Nova izvršna vlast Federacije – realnost ili fikcija?!?

Kad ovaj tekst bude dostupan čitateljima, Dom naroda federalnog parlamenta će se već izjašnjavati o povjerenju entitetskoj vladi. Što će tamo biti sam Bog zna. Pardon – Bog i lider HDZ-a. Jer kao veliki Vođa i on, jel’ tako?, ima obilježja božanstva. A on, veliki Vođa, ovih dana uporno ponavlja kako od petka ništa neće biti isto.

(Piše: Prof. dr. Slavo KUKIĆ – Depo)

Kako to shvatiti? Treba li se nadati gorem’? Nije vrag da Vođa vlastitiom narodu obećava kalvariju? Vjerovati je, dakle, da je to kao mogućnost i u Njegovim izjavama isključeno. A bolje? Znači li, hoću reći, Vođina poruka da će biti bolje? I kome? Možda Hrvatima? Jer, sada će se za njih kao etnos brinuti Vođa, a briga će im, Bože moj, preko koalicijskih partnera, kao i prethodne dvije godine, biti iskazivana i k'o ljudima? Ja berićeta! Al’ neki opet zanovijetaju. Kažu – Bože kćeri da te beg uzme, al’ cigani oko kuće skaču. A to bi značilo da što se dobra – dobra za narod dakako – tiče, bit’ će k'o je i bilo. I Hrvatima, bez obzira na „povećanu brigu“ koja bi im se trebala iskazivati, a i svima ostalima.

Bit’ će, rek'o bi taj isti narod, sjaši Kurta da uzjaše Murta. I bit’ će dobro bude li i tako.

Možda, međutim, Vođa ni nije mislio na narod. Ali, na koga onda jeste? Da nije na one koji ga svakodnevno okružuju? I koji su mu, i to već petnaestak godina, desna ruka u osedlavanju svjetine – ili naroda, kako vam drago? Može bit’! Radi li se, pak, o njima, Vođa je u pravu. Njima će definitivno biti bolje. Jer, prethodnih godinu i kusur su im poneke od pipa bile i zatvorene – one federalnog proračuna i računa javnih poduzeća prije svega. A sad bi ih se ponovo mogli dočepati – što prije, to bolje.

Da je, uostalom, tako pokazuje i zadnja sjednica Zastupničkog doma. Izdržati se, naime, nije moglo ni tri dana – do sjednice Doma naroda i potvrde odluke o smjeni postojeće izvršne vlasti. Dapače. Zbog silne želje da se ovlada javnim poduzećima prekršen je čak i Ustav. Do formiranja nove vlade, zaključiše novi koalicijski partneri, Zastupnički dom će imenovati privremene upravne i nadzorne odbore. Neovisno i o tome što se radi o isključivoj nadležnost izvršne vlasti, dakle Federalne vlade. No, koga zanima Ustav i zakon. I procedure, dakako. Važno je čim prije dokopati se plijena – institucionalno i izvaninstitucionalno. Pa, nek’ zbori kome što drago. Jer, sve to traje samo jedan dan. Po onoj narodnoj, psi laju, karavana prolazi. Uz dodatak, doduše, pasa je sve više.

Učinio je to Zastupnički dom, pojašnjavaju vlastodršci, jer stara vlada nastavlja funkcionirati u tehničkom mandatu. Što je, opet, pokazatelj elementarne pravne nepismenosti. U tehničkom mandatu, raščistimo i to, Federalna vlada može nastaviti funkcionirati tek nakon što joj nepovjerenje iskaže i Dom naroda – i uz uvjet, dakako, da ni jedan od nacionalnih klubova ne koristi institut vitalnog nacionalnog interesa. A, odluči li se koji od njih za taj institut, odlaže se i priča o tehničkom mandatu. Iako, ni u tehničkom mandatu se vladi ne mogu uzimati ingerencije za račun parlamenta jer se izravno udara u trodiobu vlasti kao ustavnu kategoriju. Osim, doduše, u slučaju da je cilj novih partnera povratak jedinstvu vlasti. Kao nekad’.

