilnih odnosa.
Američke snage će se ubuduće morati koristiti u borbi protiv novih prijetnji, državnih i nedržavnih. Dokument primjećuje kako taktike “hibridnog rata” daju mnoge prednosti agresoru. Najbolji način za borbu protiv njih pozicioniranje vojnih snaga za odvraćanje prijetnje, a ukoliko to ne bude dovoljno, treba koristiti snage brze reakcije. Osim toga, hibridni akteri, poput samoproglašene “Islamske države”, šire područje djelovanja američkih vojnih snaga i svojim transregionalnim mrežama utječu na globalne integrirane zapovjedne i kontrolne procese”.
Izgradnja koalicija i sigurnosna suradnja su ključni, ali svako partnerstvo mora biti prilagođeno za obavljanje potrebnog posla. U današnjim složenim operacijama, koje imaju jak politički, financijski i vojno-održivi karakter, SAD moraju izgraditi snažne savezničke koalicije. Međutim, “strategija predviđa ulogu američke vojske kao one koja će obučavati lokalne snage, ostavljajući ih kasnije da se bore “za sigurnost vlastite domovine.”
Američka vojska se ne može osloniti samo na svoje tradicionalne tehnološke prednosti i trenutno globalno okruženje karakteriziraju “složenost i brze promjene”. Novim tehnologijama protivnici daleko lakše ciljaju na američke komunikacije i dolaze to podataka o sustavima preciznog oružja, te provode napade u “cyber-prostoru”.
Prema tome, “budući sukobi između država mogu biti nepredvidljivi, a biti će ih skupo i teško kontrolirati”. Ovo posebno važi za hibridne aktere. Budućnost ratovanja se ne može temeljiti samo na izgradnji boljih robota, lasera i satelita, nego treba nastaviti pametno planiranje i stvoriti snažno, kreativno i opunomoćeno zapovjedništvo.
Prijetnju čine Iran, Rusija, Kina i Sjeverna Koreja
Prijetnja međudržavnog rata je “niska, ali u porastu”. One dolaze od strane Irana i Rusije, koji ulažu trajne napore u destabilizaciji njihovih regionalnih susjeda. Tu je i Sjeverna Koreja, ali Kina koja provodi “agresivne napore u Južnom kineskom moru”.
Nova vojna strategija drži da su izgledi za sukob Amerike protiv gotovo svih geopolitičkih suparnika u porastu, ali usput napominje “kako se ipak smatra da niti jedan od ovih naroda ne želi izravni vojni sukob sa Sjedinjenim Državama ili američkim saveznicima”.
Američki nuklearni arsenal treba popravak. Kao odgovor na rusko nuklearno zveketanje strateškim oružjem, SAD moraju modernizirati nuklearne sposobnosti, piše američki Defense One.
Mogućnost vjerodostojnog nuklearnog napada Americi daje sposobnost da se suprotstavi navedenim revizionističkim državama. General Dempsey u predgovoru napominje “kako sama eskalacija sukoba postaje sve teža i važnija”.
Ruski Sputnik News s pravom američku Novu vojnu strategiju opisuje kao “zeleno svjetlo za pokretanje agresije protiv svih ne-saveznika”.
Ostavimo li po strani “hibridne terorističke prijetnje” kao što su ISIL, Al Qaeda, Al Nusra Front, potom FARC i drugi, nevjerojatno je da su na listi “revizionističkih zemalja koje destabiliziraju susjede” Iran, Rusija, Kina i Sjeverna Koreja. Iran je napao (…) koga? Istina, pomaže Siriji, Iraku, Hezbollahu da očuva južne granice Libanona i Palestincima da prežive. No, tko je uzrok problema? Iran ili su to Izrael, Saudijska Arabija, Katar, Turska i svi američki saveznici u regiji i šire? Uključujući u taj spisak i Hrvatsku koja je velikodušno naoružala “sirijsku oporbu”, a da bi kasnije gledali hrvatsko oružje u rukama islamističkih ekstremista svih boja i frakcija. Rusija je također “destabilizirala” Ukrajinu tako što joj je krajem 2013. dala 3 od dogovorenih 15 milijardi dolara kredita, plin o povlaštenoj cijeni i cijelo tržište Carinske unije, a Ukrajinci su odabrali “demokratsko rušenje vlasti silom”, što razumiju samo u Washingtonu i Bruxellesu, čime su potpisali smrtnu presudu vlastitoj ekonomiji i državi. Kina i Južno kinesko more je nešto u što se Amerikanci trebaju petljati u istoj mjeri kao Hrvatska u spor Argentine i Velike Britanije oko Falklanda. No eto, Washington srećom “brani” kineske susjede od agresora i Južnu Koreju od Sjeverne Koreje. Da nije službeni dokument Pentagona, za novu američku Nacionalnu vojnu strategiju i navedene prijetnje bi se moglo reći da je neslana šala.
