Afrička priča o kolibriću koji je spasio šumu
Jednoga dana u šumi je izbio veliki požar. Sve su životinje preplašene bježale ispred nadolazeće vatre, dok je ona bez milosti uništavala sve pred sobom.
Lavovi, zebre, slonovi, nosorozi, gazele i sve druge životinje tražile su sklonište u vodama velike rijeke, ali je vatra već stizala i ondje.
Dok su svi žučno raspravljali što bi trebalo učiniti, maleni kolibrić zagnjurio se u vodu rijeke i, nakon što je u kljun uzeo kapljicu vode – nije mario što je vatra velika – ispustio je tu kapljicu na šumu prekrivenu dimom. Vatra je jednako nastavila napredovati, čak još i više jer ju je poticao vjetar.
Kolibrić se, međutim, nije dao obeshrabriti i nastavio je zagnjurivati kljun u vodu i nositi po kapljicu ispuštajući je na plamen.
Kolibrićeve napore primijetile su ostale životinje. Lav ga je zovnuo i pitao ga: „Što radiš?“ Kolibrić je odgovorio: „Pokušavam ugasiti vatru!“ Lav je prasnuo u smijeh: „Ti tako malen pokušavaš ugasiti požar?“ I druge su životinje ismijavale kolibrića. Ali je on, ne mareći za njihove podsmjehe, nastavio skupljati vodu u kljun.
Vidjevši to, slonić, koji je do toga trenutka stajao u zaklonu nogu svoje majke, zagnjurio je svoju surlicu u rijeku i, nakon što je ju napunio vodom što je više mogao, raspršio ju je po grmu kojeg je gutala vatra. I mladi pelikan, ostavivši roditelje usred rijeke, napunio je svoj veliki kljun vodom i, uzletjevši iznad vatre, ispustio je mlaz vode na drvo kojem je prijetio požar.
Po uzoru na njih, mladunčad svih životinja, dali su sve od sebe da ugase požar koji je već skoro bio došao do obale rijeke. Zaboravljajući stare razmirice i podjele, mladunčad lavova i antilopa, majmuna i leoparda, orlova s bijelim vratom i zečeva rame uz rame su se borili da zaustave vatru.
Opazivši to, stariji su ih prestali ismijavati i, posramljeni, priskočili su u pomoć svojoj djeci. Dolaskom svježih snaga, koje je dobro organizirao kralj lav, dok su sjene večeri počele padati na savanu, može se reći da je požar već bio ukroćen. Prljave i umorne, ali spašene, sve su se životinje okupile da bi zajedno proslavile pobjedu nad vatrom.
Lav je pozvao maloga kolibrića i kazao mu: „Danas smo naučili da najvažnija stvar nije da budemo veliki i jaki, nego hrabri i velikodušni. Ti si nas danas naučio da samo jedna kapljica vode može biti važna i da se ‘zajedno može’ ugasiti veliki požar. Od sada i ubuduće, ti ćeš biti simbol naših napora da stvaramo bolji svijet, u kojem će biti mjesta za sve, u kojem će nasilje biti odbačeno, a riječ rat izbrisana, u kojem će smrt od gladi biti samo ružno sjećanje.“
*Priča je originalno afrička. Izvor: La Rivista culturale. Prijevod: J.Š, polis.ba
Foto: Kelly Overduij; izvor: audubon.org
