Mnogo prije nego što su nastale prve aplikacije za pravljenje rasporeda dnevnih obaveza, Bendžamin Frenklin je sa velikim uspjehom planirao svoje zadatke.
17. aprila umro je američki naučnik i političar Bendžamin Frenklin, borac za slobodu čovjeka, učesnik u Američkom ratu za nezavisnost, jedan od tvoraca “Deklaracije o nezavisnosti” i američkog ustava.
Kao naučnik poznat je kao izumitelj gromobrana i otkrića toka i karakteristika Golfske struje. Osnovao je prvu javnu biblioteku u Americi, filozofsko društvo Pensilvanije i “Akademiju” koja je prerasla u Pensilvanijski univerzitet.
Bloger Tim Gosling isprobao je “recept” jednog od “očeva” Amerike i čuvenog istraživača star 222 godine, kako bi odgovorio na pitanje da li su ljudi nekada bili efikasniji u obavljanju obaveza.
Evo kako je tekao njegov dan:
5 – 8 h: Postavljam sebi jutarnje pitanje: Šta ću dobro učiniti danas? Ustajem, umivam se i obraćam se “Moćnoj dobroti”; planiram dnevne poslove i biram prioritete i doručkujem.
“Ustajanje u pet bilo je teško, ali je ostatak jutarnje rutine bio odličan jer je uklonio sve tragove moje uobičajene jutarnje žurbe. Imao sam više vremena da perem zube, očistim ih koncem i odaberem šta ću obući.
Odredio sam ciljeve za taj dan i planove kako da ih ostvarim. Postavio sam četiri poslovna i tri lična cilja, od kojih je jedan bio vezan za “dobro djelo” i odlučio da to budu tri komplimenta nekim osobama.
Nikad nisam postavljao dnevne ciljeve za privatan život i taj aspekt mi je prijao. Doručak sam pojeo sa djevojkom.
Kada je reč o prvom djelu razmišljanja o “Moćnoj dobroti”, to mi je veoma teško palo, budući da se nikad ne budim sa mišlju o Svevišnjem, sudbini ili Univerzumu.
Ipak, zaključio sam da razmišljanje o tome daje svrhu mojim dnevnim ciljevima i povezuje me s nečim većim od mene. Zapitao sam s: Ko sam ja u Univerzumu, ako ne samo neki lik koji želi da se otarasi obaveza”.
8-12 h: Rad
“Nakon dolaska na posao napisao sam svoje ranije utvrđene ciljeve i držao ih na stolu. Imajući ih u vidu, bio sam bolje fokusiran na ono što treba da postignem. Nije nikakvo čudo što sam tada morao da popijem kafu (koju je i Frenklin voleo), budući da sam već bio pospan zbog ustajanja u pet ujutro”.
12-14 h: Čitanje mojih računa i ručak
“Frenklin je bio uspješan biznismen, pa pretpostavljam da je imao važnije “račune” od mojih.
Ipak, provjerio sam stanje na mom bankovnom računu i naloge na društvenim medijima. To je obuhvatalo čestitanje rođendana prijateljima i odgovaranje na neke prepiske. To mi je prijalo.
Pojeo sam i ručak, a najbolji dio ovog perioda dana bilo je čitanje, jer mi je djelovalo kao da uliva novu energiju u moj mozak. Zapravo, čitao sam “Sister’s Brothers” Patrika Djuita”.
14 – 17 h: Rad
“Ispostavilo se da imam i sastanak u 18 sati, ali čak je i Frenklin ponekad zbog posla morao da mijenja svoj raspored. Do vremena kad sam pošao kući, obavio sam tri od četiri cilja. Iskreno, ispunio bih ih i da nije bilo Frenklinovog rasporeda, ali je divan osjećaj precrtati ih na papiru”.
17 – 22 h: Večenje pitanje: Šta sam dobro učinio danas? Stavljanje stvari na svoje mjesto, večera, muzika, ili razgovor i preispitivanje dana.
“Čak i sada kad ne pratim Frenklinove savjete, obično sredim kuću, jedem i opustim se kad dođem kući s posla, pa to za mene nije bilo ništa novo.
Ipak, preispitivanje dana zaista je prijalo.
Razmišljao sam o ličnim ciljevima koje sam ispunio i jednom profesionalnom koji nisam.
Zatim sam zapisao nove ciljeve za sutra i napravio plan kako da ih ostvarim. Kada je reč o ‘večernjem pitanju’, smatrao sam da je slično jutarnjem razmišljanju o “Moćnoj dobroti”. Činio sam “dobro” i podijelio komplimente, ali samo razmišljanje o tom “dobrom” natjeralo me je da ocijenim kako želim da proživim naredni dan. To je bilo moćno iskustvo.
Time što sam proveo “Frenklinov dan”, ne mogu reći da sam radikalno odstupio od svojih navika. Bilo je slično, jer kao i mnogo ljudi, on je provodio vrijeme radeći. Različitost je ležala u tome što je raspoređivao vrijeme za postavljanje ciljeva i samoocjenjivanje, što ja ranije nisam radio.
Učinilo je da se zapitam kako ja provodim svoje vrijeme, ali i zašto, što je nešto što prema mom mišljenju, ne radimo dovoljno često”.