Međutim, Sputnik News piše da je američku Nacionalnu vojnu strategiju sastavila američka financijska elita, a ne normalni ljudi, jer se u njoj prepoznaje odlučnost da se ovlada svijetom putem vojne sile, a ekstremno nasilje je kamen temeljac cijelog dokumenta.
Nacionalna vojna strategiju Sjedinjenih Američkih Država 2015. je Pentagon objavio 1. srpnja i njome se daju smjernice kakav su svijet SAD i njegovi saveznici odlučili oblikovati.
“Ova Nacionalna vojna strategija se bavi potrebom suzbijanja revizionističkih država koje krše međunarodne norme, kao i nasilne ekstremističke organizacije koje potkopavaju transregionalnu sigurnosti. Radimo sa saveznicima i partnerima kako bi odvratili, spriječili i, kad je potrebno, porazili naše potencijalne državne protivnike. Ključna točka strategije su napori u jačanju naše globalne mreže saveznika i partnera”, stoji u dokumentu.
Komentirajući dokument Pentagona, američki publicist i povjesničar Eric Zuesse je dao naslutiti da pojam “revizionistički režim” u stvari znači “bilo koja vlada koja nije američki saveznik”.
On je istaknuo da je dokument u suprotnosti s utemeljiteljima Sjedinjenih Država koji su se držali koncepta nemiješanja, te da Sjedinjene Države trenutno okupljaju sumnjivi savez za borbu protiv zemalja skupine BRICS, te saveze za svoje agresivne namjere u azijsko-pacifičkoj regiji i Europi.
Eric Zuesse je podsjetio da je George Washington rekao: “Naša je politika kloniti se stalnih saveza s bilo kojom stranom u svijetu.”
Također je citirao poznatu izreku američkog predsjednika Thomasa Jeffersona, koji je izjavio: ” Mir, trgovina i iskreno prijateljstvo sa svim narodima svijeta, ali čvrsti savez ni s jednim.”
Međutim, dok su američki utemeljitelji bili predani očuvanju interesa američkog naroda, Obamina administracija očigledno služi interesima Wall Streeta, kaže Zuesse, dodajući da je strategija Pentagon usmjerena na osiguranje “sigurnosti globalnog ekonomskog sustava”.
“To je vrlo važno za Wall Street, jer je od američkih ratova korist imala samo financijska elita. Iako se prikazuju kao ponosni trenuci američke povijesti, od ratova su koristi uvijek imali samo milijarderi, ali američka javnost ne”, kaže Zuesse.
Unatoč svemu, strategija poziva Amerikance da se pripreme za beskrajne ratove, navodi američki novinar Mike Whitney.
On je istaknuo “da za razliku od Rusije i Kine, koje razvijaju plan integrirane euroazijske trgovinske zone s ciljem stvaranja novih radnih mjesta i olakšavanja prosperiteta euroazijskim nacijama, Washington nema strategiju za budućnost i viziju boljeg svijeta, nego u budućnosti vidi samo smrt i razaranje”.
“Cijela politička klasa i elite koje tu klasu plaćaju su jednoglasno podržali globalnu vladavinu silom oružja”, naglasio je Mike Whitney.
Nadalje, iako su prethodno američke vojne snage bile uključene u protuterorističke kampanje, vojna doktrina 2015. dao novu metu vidi “državne aktere”.
“Za posljednjih deset godina su se naše vojne kampanje prvenstveno sastojale od operacija protiv nasilnih ekstremističkih mreža. Ali danas, te u doglednoj budućnosti, moramo obratiti veću pozornost na izazove koje predstavljaju državni akteri”, stoji u tekstu dokumenta.
Stručnjaci su se složili da je glavna zadaća Bijele kuće “održati carstvo netaknutim”.
