Piše: A. Čorbo-Zećo
“Što god je moguće u jeziku, moguće je i u stvarnosti! Međunarodno pravo je jedna vrsta tabua u kvarnom Zapadu. Od osnutka SDS-a, sve što su poduzimali je krimen; ne postoji ništa što je u okviru zakona. Model koji nam danas primjenjuju je: More Marko ne ori drumova, more Turci ne gazite oranje! Mnogo ljudi strepi od rezultata izbora, jer ako dođe druga stranka – izgubit će posao, kazao je akademik Abdulah Sidran gostujući na Face TV.
Akademik Sidran objašnjavao je važnost pravilne upotrebe pojmova, i kako od jedne riječi može nastati veliki problem.
„Ne postoje garanti Dejtonskog sporazuma, kako kaže Bakir Izetbegović. Termin ‘konstitutivni’ u Daytonu ne postoji, već termin ‘konstituent’. Konstitutivni nešto gradi, a konstituent je sastavni dio nečega”, rekao je Sidran.
U strašnom ‘razvlačenju’ pameti koje traje već duže vrijeme s pravom se onda moramo zapitati je li ispravno reći da je Bosna i Hercegovina u najvećoj krizi od Dejtona do danas, a što je najčešća fraza kako kod domaćih tako i stranih političara i dužnosnika.
Sigurnosni stručnjaci bi morali pojasniti da je Bosna i Hercegovina u stanju potpune agresije od strane Srbije i Hrvatske, a koje su opet potpomognute njihovim unutrašnjim ekspoziturama – Miloradom Dodikom (SNSD) i Draganom Čovićem (HDZ BiH)!
Ako bi se zdravo za gotovo prihvatila teza da je BiH u najvećoj krizi od Dejtona do danas onda bismo lako mogli zaključiti da se radi o isključivo unutrašnjim problemima koji će eskalirati u rat!
A napad na BiH se vrši metodama specijalnog rata već duži vremenski period, a agresorske snage za to koriste i jedan broj političara iz Evropske unije i Rusije kao svjetske sile. Da se BiH pokušala ad hoc podijeliti svjedočili smo i kroz pokušaje nametanja Izbornog zakona u pregovorima koji su na kraju prekinuti, a zahvaljujući građanskim strankama i ovoga puta odlučnošću SDA da ništa ne potpiše!
Ali dobijena bitka ne znači i dobijen rat. Zato je važno da se problemi nazivaju pravim imenom i preciznim stanjem.
Specijalni rat je poseban oblik rata koji se vodi u vrijeme kada država agresor i napadnuta država najčešće nisu službeno u ratu, i u tim okvirima se bh. dužnosnici moraju ponašati i djelovati, jer sve drugačije je unaprijed izgubljena borba.
Država agresor najčešće za cilj specijalnog rata ima destabilizaciju napadnute države, urušavanje njenih institucija i rušenje vlasti i politike. Sve faze u BiH su završene, ustavni poredak je napadnut iz NSRS, blokirane su institucije BiH, a rušenje vlasti u ovoj fazi i nije prioritet, kada je potpuno izgubila svrhu…
Rusija je, u to možemo biti sigurni, najveći generator hibridnog rata protiv BiH.
Oni su ti koji pružaju različite oblike pomoći vladama u Beogradu i Zagrebu, a istovremeno u geopolitičkom prostoru lobiraju i rade protiv Bosne i Hercegovine.
Te iste agresorske snage osporavaju ulogu i legalitet i legitimitet OHR-a i Christiana Schmidta i to je jedan od dokaza koji pokazuju slabosti ne BiH već EU, UN-a i međunarodnih razmirica na višem stepenu.
Srbija i Hrvatska djeluju sinhronizovano protiv Bosne i Hercegovine i sada su u fazi stvaranja percepcije o radikalnim muslimanima, a u čemu ih slijedi i mađarski premijer Viktor Orban…
Diplomatski i nediplomatski, javno i tajno udara se na temelje bosanske državnosti i njenog suvereniteta, a odgovori iz BiH su nekoordinirani, mlaki i neefikasni u ovom hibridnom ratu.
Patria
