Piše: Mustafa Spahić
“Allah uistinu ne voli one koji se ohole, hvališu i samohvališu, one koji škrtare i ljudima naređuju da budu škrti i koji kriju ono što im je Allah iz Svoga obilja podario! A nevjernicima Mi smo pripremili sramnu, prezrenu i ponižavajuću kaznu i patnju i onima koji imetke svoje troše i dijele samo da ih svijet vidi i da se pred svijetom pokažu, a oni ni u Allaha ni u ahiret ne vjeruju. A kome je šejtan prisan i blizak drug, zao mu je drug. A šta bi im bilo protiv i na štetu njih da oni vjeruju u Allaha i u ahiret i da u ime Njega daruju i udjeljuju od onog što im je On podario. A Allah o njima sve dobro zna. Allah nikome ne čini nepravdu ni koliko je veličina malehnoga crvenog mrava! Ako bude urađeno dobro djelo, Allah će ga umnogostručiti i sa Svoje strane nagradu golemu podariti.” (En-Nisa, 36-40)
Murailuk u teorijskoj ravni znači biti simulant ili čovjek koji se pretvara, prenemaže, pretvorica, prenemagalo, vrsta zabušanta u bilo kojoj oblasti života, licemjer i onaj koji se prikazuje u lažnom liku da bi se sakrio pravi lik.
Rijaluk ili simuliranje može se pokazivati i manifestira se u svim sferama javnog i društvenog života ali su njegove najdublje, najogavnije, najprljavije, najnesuvislije, najgore i najštetnije posljedice kada se udomaći i smjesti u okvire religije, obreda, etike, kulture i politike. Općenito muraije – simulanti su oni ljudi koji imaju životnu potrebu da se svijetu, u raznim oblastima života, predstave da jesu ono što stvarno nisu samo da sakriju ono što zapravo jesu. Na nivou ličnosti je to hipokrizija – pretvaranje, pretvaralo i lažno predstavljanje sebe. To je nesretna, rascijepljena, alijenirana, postvarena, iz sebe izbačena i u sebe nesigurna i sa sobom nezadovoljna svijest. To je svijest koja je izgubila kapacitet sabranosti u sebi i o sebi i koja ima potrebe da sebe glumi u drugom i da sebe sakrije od sebe kroz drugog.
Na razini vršenja obreda to je simulacija, zavaravanje, pretvaranje, prevara, glumljenje, prenemaganje, prividna pobožnost čak i lažno plakanje i lažne suze, a ustvari riječ je o lažnoj vanjskoj formi i namještenoj paradi: “Znaš li onoga ko din – religiju i onaj svijet poriče i odriče. Pa to je onaj koji grubo odgoni i odbija jetima – siroče i koji ne podstiče da se jadnik i siromah nahrani. Teško li se onim klanjačima koji namaz svoj nehajno, nemarno i mehanički samo izvana klanjaju, koji se klanjajući samo pretvaraju, pokazuju i da budu viđeni i dobročinstvo sprečavaju i nikom ništa u naručje ne daju.” (El-Maun, 1-7)
Murailuk ili Er-Rijau u okviru religije naziva se simulakrum – slika i prilika, priviđenje, privid, utvara, sablast, avet pa čak i kip i kumir.
Francuski filozof Jean Baudrillard piše o pet generacija simulakruma. Prvi je gipsani melek (meleki su živa, duhovna, nevidljiva bića stvoreni od svjetlosti) – skulptura, zamjena realnog života. Drugi je fotografija – zamjena za ličnost i lice bez ruha kao nosioca života. Treći simulakrum je pozorište kao zamjena za žive događaje i eksperiment kao zamjena za prirodne procese. Četvrti simulakrum su masovni mediji, printani i audio. Hegel je tvrdio da su dnevne novine jutarnja molitva modernog čovjeka, a politički teoretičari tvrde da nacizam, fašizam, Musolini i Hitler nikada ne bi postigli toliku popularnost i rušilačku moć bez radioaparata. Peti, najmoćniji simulakrum je slikovni svijet: TV, internet, portal, Twiter, Fejsbuk, mobitel kao multimedijalna forma zamjene cjelokupnog realnog i empirijskog trajanja.
Konačni cilj nije da se ugodi ili svjedoči stvarni svijet nego da se on, od Boga stvoreni i istiniti svijet, potpuno zamijeni slikovnim svijetom i da dobijemo svijet kao sliku.
Na planu kulture rijaluk – simuliranje se ispoljava i manifestira kao performans, artefakt, kič, snobizam i šund. U okviru svjetskih kulturnih i međuljudskih odnosa na sceni je globalizacija koja ima za posljedicu pustošenje svjetskih kultura, običajnosti, zavičajnosti, tradicija i činjenje suvišnim čitavih naroda, zemalja pa i kontinenata. Globalizacija se ostvaruje preko slikovizacije i holivudizacije čovječanstva preko medijskih mongola i filma. Globalizacija i holivudizacija svijeta vodi do tribalizacije svijesti kod stotina miliona ljudi, koja ih vodi stereotipijama, predrasudama, zabludama, fikcijama i mračnim slikama o drugim narodima, rasama, kulturama preko propagande, plagijata, pamfleta, putem svih dostupnih medija. To je faza koja neminovno dovodi do indijanizacije čovječanstva i njegove svijesti. Žrtve indijanizacije u 19. stoljeću bili su Indijanci u sve tri Amerike. Žrtve indijanizacije u Evropi u 20. stoljeću bili su Jevreji. A žrtve indijanizacije na početku 21. stoljeća su muslimanski narodi. Da bi se narodi po želji prikazivali onakvi kakvi nisu i da bi se sakrili onakvi kakvi jesu to je nemoguće bez primitivizma, populizma i površizacije svijesti vlastitog naroda. To su svjetske, političke, ideološke i društvene užasno opasne simulacije – murailuci, stereotipije, pomutnje i smutnje s nesagledivim posljedicama. Moderne tehnike mobitel, internet, twiter i portal omogućavaju čovjeku da na razne načine predstavlja sebe, da nameće, mijenja i podmeće željenu sliku o sebi. Poslanik savjetuje i upozorava: “Allah zbilja neće gledati u vaša lica i vanjski prolazni izgled i imetak, već će gledati i vrednovati vašu vjeru u vašim srcima i vaša, u ime Njega, učinjena djela.”
Nas Kur’an i hadis pozivaju da mislimo, razmišljamo i gledamo ono što neće nikada proći, a ne da se kao slijepci zakujemo za ono što moramo ostaviti. Oba su izgleda kod čovjeka i unutrašnji i vanjski važni, ali je unutrašnji na prvom mjestu. To znači, na prvom mjestu je čista duša, pa čisto tijelo i koža, pa čista odjeća i obuća i konačno da je čista zemlja i prostor. Nije sporna lijepa slika na dunjaluku, ali je bitnija dobra slika na ahiretu. Lijepe su vijuge oko glave, ali su bitnije u glavi.
Evo Poslanikovog upozorenja: “Najviše se za vas bojim zbog malog širka, a ashabi upitaše šta je mali širk, on je odgovorio murailuk – Er-Rija. Bog će na Sudnjem danu, kada bude nagrađivao Svoje robove reći muraijama: Idite onima kojima ste se prikazivali pa vidite da li će vas oni nagraditi.”
Muraije – hipokriti i simulanti u religiji su svi oni kojima je više stalo do ljudskog suda, ocjene i slike o njima nego do Allahove norme i obaveze!
(IIN Preporod)
