Nije Izetbegović naivan: Zašto Dragan Čović i Željko Komšić nikako ne mogu biti partneri?!

Iz izjava vođa HDZ-a BiH i DF-a, Dragana Čovića i Željka Komšića, razvidno je da se zateže pa, nije presmjelo ustvrditi, i ozbiljno puca na toj relaciji

 

Izvor: Dnevni list/Autor: A. Mrkonjić
Zadnjih nekoliko dana je SDA istinski i intenzivno preuzeo pregovaračku palicu u svoje ruke i u središnjici najjače bošnjačke stranke, ali i u uredu bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, gužva je kao u kakvim čekaonicama. Lideri, potencijalni partneri, smjenjuju se jedan iza drugoga, javnost sa zebnjom prati nadmudrivanja domaćih glavešina.

 

Pouzdanoga odabira još nema, ali neke poruke naznačuju da se pregovarački proces lagano zapetljava i da bi selekcija ipak mogla ići u nekom sasvim drugom pravcu barem kad se tiče moguće parlamentarne većine u FBiH, a to automatski znači i prelijevanje na državnu razinu.
Razlike
Iz izjava vođa HDZ-a BiH i DF-a, Dragana Čovića i Željka Komšića, razvidno je da se zateže pa, nije presmjelo ustvrditi, i ozbiljno puca na toj relaciji.
Uporno se postavljajući kao nesalomivi zagovornik programskih koalicija, pa čak preferirajući i prioritetno rješavanje krucijalnih državnih problema, i tek onda sklapanje parlamentarnih saveza, lider DF-a Željko Komšić je znakovito poručio kako nikada neće dopustiti ponavljanje pogrešaka koje je nepromišljeno činio SDP, odnosno neće dopustiti da se njegov DF tretira kao bošnjačku stranku.
Podsjećajući da u njegovom stranačkom Predsjedništvu ima 40 posto Hrvata, Komšić je ultimativno upozorio kako mu ne pada napamet u eventualnoj preraspodjeli vlasti popunjavati samo bošnjačke nacionalne kvote u budućim vladama. Što bi to drugo trebalo značiti nego apetite i prema hrvatskim kvotama u izvršnoj vlasti i na entitetskoj i na državnoj razini. Ako je Komšić uistinu nesalomiv i ne popusti u svojim građanskim silnicama, onda tu prestaje svaka priča o mogućem partnerstvu i zajedničkom sudjelovanju u vlastima s Draganom Čovićem.
Treba li podsjećati kako su dva HDZ-a prije četiri godine odbacila svaku pomisao ustupiti SDP-i ijedno ministarstvo u Vladi FBiH i radije su napustila sve pregovore i otišla u oporbene klupe prepustivši vlast strankama platforme? Zar, dakle, netko može pomisliti da bi Čović sada tek tako na lijepe oči popustio Komšiću i blagodario mu neko “hrvatsko” ministarstvo.
Činjenica jest da su u međuvremenu, naročito nakon one famozne kavice u Hercegovini, malo omekšali odnosi između Čovića i Komšića, ali to, po svemu sudeći, neće biti dovoljno za “zaruke” i uhodanu raspodjelu kolača vlasti po nacionalnim matricama. Jednostavno, u ovom trenutku, imajući na umu dijametralno udaljene poglede, pa i suprotstavljene ultimativne pregovaračke pozicije, malo tko može prepoznati i povjerovati da je moguće postići kompromisno savezništvo HDZ-a BiH i DF-a na obostrano, programsko i etničko, zadovoljstvo.

 

Neformalni vođa SDA Bakir Izetbegović bi možda puno više želio u svojoj blizini Željka Komšića nego Fahrudina Radončića, ali očigledno je da niti Izetbegović ne može primiriti temperamentnoga Komšića i uvjeriti ga da prihvati ulogu isključivo onoga drugoga; bošnjačkoga kotačića u budućim vladama. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović već nešto mulja i kao da je pripremio crveni flomaster da, ako se njega u konačnici bude pitalo, definitivno prekriži Željka Komšića. Slutnja da stožernik traga za nekom drugom čarobnom, za njega daleko prihvatljivijom, varijantom, okupira javnu scenu.
Partnerstva
“Tko bi nam bio još poželjan partner”, zagonetno se zapitao Čović i razotkrio razorni dojam. “Čini mi se da će SDA intenzivne razgovore voditi s dvjema strankama: SBB-om, iako to možda danas ne izgleda tako, i DF-om. Uvjeren sam da ćemo u idućih sedam do deset dana, kada je u Mostaru idući sastanak HDZ-a i SDA, morati znati tko su te stranke koje će činiti većinu u FBiH”, dosta toga je ipak otkrio Dragan Čović.
Što mu znači i što otkriva “mala tajna” kako bi i Izetbegović volio nekog drugog – nužda je takva kakva je. I upravo ta fatalna “nužda” bi mogao biti SBB i omraženi Fahrudin Radončić. Kako reče Dragan Čović, to možda danas ne izgleda tako, ali u sarajevskim krugovima bliskim i SDA i SBB-u se sve više “ćakula” o takvom senzacionalnom obratu.
Predsjednik Saveza za bolju budućnost je prije nekoliko dana poručio kako partnerstvo sa SDA ne dolazi u obzir i pobrojao je mnoštvo razloga, ali simptomatično je kako Fahrudin Radončić ovih dana šuti. Čini se da u njegovo ime više raspredaju Čović i Dodik koji bi ga rado prigrlili Vijeću ministara od bilo kojeg drugoga partnera.
U petak je sjednica Predsjedništva SBB-a i neki signali iz te stranke ukazuju da je lako moguće da se, “u ime viših interesa”, i ta alternativna priča stavi na stol u Tornju. Sadašnje ispipavanje pulsa markira dramatičnu pregovaračku blokadu između Dragana Čovića i Željka Komšića oličenu u nacionalnom principu raspodjele ministarstava, odnosno raskrinkavanja te agende s jedne strane, ali i cementiranju ekskluzivnosti u poklapanju hrvatskih poluga vlasti od HDZ-a BiH s druge strane. Spasonosna alternativa bi mogao biti nitko drugi do SBB. Ali, sada preostaje da taj teret i odgovornost prepoznaju Izetbegović i Radončić, a na radost Dragana Čovića pa možda i Milorada Dodika, ako njegov SNSD bude dio državne parlamentarne većine.
Treća opcija je potpuni raspad pregovaračkoga procesa i opasna blokada uspostave vlasti sa svim daljnjim jezivim posljedicama. Nema sumnje kako Dragan Čović za sada vješto prebacuje “vrući krumpir” na Izetbegovića i nameće tempo i selektivni smjer pregovaranja rasterećen bilo kakve odgovornosti za kaos u državi, no ne bi smio podcijeniti parlamentarnu moć koju u svojim rukama ima Bakir Izetbegović, a posebno ako upravo on ipak zaigra na kartu Željka Komšića i u nekom inaćenju čak marginalizira i samoga Čovića i njegov HDZ BiH.
I o toj ekstremnoj varijanti se šapuće po sarajevskim kružocima. Jer, nije Izetbegović naivan pa da ne prepozna fatalne ralje u kojima bi bio SDA opasan lancima HDZ-a, SBB-a pa još i SNSD-a.