Obilježavanje u gradu u kojem je srpska vojska tokom agresije na BIH ubila 3.176 civila, Bošnjaka i Hrvata, među kojima je bilo više od 200 žena i 102 djece, osim što je novo uzrokovanje patnje porodicama žrtava i dio je realizacije Drugog memoranduma SANU. Realizacija ovog Memoranduma već se izdašno provodi kroz instrukciju u tom dokumentu koja nalaže “negiranje Bosne i Hecegovine kao države, njene održivosti, priče o dvije teritorije koje čine cjelinu, narativa o nemogućoj državi”, ali i kroz dio instrukcije koji govori o tome da se “institucije BiH maksimalno onemoguće u radu.”
Memorandum II savjetuje “političarima i državnim funkcionerima Srbije da zaobilaze institucije BiH i sastanke imaju sa političarima iz RS-a po protokolu definisanom za međudržavne susrete.” Upravo je takva aktuelna dvodnevna posjeta delegacije Srbije predvođene Vučićem manjem bh. entitetu.
No, vratimo se primjeru Prijedora. Tri godine prije Oluje, tamo su počinjeni neki od najstravičnijiih zločina tokom agresije na BIH, pronađena najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata – Tomašica i u njoj posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata sa ovog područja.
– Negirat ćemo sve što smo učinili, naše ratne zločince ćemo štititi, a branioce Bosne i Hercegovine hapsit ćemo na granicama i suditi im pred našim sudovima, istovremeno ćemo pokušati da vratimo sve što smo izgubili u miru, a za to vrijeme destabilizirat ćemo političko i državno rukovodstvo BiH, navodi se u Drugom memorandum SANU.
Ovo je eklatantan primjer onoga što je na sceni.
Pred međunarodnom javnošću “zagledan” u mir i budućnost, a suštinski i praktično lažni mirotvorac, svoju političku retoriku gradi na tobožnjem pomirenju dok istovremeno veliča genocidnu politiku Slobodana Miloševića, dokazanu u brojnim presudama Tribunala u Hagu. Uostalom, neko ko je bio Miloševićev ministar informisanja morao je biti rođeni lažov. Vučić je to bio, i danas je.
Sve to govori o stvarnim namjerama srbijanskog predsjednika. Samo oni u Evropi i svijetu koji još uvijek gaje iluzije o nekakvoj katarzi koju je Vučić proživio, mogu vjerovati u to da njegove zadnje namjere u vezi BiH ne idu u pravcu njene destabilizacije i disolucije. I obilježavanje u Prijedoru je dokaz za to.
S druge strane, Vučiću i SANU politici na ruku ide to da na političkoj sceni kod bošnjačkih stranaka, ne samo da vlada potpuno nejedinstvo, nego vlada i doslovno međusobna mržnja. A sudbina BIH ne ovisi ni od njenih unutrašnjih neprijatalja, niti njihovih mentora iz Beograda ili Zagreba, već isključivo od strateškog jedinstva probosanskih stranaka kojeg danas nažalost nema ni u tragovima.
D.N
(Vijesti.ba)
