Kolumne

Feral je živ i nastavlja uznemiravati hohštaplere

Feral je živ i nastavlja uznemiravati hohštaplere: Premijer Kantona Sarajevo obratio se Borisu Dežuloviću

‘Elmedinu Konakoviću valja pojasniti načelo pravne države, što će biti razmjerno lako, jer nije riječ samo o bivšem košarkašu koji razumije koncept obrane, već i o wunderkinđetu koji je cijele godine fakulteta polagao u hefti’

Premijer Kantona Sarajevo Elmedin Dino Konaković (SDA) ima od početka mandata praksu da se obraća javnosti preko svoje facebook stranice sastavima nekad na razini pismene zadaće u osnovnoj školi ili na razini rada na fakultetu koji je on završio za sedmicu dana, a nekad na razini ulično-čaršijskog stila „za raju“, što je svakako ispod potrebnog nivoa jednog premijera. Uglavnom su to patetični napisi, puni emotivnog naboja, u kojima je on hrabri borac za domovinu i kanton, a žrtva medija, novinara i tako dalje.

Ovaj put se obratio Borisu Dežuloviću, očitavši mu „lekciju“ o ratnim godina, o patnjama, rovovima, pucnjevima, i tako dalje, sve po šablonu svih naših nacionalnih političara i etno-biznismena koji udaraju na osjećaje ljudi i zamajavanjem ratnim pričama i strahotama pribavljaju sebi univerzalni argument i opravdanje za sve loše što rade.

A Elmedin Dino Konaković radi puno toga loše, prijateljuje i pozira s osuđivanim kriminalcima koji u svom dosijeu imaju više krivičnih djela nego on u karijeri koševa (nazivajući ih pritom „vatrenim momcima“ s moralnim kodeksom i visokomoralnim „žestokim momcima“), te uz sve to producira najprimitivnije oblike što etničkog što građanskog nacionalizma.

Boris Dežulović u kolumni u Oslobođenju 29.12.2017., komentirajući odluku premijera Kantona Sarajevo da izdvoji za početak 300.000 KM za obranu lica koja pred Sudom BiH odgovaraju za ratne zločine, napisao je:

(…) “Ovaj sud je odlučio da su Ibrahim Demirović, Enes Ćurić i Habib Čopelj krivi za zločine nad hrvatskim civilima u logoru Potoci kraj Mostara”, rekao je nedavno sudija Suda BiH Staniša Gluhajić, a premijer Kantona Sarajevo ustao iz klupe i iskreno zadivljen zapljeskao. “Svaka čast, evo ako treba i ja ću da dodam nešto!”, otelo se zadivljenom Konakoviću, nakon čega je zavukao ruku u budžet Kantona za 2018. godinu, i izvukao tri stotine hiljada konvertibilnih maraka za troškove obrane narodnih heroja iz Armije BiH.

“Dvadeset pet godina nakon početka agresije na BiH, Međunarodni sud u Haagu donosi presude kojima potvrđuje da su na prostoru naše domovine zločinci kovali planove o nestanku jednog cijelog naroda, da se desio genocid i udruženi zločinački poduhvat”, kaže kantonalni premijer. “U sjeni takve scene, mirno i dostojanstveno, svoju bitku opet biju najhrabriji sinovi ove zemlje. Optuženi su pravi heroji za nepostojeće ratne zločine i komandnu odgovornost. Procesi koji bi valjda trebali pokazati da su isti kao oni koji su došli iz susjednih zemalja da nas protjeraju sa ognjišta. U tim političkim ratovima zaboravljeni su naši heroji, pa se sami brane od novih agresija. Skoro da nikakvu pomoć od države koju su odbranili nemaju”, podsjeća Dino Konaković, pa na koncu svečano objavljuje: “Kanton Sarajevo će ove godine pomoći heroje u toj borbi. Planirana su ozbiljna sredstva u budžetu za plaćanje advokata i odbrane.”

(…)

Jesu li, naime, ona trojica iz Mostara osuđena pred Međunarodnim sudom u Haagu ili pred Sudom Bosne i Hercegovine, sudi li onoj šestorici iz Ilijaša i trinaestorici iz Konjica Haški sud ili Sud BiH? Važno je to pitanje, nije svejedno, jer za razliku od Haškog tribunala Sud BiH i Tužilaštvo BiH su – baš kao i Kanton Sarajevo, kojega je Konaković premijer – institucije Bosne i Hercegovine, iste dakle one “države koju su odbranili” Konakovićevi “najhrabriji sinovi”. Da se tim “najhrabrijim sinovima” sudi u Haagu, Konakovićeva gesta bila bi najmanje jednako skandalozna i jednako kretenska, ali bi imala barem neke patriotske logike, iste one kojom su svojim “najhrabrijim sinovima” – a Konakovićevim “ratnim zločincima, ubicama i silovateljima” – sve ove godine iz budžeta, novcem poreznih obveznika, haške advokate plaćale Srbija i Hrvatska. Konakoviću, međutim, nije dovoljno da bude isti kao oni: on iz budžeta, novcem poreznih obveznika, plaća advokate “herojima” tuženima i suđenima pred vlastitim, domaćim, bosanskohercegovačkim sudom!

(…)

Elmedinu Konakoviću valja pojasniti načelo pravne države, što će biti razmjerno lako, jer nije riječ samo o bivšem košarkašu koji razumije koncept obrane, već i o wunderkinđetu koji je cijele godine fakulteta polagao u hefti. Dakle: kad tužilaštvo nekoga tuži – džepara iz tramvaja, kriminalca koji je popalio državne rezerve ili ratnog zločinca što je poubijao cijelu mahalu ljudi – to pred sud ide pod egidom “Bosna i Hercegovina protiv optuženog Toga i Toga”. Zato Država plaća tužilaštvo, a advokata plaća osumnjičeni Taj i Taj.

(…) Čitav tekst preporučujemo pročitati na stranici Oslobođenja.

Zaključak Premijerovog obraćanja Dežuloviću glasi: ”Jesil’ ga to negdje mahn'o pa bez razmisljanja napisao ili si i ti dio ovog sistemskog napada na nasu casnu odbranu, ne znam.” Sa stilom i na niovu, zaista.

Za sve one koji se dive Feralovcima kad dovode u pitanje “njihove svetinje” i “njihove” svete i nedodirljive “istine”, a negoduju kad se to isto radi s “našima”, vrijedi ona već legendarna: Lako je tuđim feralom gloginje mlatiti.

Prometej.ba/V.F.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close