NOAM Chomsky se kao 10-godišnjak prvi put suočio s opasnostima strane agresije. “Prvi članak koji sam napisao za osnovnoškolske novine bio je o padu Barcelone 1939. godine”, prisjetio se Chomsky kada je nedavno razgovarao s Georgeom Eatonom iz The New Statesmana.
Bila je to najava širenja “mračnog oblaka fašizma” diljem svijeta. “Od tada nisam promijenio mišljenje, samo je postalo gore”, gorko je primijetio američki filozof i politički aktivist. Zbog klimatske krize i prijetnje nuklearnog rata Chomsky je rekao da se približavamo najopasnijoj točki u ljudskoj povijesti. Smatra da se suočavamo s mogućnošću uništenja organiziranog ljudskog života na Zemlji.
Teorija bicikla
U dobi od 93 godine, kao možda najcitiranijem živućem intelektualcu svijeta, Chomskom bi se moglo oprostiti što se povukao iz javne sfere. Ali u eri trajne krize on zadržava moralni žar mladog radikala – više zaokupljenog svjetskom smrtnošću nego vlastitom. On je hodajuća reklama za upozorenje pjesnika Dylana Thomasa: “Ne idi krotko u tu blagu noć” ili za ono što Chomsky naziva “teorijom bicikla: ako nastaviš brzo, nećeš pasti”.
Povod za razgovor je objavljivanje Chronicles of Dissent (Kronike neslaganja), zbirke intervjua Chomskog i radikalnog novinara Davida Barsamiana od 1984. do 1996. No pozadina je rat u Ukrajini – tema o kojoj je Chomsky očekivano govorljiv.
“To je monstruozno za Ukrajinu”, rekao je Chomsky. Kao i mnogi Židovi, ima obiteljsku vezu s tim područjem – njegov otac je rođen u današnjoj Ukrajini i emigrirao je u SAD 1913. godine kako bi izbjegao služenje u carskoj vojsci. Njegova majka rođena je u Bjelorusiji. Chomsky, kojeg kritičari često optužuju da odbija osuditi bilo koju antizapadnu vladu, bez oklijevanja je osudio “zločinačku agresiju” Vladimira Putina.
Dva načina za sagledavanje situacije u Ukrajini
Međutim, potom je dodao: “Zašto je to učinio? Postoje dva načina gledanja na ovo pitanje. Jedan od načina, moderan na Zapadu, jest uvući se u Putinov uvrnuti um i pokušati utvrditi što se događa u njegovoj psihi.
Drugi način bi bio da se pogledaju činjenice. Na primjer, da je SAD u rujnu 2021. dao snažnu političku najavu, pozivajući na pojačanu vojnu suradnju s Ukrajinom, na isporuke naprednog oružja, sve kao dio programa ulaska Ukrajine u NATO. Odaberite svoj način gledanja na ovo, ne znamo koji je pravi. Ono što znamo je da će Ukrajina biti dodatno devastirana. I mogli bismo završiti u nuklearnom ratu ne budemo li slijedili mogućnosti sporazumnog rješenja.”
Evo kako Chomsky odgovara na argument da Putinov najveći strah nije od okruženja NATO-om, već od širenja liberalne demokracije u Ukrajini i ruskom “bliskom inozemstvu”.
“Putin je jednako zabrinut za demokraciju kao i mi. Ako je moguće da se na nekoliko minuta probijemo iz propagandnog balona, recimo da SAD ima dugu povijest potkopavanja i uništavanja demokracije. Moram li to obrazlagati? Iran 1953., Gvatemala 1954., Čile 1973., i tako dalje i dalje… Ali sada bismo trebali poštovati i diviti se ogromnoj posvećenosti Washingtona suverenitetu i demokraciji. Što se dogodilo u povijesti, nije važno. To je za druge ljude.”
Chomsky kaže da se dosta laže o širenju NATO-a
“Što je s proširenjem NATO-a? Postojalo je eksplicitno, nedvosmisleno obećanje američkog državnog tajnika Jamesa Bakera i predsjednika Georgea Busha starijeg Gorbačovu da će, ako pristane dopustiti ujedinjenoj Njemačkoj da se ponovno pridruži NATO-u, SAD osigurati da ne bude daljnjeg širenja prema istoku. O ovome se sada dosta laže.”
Chomsky, koji je 1990. primijetio da bi “svaki poslijeratni američki predsjednik bio obješen kad bi se primjenjivali Nürnberški zakoni”, zajedljivo govori o Joeu Bidenu.