Kako bi ostvario tu zadaću, Washington će učiniti sve što je potrebno, od napada na druge narode do rušenja legitimnih vlada, iako je nejasna formulacija nove vojne doktrine kako misli opravdati sve svoje akcije.
Nova vojna strategija – Rat i uništenje
Dakle, Washington uopće nema strategiju za budućnost i viziju boljeg svijeta. Postoji samo rat, bio on asimetričan, tehnološki ili napredan. Cijela američka financijska i politička elita su se odlučili na očuvanje svog statusa oružjem i ratnom mašinerijom.
Na udaru su Iran, Rusija i Sjeverna Koreja i na kraju i Kina.
Posebno treba obratiti pozornost na dio u kojem se navodi “kako se ne vjeruje da bilo koja od ovih zemalja želi izravni vojni sukob sa Sjedinjenim Državama ili američkim saveznicima, ali je svaka od njih uzrok ozbiljne zabrinutosti za sigurnost”.
Drugim riječima, nijedna od tih zemalja se ne želi boriti protiv Amerike, ali zato Amerika želi sukob. Za SAD je dovoljno opravdanje za rat protiv tih zemalja zato što one kontroliraju puno resursa, imaju velike industrijske kapacitete, nalaze se u dijelovima svijeta koji geopolitički utječu na SAD ili jednostavno zato što žele zadržati svoj suverenitet, što je za Washington najveći zločin.
Za generala Dempseya je svaki od navedenih razloga dovoljan da bi se opravdao sukob. Međutim, pravi razlog sukoba jest taj što te zemlje ugrožavaju dominantnu ulogu SAD-a kao jedine supersile.
Nacionalna vojna strategija posebnu pažnju posvećuje Rusiji, arhineprijatelju Washingtona koji je nakon puča u organizaciji State Departmenta u susjednoj Ukrajini imao smjelosti braniti svoje sigurnosne interese. Moskva zbog toga mora biti kažnjena.
U izvješću se kaže: “Neke države pokušavaju da revidirati ključne aspekte međunarodnog poretka i ponašaju se na način koji ugrožava našu nacionalnu sigurnost. Ako je Rusija dala doprinos u ograničenim područjima sigurnosti, kao u borbi protiv trgovine drogom i terorizma, vrijeme je također pokazalo da opet ne poštuje suverenitet svojih susjeda i da je spremna upotrijebiti silu kako bi postigla svoje ciljeve. Ruske vojne akcije prijete regionalnoj sigurnosti, izravno i preko posrednika. Takve akcije krše mnoge sporazume koje je Rusija potpisala i kojima se obvezala djelovati u skladu s međunarodnim standardima”.
Rusija je prijetnja i “međunarodno zlo” je jer odbila lijeno čekati dok je Washinton svrgavao vladu Ukrajine, te u Kijevu postavljao svoje marionete, izazvao građanski rat između raznih frakcija, postavljao neonacista na moćne položaje u sigurnosnim službama, a gospodarstvo gurao u stečaj i propast. Nakon svega je reakcija Rusija razlog zbog kojeg treba biti kažnjena.
No, znači li to da Washington ozbiljno razmatra rat protiv Rusije? Ovdje je izvadak iz dokumenta koji možda može dati odgovor na ovo pitanje:
“U posljednjih desetak godina su se naše vojne kampanje sastojale uglavnom od operacija protiv nasilnih ekstremističkih mreža. Ali danas, te u doglednoj budućnosti, moramo više paziti na izazove koje predstavljaju državni akteri koji povećavaju njihove vojne kapacitete i utječu na regionalnu slobodu kretanja, te su ugroza našoj domovini. Posebno zabrinjava proliferacija balističkih projektila, razvoj preciznih tehnologija, automatiziranih sustava, aktivnosti u cyber-prostoru i razvijanje oružja za masovno uništenje dizajnirano za borbu protiv jake američke vojske i sprečavanje pristupa dobrima cijelom čovječanstvu”.
Čini se da su velike vođe u Washingtonu već odlučile da je Rusija neprijatelj i mora biti poražena. Kako bi se inače mogla “ograničiti revizionistička država koje ja prijetnja Sjedinjenim Državama”? S bombama, naravno.
