Šemsudin Mehmedović izgubio sudske sporove sa Muharemom Ahmićem i Harisom Sejdićem

Ako se danas, identitet nacionalnog okvirnog kurikuluma u Bošnjaka isčitava iz javnog diskursa onih personaliteta na koje sistemski akteri troše poreski i narodni novac, onda su Bošnjaci na krivom putu –  dobrano zalutali u vremenu i prostoru.

Medijsko spinovanje kao forma uznemiravanja – manipuliranja javnosti sa političkim predznakom, odavno je, na ovdašnjim prostorima postalo uporište za devastaciju ključnih demokratskih vrijednosti, a sticanje jeftinih političkih poena s cljem dugotajnog opstanka na vlasti – na poreskim jaslama.

Fabrikovanje istina u kojima se velića vlastiti lik i djelo, a na štetu drugih, postao je model za “uspješnog i profezionaliziranog političara”.
Bošnjački politički korpus u izoblju ima “Bošnjaka” kojima je politika usud, bolje reči “ko ćaćevina”. Primjera je mnogo, a ovom prilikom se zadržavamo na primjeru Tešnja. Mada, skoro pa da svaka općina u BiH ima iste ili slične primjere iz političke prakse.
Hijerarhija političke moći, uspostavljena na klijentelističkom socijalnom korporativizmu, osnovni je problem naše društvene i političke zbilje. Pojednostavljeno kazano “za stoku sitnog zuba” se osigura pregršt obećanja, a za vlastite potrebe se poreskim novcima uspostavi hijerarhijska vertikala moći sa lojalnim kadrovima – podanicima.
Takav privid demokratskog ustrojstva funkcioniše sve dok se unutar istog poštuje hijerarhija moći. Do stvarne istine se dolazi onog trenutka kada se u takvim “krugovma političke moći” pojave “izdajice naroda”.
PARTOKRATIJA – zlo koje smo sami uzgojili, svako u svom okruženju po političkoj horizontali, a po inerciji stvari po vertikali državnog ustrojstva – danas je politički usud Bošnjaka.
(Partokratija – “paralelni poredak kojim partije i akteri u istima  (naravno ne sve, ni svi u njima) uzdižu svoje interese iznad opštih potreba i podrivaju politički i ukupan sistem vrijednosti.”)

Ovih dana, još jedna priča o Bošnjacima poprimila je svoj epilog – sudsku presudu kojom se ratni komandant iz Tešnja branio od političke personfikacije “Bošnjaka”.

Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, sudskim putem je izgubio spor uz obavezu plaćanja sudskih troškova, a protiv sugrađana Muharema Ahmića i Harisa Sejdića.
“Pomenuta dvojica su bili procesuirani za iznošenje neistinitih tvrdnji putem “Dnevnog avaza” i ” Slobodne Bosne”, i za očiglednu negativnu kampanju koja je imala za cilj da diskredituje i naruši politički ugled  zastupnika Mehmedovića.” – tako su pisali mediji na ovu temu u prošloj, 2014. godini.

___________
Vezeni testovi:

Mehmedović dobio presudu protiv osoba koje su ga optuživale za skrivanje oružja
__________

Haris Sejdić je prije okončao pravosudni spor, a ovih dana, isto je pošlo za rukom i tešanjskom ratnom komandantu. Prvostepene presude preinačene su tako da se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u cjelosti i obavezuje na plaćanje sudskih torškova.

___________
Vezani tekst:
– Haris Sejdić: Navodi Šemsudina Mehmedovića nisu tačni

– Haris Sejdić: Davao sam hiljade KM iz ruke u ruku
___________

 

 

Otkriće ogromnog magacina naoružanja početkom jula 2013. godine u Kaloševićima kod Tešnja bio je kamen koji je pokrenuo lavinu unutar samog Tešnja. Mehmedović je tada tvrdio da mu je upravo Sejdić “napakovao” prijavu za skrivanje tog oružja. Sumnjalo se, naime, da je Mehmedović najodgovorniji za “skladišćenje” tog oružja, koje je, navodno, pripadalo jedinicama Armije R BiH.
Po naredbi Suda BiH, a uz saglasnost Tužilaštva, Oružane snage izvršile su uništenje minsko-eksplozivnih sredstava, pronađenih tom prilikom. Nebojša Radmanović, tadašnji srpski član Predsedništva BiH problematizirao je “ažurnosti bh. institucija koje su, očigledno, “potrčale” da unište zaplijenjeno oružje i time, praktično, dovedu do nestanka dokazanog materijala.”

Ovih, nekoliko “crtica” – podsjećanja radi, vjerovatno će biti dovoljno da se priča može u punom kapcitetu promišljati.
Odnosno, ovo je “školski primjer” društvene zblje u Bošnjaka, a koja uvjek završava na način da političari “idu svojim putem”, a “normalan svijet” u drugom smjeru.

Resentimentalna viktimizacija svega u Bošnjaka nije produkt antropoloških pokazatelja ili analitička osnova do koje se došlo objektivizacijom svih raspoloživih pokazatelja, prije će biti produkt politokratije.

“Političare” ovog kova, sa višedecenijskim parlamentarnim i ministarskim stažem, na sceni ne drže njihovi rezultati – drže ih, poreski novcima “kupljene ručice i prodane duše”.

magazinplus.eu