Bez obzira, međutim, na euforiju koja se dade primijetiti – ili se namjerno izaziva privid njezina postojanja – do uspostave nove izvršne vlasti na razini Federacije će proteći još vode. Američka ambasada i Delegacija EU su, svojim otvorenim pritiskom, čitav proces željele ubrzati. Jedino tako je moguće shvatiti njihovu zajedničku izjavu nakon izglasavanja nepovjerenja Federalnoj vladi. Za blokadu u rekonstrukciji vlasti su, navodi se, odgovorni svi. I svi, dodaje se, moraju pokazati spremnost na kompromis, posebice predsjednik Federacije i dva HDZ-a – prvi tako što neće blokirati niti odgađati proces konstitucije nove vlasti, drugi jer će prihvatiti da predsjednik Budimir do kraja ostane u svom mandatu.

No, zajednička izjava Evropljana i Amerikanaca je na živi zid naišla već prvi dan. Nema kompromisa, odbrusio je Vođa. Budimir mora otići i točka. A, tom logikom se, zapravo, čitava priča dodatno komplicira – i konstitucija nove vlasti odlaže na neodređeno vrijeme. U prilog takvoj logici, uostalom, ide nekoliko detalja. Iskoristi li, primjerice, SDA institut vitalnog nacionalnog interesa – što će, bude li imala dovoljno ruku, i učiniti – konstitucija nove vlasti se odlaže do daljnjeg. Do, još konkretnije, odluke Ustavnoga suda. A, Ustavnoga suda faktički nema jer od mogućih devet članova nedostaju čak četvorica. Što, opet, znači da je neophodna pretpostavka njegovom pozicioniranju spram eventualnog podneska izbor nedostajućih sudaca. A to i ne mora ići glatko kako se misli. Dva potpredsjednika su, tobože, predložila trojicu novih sudaca i samo se čeka odluka parlamenta. E, baš i nije tako. Bez predsjednika Federacije, onog u vezi s kojim Vođa nije spreman ni na kakav kompromis, neće ići. A predsjednik bi mogao zakočiti. Na njegovu mjestu, recimo, ja bih to s guštom učinio.

Pretpostavimo, međutim, da je predsjednik razumniji od mene. I da ne želi ponijeti teret odgovornosti zbog „neodgovornog“ čina. Ali, ni time priča nije završena. Mimo njega se, naime, ne može ni u predlaganju nove vlasti. Po vladajućim normama, još konkretnije, on je predlagač i novog premijera i njegova kabineta. A taj detalj nije bez problema. Novi premijer bi, ako dobro razumjeh, trebao biti onaj koji je federalnom vladom kormilario i prethodne dvije godine. Onaj, dakle, kojemu je Zastupnički dom izglasao nepovjerenje. Je li, međutim, predsjednik Federacije spreman istu osobu ponovo predložiti? Po onome što se dalo upratiti – nije. I ne samo njega. Izostaje spremnost da se predloži i neke od ministara iz starog sastava.

Na koncu, problem bi mogao biti i u zahtjevu predsjednika da u sastav vlade uđu i dva ministra koji nemaju potporu nove parlamentarne većine – Vođe posebice. Onoga, dakle, koji isključuje i svaku mogućnost razgovora s predsjednikom Federacije, kamo li mogućnost eventualnog kompromisa.

Zbroji li se sve to, pitanje starta nove izvršne vlasti će još izvjesno vrijeme zabavljati bh. javnost. Zbroji li se, međutim, sve to, teško se oteti i još jednom pitanju – želi li Vođa uopće u novu vlast ili mu više odgovara nastavak talasanja u vezi s njom. Što se moje procjene tiče – argumenata ima i za jedno i za drugo. Vlast je Vođi potrebna – zbog javnih poduzeća prije svega i kajmaka koji bi do izbora u njima mogao pokupiti. Uostalom, ne dočepa li se tih jasala problem će biti i s krpanjem sve većih rupa unutar vlastite partije.

Ali, Vođa bi se vlasti rado i odrekao a nastavio s guslanjem o nacionalnoj ugroženosti. Razlog je jednostavan – takav scenarij mu osigurava još veću potporu na slijedećim parlamentarnim izborima, gotovo pa apsolutnu kontrolu hrvatske kvote u državnim, federalnim i kantonalnim institucijama. A onda bi se izgubljeno moglo nadomjestiti i s obilnim kamatama. I sve to, tobože, zbog interesa vlastitog naroda.