Nacionalna vojna strategija pruža dugačak popis isprika za pokretanje ratove protiv imaginarnih američkih neprijatelja. Činjenica je da Pentagon vidi duhove u svakom kutku, bilo da je riječ o novim tehnologijama, promjena demografske slike ili kulturnih razlika, sve se vidi kao potencijalna prijetnja američkim interesima.
Ovaj iskrivljeni pogled na stvarnost se vidio u vrijeme invazije na Irak, koja je pokrenuta zbog Sadamovih golemih rezervi nafte , što je bio izravan izazov američkoj hegemoniji. Naravno, Sadam je morao biti uklonjen, a više od milijun ljudi ubijeno da bi stvari “legle na mjesto” i svijet se vratio u “ravnotežu”.
Čitatelji ne bi trebali očekivati da će naći nešto novo u dokumentu. Sve je ovo već viđeno ranije. Pentagon je upravo obnovio Bushevu doktrinu, ali mekšom retorikom. Nema potrebe plašiti ljude na smrt govorima međunarodnom pravu ili ničim izazvane agresije. Valjda svi znaju da će Sjedinjene Države učiniti sve da očuvaju svoj status. Nacionalna vojna strategija 2015. samo potvrđuje tu tužnu činjenicu.
Odgovor Vladimira Putina novoj američkoj strategiji
Međutim, svi će se složiti da Rusija nije Irak, kao ni da Kina i Iran nisu Libija. Iran trenutno pregovara s Washingtonom o nuklearnom programu, a Kina je uglavnom suzdržana i odgovori Pekinga su krati, ali vrlo bolni. No, obratite pozornost na dan objave američke Nove vojne strategije za 2015. godinu. Rusija se 1. srpnja 2015. u dokumentu kvalificira kao “revizionistička država” i svi napori Sjedinjenih Država i saveznika su usmjereni “na ograničavanje i, ako bude potrebno, uništenje neprijatelja”.
U članku kojeg je 4. srpnja 2015.objavio portal Russa Insider, irski novinar Danielle Ryan iznosi zanimljivo zapažanje. Vladimir Putin je, govoreći o zapadnim silama koje je obično nazivao ruskim “zapadnim partnerima”, 3. srpnja 2015. tijekom zasjedanja Vijeća za nacionalnu sigurnost Ruske Federacije po prvi put nazvao “geopolitičkim protivnicima”.
Mnogi se sjećaju da je Vladimir Putin izraz “zapadni partneri” sustavno i ustrajno koristio čak i govoreći o Siriji ili Ukrajini, te tijekom najvećih napetosti. Često su njegove izjave imale komičan ili ironičan karakter, a mnogi su držali da se Putin dragovoljno poigrava s malo ironije.
Danielle Ryan tvrdi kako promjena terminologije u ruskog predsjednika nije slučajna i gotovo je sigurno povezana s objavom “Strategije 2015.” Pentagona, kojom se Rusiju stavlja uz bok “Islamske države”.
Rusija je uz američki proizvod ISIL na prvom mjestu, potom slijede Iran, Sjeverna Koreja i na kraju Kina.
Vladimir Putin je govorio na sastanku Vijeća nacionalne sigurnosti Rusije i upotrijebio izraz koji je odmah privukao pozornost svih onih koji slijede pogoršanje odnosa između Rusije i Zapada. Govoreći o sankcijama nametnutih Rusiji zbog krize u Ukrajini, Putin je rekao: “Mi ne možemo očekivati promjenu neprijateljskih politika nekih od naših geopolitičkih protivnika u bliskoj budućnosti.”
Danielle Ryan piše kako Google tražilica “kaže” da je Putin prvi put u tom kontekstu javno koristio izraz “geopolitički protivnici”, barem u posljednjih godinu dana, razdoblje kojim je obuhvaćeno istraživanje.
Zar je to važno? Možda i ne, ali stari “kremljolozi” su itekako vodili računa o takvim i sličnim detaljima. Koji se izrazi inače koriste, a što je novo, kao i gdje tko stoji ili sjedi i koliko je udaljen od vođa bivšeg Sovjetskog Saveza? Na temelju tih podataka su se često mogli predvidjeti neki potezi Kremlja u budućnosti.
