Kad čujemo ime Freddie Mercury, pred očima je u većini slučajeva ista slika: žuta jakna, bijele pantalone sa crvenim štraftama, bijela majica, kaiš upečatljive šnale, kratka kosa, brkovi, mikrofon koji leti iz jedne ruke u drugu.
Ili, pjevač u uskim farmericama i bijeloj majici bez rukava, kako trči binom na Vembliju u okviru koncerta Live Aid 1985. godine. U pitanju je prizor koji se izdvaja jer, bez sumnje, predstavlja jedan od važnijih trenutaka u historiji rokenrola.
Ovaj nastup podvukao je ono što je već godinama bilo poznato: Fredi Merkjuri umio je da hipnotiše desetine hiljada ljudi, dominira džinovskim binama energijom, glasom i bukvalno svakim pokretom, prenosi Glossy.
Da se ne lažemo, koji bi još muškarac, osim Fredija, mogao biti privlačan pripadnicima oba pola u kožnoj suknjici, roze majici, s natapiranom bob-frizurom – uz, razumije se, čuvene brkove.
Više od 30 godina nakon što je objavljen spot za pjesmu “I Want To Break Free”, milioni ga i dalje gledaju ne trepćući, a jedan od vodećih razloga svakako je travestirani Fredi Merkjuri koji zavodljivo šeta sa usisivačem u ruci. Čak i ako ga ne gledate sa zaljubljenim smiješkom, jedno je sigurno: zbog samopouzdanja i neopterećivanja time “šta će svijet reći” divite mu se svakog trenutka.
Legendarni frontmen Kvina nije morao čak ni da “pusti” svoj očaravajući glas raspona od četiri oktave – dovoljno je bilo da stane ispred publike i sa svojim beskrajnim samopouzdanjem osjeća, upija i udiše divljenje desetina hiljada ljudi.
“Razlog našeg uspjeha, draga? Moja harizma, naravno”, objasnio je jednom prilikom sam muzičar.
Međutim, iako je na sceni izgledao kao bog rokenrola koji umije i smije da uradi baš sve što poželi, njegovi bliski prijatelji uvijek su tvrdili da je Fredi Merkjuri veoma stidljiv. U čemu je onda njegova tajna? U tome što je pronašao način da na bini pobijedi sve strahove i pokaže svu raskoš svog talenta, svu otkačenost, svu razigranost koju je skrivao i nosio u sebi.
“You can be anything you want to be/ Just turn yourself into anything you think that you could ever be”, pjeva Fredi u hitu “Innuendo”.
Nije objašnjavao
Od samog početka Fredijeve karijere, špekulisalo se o njegovoj seksualnosti. Pojedini su tvrdili da muzičar krije da je naklonjen muškom polu, drugi da je on “otvoreno gej”, a poznato je da je bio u vezama i sa ženama. Do kraja života volio je Meri Ostin, s kojom je najprije bio u ljubavnoj vezi, a potom su godinama ostali prijatelji.
“Svi ljubavnici su me pitali mogu li da zamijene Meri, ali to je nemoguće. Jedini prijatelj kojeg imam je Meri i ne želim nikoga drugog. Za mene, ona je bila supruga. Za mene, to je bio brak”, izjavio je svojevremeno frontmen Kvina.
Novinari i obožavaoci nisu se zadovoljili ovim odgovorom. Nerijetko su mu postavljali direktna pitanja u vezi s njegovom seksualnom orijentacijom, a najšokantnije je bilo pitanje novinara lista New Musical Express: “Šta je s tim što si gej?”.
Fredi nije dao jasan odgovor i nikada nije javno analizirao svoj život na takav način, kao da ovu temu nije smatrao relevantnom.
To nije jedino o čemu fanovi nisu čuli sve što su željeli. Još više pažnje privukao je onaj važniji dio Fredijevog života – muzika.
Konkretno, pjesma “Bohemian Rapsody”, koja je više puta proglašena najboljom u historiji muzike. Ipak, mnogima ni danas nije najjasnije šta je Merkjuri želio da poruči konfuznim tekstom i nesvakidašnjim spojem žanrova. Stihovi kao što su “Mama, upravo sam ubio čovjeka”, “Belzebub čuva jednog đavola za mene” i “Znači, misliš da možeš da me kamenuješ i pljuneš mi u oko?” zbunili su kritičare koliko i zaljubljenike u muziku kultnog benda. Rodžer Tejlor svojevremeno je izjavio da je značenje pjesme očigledno “sa samo malo besmislica u sredini”.
Fredi Merkjuri, koji je napisao tekst, komponovao muziku i maestralno otpjevao ovo remek-djelo, uvijek je izbjegavao da odgovori na ovu dilemu.
“Znači li ovo, znači li ono, to je sve što svi žele da znaju. Je*eš ih, dragi. Neću reći ništa više nego što bi ti rekao bilo koji pristojan pjesnik kada bi se usudio da mu tražiš da analizira svoje djelo – ako ti nešto vidiš, dragi, to je tu”, rekao je jednom prilikom.
Ono što je sam želio – objasnio je
Onako kako je živio, tako nas je i napustio. Na svoj način. Iako su ga obožavali milioni, Fredi je bio najsrećniji kada je uživao u svom londonskom domu s Meri Ostin i svojim mačkama. Punih pet godina, mediji su nagađali je li jedan od najvećih umjetnika u istoriji muzike zaista zaražen virusom HIV-a, a on je stvarao i nije osjećao potrebu da bilo kome nešto objasni ili prizna. Nekoliko mjeseci prije nego što je preminuo, snimio je pjesmu “The Show Must Go On”, koja govori o Fredijevoj borbi protiv side. Brajan Mej, koji je napisao veći dio pjesme rekao mu je: “Fred, ne znam da li je ovo moguće otpjevati”, a Merkjuri je jednostavno odgovorio: “Je*eno ću to da uradim, dragi”.
Ipak, šou nije mogao da se nastavi. Iako baš nikom ništa nije morao da objašnjava, jedan od najvećih umjetnika koje je svijet imao u tom trenutku, u posljednjim satima svog života odlučio je da izda saopštenje kojim je potvrdio da boluje od AIDS-a. On je pozvao cio svijet da mu se pridruži u borbi protiv opake, razarajuće, užasne bolesti.
Prekasno – već narednog dana nije bio s nama.
Rest in Peace, Freddy
