Trend modernog društva: Kako preživjeti razvod?

Za razvod se više ne može reći da je postao trend modernog društva jer je to postala uobičajena društvena pojava koja zahtijeva da se na nju gleda kao novi ciklus u razvoju porodice.

Ipak, razvod je bolan proces kako za partnere tako i za djecu jer ona gube porodicu kakvu su imala i potrebno im je objasniti šta se dešava u skladu sa njihovim uzrastom i razvojem. Prvi korak u tome je da partneri prvo sebi razjasne šta se dešava, samostalno ili uz stručnu pomoć.

Snaga društvene zajednice

Razvod usložnjava činjenica da iako se radi o društvenoj pojavi za istu ne postoje rituali koji bi olakšali prelazak porodici iz ove faze u narednu. Imamo rituale i običaje npr. povezane sa sahranom kada rodbina,komšije i prijatelji obilaze rodbinu preminulog ali i slavlja kod rođenja, vjenčanja, dok za razvod nemamo društveni ritual tokom kojeg bi se partneri osjećali emocionalno podržanim što dodatno otežava sam proces.

Snaga društvene zajednice može pomoći pojedincu da lakše prebrodi ovaj emocionalno i socijalno zahtjevan period. Ali, nažalost može i odmoći naročito kada su u pitanju javne ličnosti čije priče sa sadržajima iz privatnog života o razvodu, navodnoj preljubi, izjavi djece i sl, koje putem medija dospiju u javnost, mogu dodatno nanijeti bolne udarce osobama koje prolaze ovaj ionako već emocionalno zahtjevan period i zakomplikovati put oporavka.

Zato je važno da se upoznamo sa procesom razvoda i šta sve on nosi sa sobom kako bi bili senzibilniji i pokazali veći stepen suosjećanja i odgovornosti prema osobama koje prolaze razvod i svima koji su njim pogođeni.

Šta sve odlikuje proces razvoda

FAZA ODLUKE (prihvatanje realnosti da je razvod moguć i da je separacija počela, suočavanje sa emocijama, pravljenje plana za razvod);

FAZA SEPARACIJE (kreiranje praktičnih rješenja za življenje kako kod jednoroditeljske porodice tako i kod partnera koji živi sam, bez djece; informisanje porodičnog i socijalnog okruženja o razvodu; restrukturacija odnosa sa partnerom i djecom;adaptacija na nove obrasce življenja);

FAZA POSLIJE RAZVODA (dovršavanje procesa žalovanja, postizanje stabilnog identiteta bivše udate ili oženjene osobe, postizanje nove perspektive života; dovršavanje restrukturisanja odnosa sa djecom, bivšim supružnicima i porodicom; sopstvena stabilizacija u socijalnoj mreži).

Možda da se malo vratimo na početak priče. Sve počinje vjenčanjem ili odlukom o zajedničkom životu u slučaju vanbračne zajednice. Sistemski porodični psihoterapeuti početnom porodicom nazivaju par koji je tek zasnovao svoju bračnu zajednicu a koja obuhvata period od vjenčanja do rođenja prvog djeteta tj. do trudnoće sa prvim djetetom.

Na brak ne gledamo kao spajanje pojedinaca već preklapanje dva porodična sistema da bi nastao treći. U ovoj fazi partneri uče da funkcionišu zajedno kao par. Uspostavljaju granice prema svojim porodicama porijekla ( njihovi roditelji se pomijeraju u ulogu rodbine a partner/partnerica postaju porodica), dogovaraju zajedničko i individualno slobodno vrijeme, formiraju vrijednosni sistem ” šta nam je važno, u šta vjerujemo, šta želimo ostaviti kao svoje naslijeđe”.

U praksi terapijskog rada sa porodicama se najčešće sreće upravo ovo miješanje odnosno uplitanje porodica porijekla koji nastoje zadržati ulogu moći i upravljanja što otežava ne samo dovršavanje osamostaljivanja i diferencijacije ličnosti već mladom bračnom paru otežava uzajamno povezivanje i kreiranje svog stabilnog porodičnog sistema.

Komentari na početku braka na primjer: “moja mama ovo bolje skuha ili moj tata je šef porodice” u početku se možda mogu tolerisati ali kasnije će biti jedan od faktora razdora bračnog/vanbračnog odnosa jer partner koji je umrežen u odnosu sa svojim roditeljima nema emotivni kapacitet niti” slobodno mjesto za partnera”. Ista priča se prenosi i na pristup u odgoju djece i moguće sukobe. Savjetujemo da se pomoć porodičnog terapeuta zatraži na početku kada slaganja postanu očita i ponavljaju se nekoliko puta.

Ukoliko se pomoć u ranoj fazi neslaganja ne zatraži početna porodica odnosno mladi bračni par može bračnu krizu pokušati da razriješi homeostazom odnosno nekom vrstom kompenzacije i da se odluči npr. na rođenje djeteta koje bi trebalo vratiti stabilnost porodičnom sistemu.

Pomoć stručnjaka

U drugom slučaju može doći do pojave simptoma i njegovog održavanja npr. alkoholizam i druge vrste ovisnosti, preljuba, preuzimanje na sebe previše poslova i obaveza, provođenje dužeg vremena za računarom i na društvenim mrežama.

Ako porodica ne zatraži pomoć stručnjaka, ako ne dođe do homeostaze opisane u prethodnom odlomku onda može doći do slamanja porodičnog sistema odnosno razvoda u trenutnoj ili u nekoj od narednih faza životnih ciklusa porodice (porodica sa malim djetetom, porodica sa školskim djetetom, porodica sa adolescentom, odlazak djece od roditelja, postroditeljska porodica i ostarjela porodica).

Dakle, moguće je da dođe do prevazilaženja problema i rasta porodičnog sistema ili može doći do raspada sistema ili pojave simptoma. Proces razvoda otvara porodični sistem, njegove boljke, nedovršene zadatke i uz pomoć stručnjaka se može otvoriti zajednička analiza mogućnosti za izgradnju novog.

Da li će to biti novo na način da se okonča bračna zajednica i da partneri pređu u ulogu roditelja, ako imaju djecu i dogovore se o funkcioniranju koje je organizovano oko potreba djeteta/adolescenta ili će to novo iskoristiti za bračnu terapiju i jačanje svoj bračnog sistema i jačanje na nivou ličnosti o tome odluku donose ali i snose posljedice sami partneri.

U ovom procesu je važna uloga stručnjaka iz oblasti psihosocijalnog rada koji su zakonski uključeni u proces brakorazvoda jer posljedice ne smiju osjetiti niti snositi maloljetna djeca partnera koji se razvode i treba uvijek gledati najbolji interes djeteta.

Porodice u kojima nisu razriješena emocionalna pitanja oko razvoda mogu ostati “zaglavljene”godinama a nekada generacijama.

Dvije godine

Poslije razvoda potrebne su najmanje dvije godine da se porodica prilagodi novoj strukturi i krene u slijedeću fazu koja može ali i ne mora značiti ponovni brak. Iduća faza razvoja porodice je jednoroditeljska porodica i ponovni brak gdje članovi porodice dobijaju nove zadatke ali i uloge. Za integraciju porodice sa djecom iz prethodnog braka potrebne su najmanje 2-3 godine prije nego efikasna nova struktura dozvoli članovima porodice da emocionalno krenu naprijed.

Umjesto kraja, pored stručnjaka, preostala rodbina, prijatelji i kolege su značajna emotivna ali i praktična podrška i pomoć (obezbjeđivanje namirnica, finansijska podrška i sl.) da se ova zahtjevna faza u životu porodice što lakše prebrodi i preživi.

Avaz