Dakle, kada to kaže ruski predsjednik, “geopolitički protivnik” je daleko od uobičajenih “naših zapadnih partnera”, izraz kojim se Putin često koristio, čak ponekad i iritirajući određene krugove, kada je govorio SAD-u i Europskoj uniji.
Ovo bi moglo biti prvi put da Putin ovako jasno naglašava distanciranost između Rusije i Zapada.
Zanimljivo je napomenuti da je uobičajeni izraz “naši zapadni partneri” ponekad poprimao ironičan ton, možda namjerno, tako da prijelaz na “geopolitičke protivnike” možda ne pokazuju nikakvu posebnu promjenu u stavu.
Možda je to Putin rekao namjerno kako bi ukazao na promjenu strateškog razmišljanja. Kada je ruski predsjednik u pitanju, to je nemoguće znati. Namjerno ili slučajno, vjerojatno neće biti promjena u vanjskoj politici Kremlja, ali ako stvari krenu ozbiljnim putem, onda će mnogi poželjeti da se vrate u vrijeme kada su “naši geopolitički protivnici” bili “naši zapadni partneri”.
Istina je da je dokument Pentagona primljen u Moskvi s izuzetno teškim riječima. Od strane glasnogovornika ruskog predsjednika je nazvan kao “konfliktnim”, prenosi RT.
“Ovaj dokument je smiješan, dementan, sastavljen s nezamislivom ograničenošću rasuđivanja, nezamisliv, nevjerojatan i njime se tvrdi da se univerzalna strategija ‘carstva’ temelji se na naraciji i strahu. Tisuću je iznesenih lažnih dokaza, od ruskog napada na Ukrajinu, pa do velike prijevare s “Islamskom državom” o kojoj se sve zna i sve je dokumente objavila DIA”, piše portal Dedefensa.
Čini se vrlo vjerojatno da je objavljivanje američke strategije za 2015. uzrok semantičkog pomaka od “zapadnih partnera” do “geopolitičkih protivnika” i ovo bi mogla biti ruska strateška presuda američko okupljanje deklariranih protivnika Rusije.
Ranije je Obama, uz ebolu i ISIL, Rusiju naveo kao najveću prijetnju globalnoj sigurnosti, ali je američki državni tajnik Jonh Kerry svom ruskom kolegi Lavrovu rekao “kako to nije važno” i da “nema nikakvu vrijednost ili važnost”, prenosi Sputnik, a RT tada piše kako je Kerry tada Lavrovu poručio “da ne obraća pažnju na obične riječi”.
Danas, međutim, ispada da to ipak nisu bile samo “riječi” ili “dijelovi jednog običnog govora” i da su Rusi dobili još jedan u nizu dokaza o američkoj izdaji i laži. Dokument Pentagona je agresivna i otvorena objava rata svima koji se svrstaju na suprotnu stranu, Rusiji prije svega.
Naravno da se Moskva neće složiti s činjenicom da bude prva na spisku ciljeva i službeni dokument Pentagona nije samo papir za pakiranje.
Rusi će sigurno ozbiljno primiti na znanje novu “strategiju” Pentagona protiv njih i zauzeti stav prema naglašenoj “američkoj izuzetnosti”, piše portal Dedefensa.
Jasno da će ovaj dokument dovesti do novih napetosti koje nas opet mogu dovesti na rub nuklearne katastrofe. Doći će do dodatnih proširenja sankcija, kao i raspoređivanja novih američkih snaga. Rješavat će se i pitanje Grčke i “Turskog toka”, a gotovo sigurno je da će konkretan odgovor stići iz ruskog grada Ufe gdje je počeo dvostruki summit skupina BRICS i Šangajske organizacije za suradnju. Naime, sve zemlje koje sudjeluju u radu summita su proglašene stvarnim ili potencijalnim neprijateljima Sjedinjenih Država.
PressTV javlja kako danas u Ufu stiže iranski predsjednik Hassan Rohani, a Brics Post prenosi kako su Putin i indijski premijer Narendra Modi razgovarali o suradnji u okviru skupine BRICS i primanju Indije u punopravno članstvo u SCO.
Ovog tjedna bi se konačno trebalo riješiti i pitanje iranskog nuklearnog programa, kao i sudbina Grčke. Nakon svega, moguće je da će Pentagon morati revidirati revidiranu Novu vojnu strategiju i dodati na listu još nekoliko “američkih neprijatelja”.