“Svakako je ispravno moralno se zgražati zbog Putinovih postupaka u Ukrajini”, rekao je Chomsky o nedavnoj Bidenovoj izjavi da ruski predsjednik “ne može ostati na vlasti”.
“Ali bio bi još veći napredak izraziti moralni bijes zbog drugih užasnih zločina. U Afganistanu se doslovno milijuni ljudi suočavaju s glađu. Zašto? Na tržnicama ima hrane. Ali ljudi koji imaju malo novca moraju gledati svoju djecu kako gladuju jer ne mogu na tržnici kupiti hranu. Zašto? Zato što je SAD, uz potporu Velike Britanije, zadržao afganistanske depozite u njujorškim bankama i ne želi ih osloboditi.”
Chomsky ne skriva prezir prema američkoj vanjskoj politici
Chomskyjev prezir prema licemjerjima i proturječnostima američke vanjske politike bit će poznat svakome tko je pročitao jednu od njegovih brojnih knjiga i pamfleta (njegovo prvo političko djelo, American Power and the New Mandarins, objavljeno 1969., proreklo je poraz SAD-a u Vijetnamu). Ali sada je najviše rječit kada razgovara o mogućem povratku Donalda Trumpa i klimatskoj krizi.
“Dovoljno sam star da se sjećam ranih 30-ih godina. I na pamet mi padaju uspomene. Sjećam se da sam slušao Hitlerove govore na radiju. Nisam razumio ni riječi, imao sam šest godina. Ali razumio sam raspoloženje. I bilo je zastrašujuće. A kad pogledate jedan od Trumpovih skupova, jasno je na što podsjećaju. To je ono s čime se suočavamo.”
Iako se identificira kao anarhosindikalist ili libertarijanski socijalist, Chomsky otkriva da je u prošlosti glasao za republikance (“sviđali nam se oni ili ne, bili su autentična stranka”). Ali sada kaže da su oni doista opasna pojava.
“Zbog Trumpovog fanatizma baza obožavatelja Republikanske stranke jedva da smatra klimatske promjene ozbiljnim problemom. To je smrtna presuda.”
“Brexit je vrlo ozbiljna pogreška”
Suočen s takvim egzistencijalnim prijetnjama, možda i ne iznenađuje da Chomsky ostaje intelektualac disident poput jednog od svojih heroja, Bertranda Russella (koji je doživio 97 godina i na sličan se način bavio politikom i filozofijom). Ali i dalje provodi sate svakog dana odgovarajući na e-mailove obožavatelja i kritičara te predaje lingvistiku na Sveučilištu u Arizoni, gdje živi sa svojom drugom suprugom Valerijom Wasserman, brazilskom prevoditeljicom.
Chomsky i dalje prati britansku politiku: “Brexit je bio vrlo ozbiljna pogreška, to znači da će Velika Britanija biti prisiljena podrediti se još više SAD-u. Mislim da je to katastrofa. Što to znači za Konzervativnu stranku? Mogli bi lagati kako bi se izvukli iz toga, dobro rade lažući o puno stvari i tako se izvlače.”
O Keiru Starmeru, vođi britanske opozicije, prezrivo je primijetio: “Pretvara Laburističku stranku u pouzdanog poslušnika vlasti, koji će slijediti tačerizam u stilu Tonyja Blaira i koji će paziti da se ne zamjeri SAD-u ni bilo kome drugome tko je važan u Britaniji”.
Talijanski marksist Antonio Gramsci savjetovao je radikalima da zadrže “pesimizam intelekta i optimizam volje”. Što Chomskom daje nadu?
“Puno mladih ljudi, ekološki pokret Extinction Rebellion u Engleskoj, mladi ljudi posvećeni pokušaju da spriječe katastrofu. Građanski neposluh, nije šala, bavim se njime veći dio svog života. Sada sam prestar za to (Chomsky je prvi put uhićen 1967. zbog prosvjeda protiv rata u Vijetnamu i dijelio je ćeliju s Normanom Mailerom). Nije ugodno biti bačen u zatvor i premlaćen, ali oni su voljni i to podnijeti.”
“Mnogo je mladih ljudi koji su s pravom zgroženi ponašanjem starije generacije te predano pokušavaju zaustaviti ovo ludilo prije nego što nas sve proždre. Pa, to je nada za budućnost”, zaključio je Chomsky u razgovoru za The New Statesman.
Index,hr
