Pravosuđe u Bosni i Hercegovini godinama je u krizi, a posljednjih mjeseci rad Ustavnog suda BiH je otežan zbog problema sa imenovanjem sudija.
No, i bez ovoga Ustavni sud BiH se suočava s izazovom neizvršavanja odluka koje su konačne i obavezujuće. Sve to utiče i na reputaciju države, ali i na pravnu sigurnost.
U Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji navedeno je 14 prioriteta koje BiH mora ispuniti. Među njima je i povećanje izvršenja presuda Ustavnog suda jer se mnoge odluke ne provode.
U periodu od 2018. godine do danas Ustavni sud Bosne i Hercegovine primio je 125 Zahtjeva za ocjenu ustavnosti (“U” predmeti) nakon čega je Sud donio odluke u većini predmeta. U istom periodu nije izvršeno ukupno pet odluka, a devet odluka je izvršeno nakon što je Ustavni sud BiH umjesto zakonodavnog tijela koje to nije učinilo, svojim rješenjima o neizvršenju stavio zakon ili odredbu van snage.
Kada su u pitanju „AP“ predmeti koji se odnose na apelacionu nadležnost nisu izvršena 203 naloga ili rokovi za izvršenje još teku.
„Najveći broj naloga u AP predmetima (oko 80%) odnosi na kršenje prava na suđenje u razumnom roku i naknadu nematerijalne štete, koji nalozi se u velikoj mjeri izvršavaju“, rečeno je za BUKU iz Ustavnog suda BiH.
Tako je Sud doveden u situaciju da se ne izvršavaju njegove odluke, a da odgovorni za to ne dobijaju sankcije.
Iz Suda napominju da je od 2000. godine Ustavni sud Bosne i Hercegovine u 24 „U“ predmeta donio rješenje o neizvršenju.
„U 11 predmeta Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nas je obavijestilo da je donijelo naredbu o neprovođenju istrage, dok u ostalim predmetima nema obavijesti o postupanju Tužilaštva BiH“, navedeno je iz Ustavnog suda BiH.
Također, u periodu od 2002. godine do danas Ustavni sud BiH je u 98 AP predmeta donio rješenje o neizvršenju.
„U 84 predmeta Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je donijelo naredbu o obustavi/neprovođenju istrage, dok u ostalim predmetima Sud nije obaviješten o postupanju Tužilaštva. U svojim odgovorima o neprovođenju istrage Tužilaštvo BiH je kao razlog najčešće navodilo da nema dokaza za postojanje osnovane sumnje za počinjenje krivičnog djela“, dodaju iz Suda.
Predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić na pitanje BUKE o tome šta su razlozi, kaže: „Tužilaštvo je kao razlog najčešće navodilo da nema dokaza o postojanju osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela. Podsjetiću da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće. Da je zakonodavac u članku 239 Kaznenog zakona BiH propisao kazneno djelo za koje je utvrđena kazna zatvora od 6 mjeseci do pet godina. Kaznenim zakonom inkriminirani su ne samo nesprovođenje izvršenja nego sprječavanje njihovog daljeg izvršenja te drugi načini onemogućavanja njihove implementacije.“
No, Tužilaštvu očito ovo nije dovoljno za pokretanje istrage i podizanje optužnica.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić na upit BUKE kaže kako se odluke Ustavnog suda BiH u najvećoj mjeri izvršavaju, „jer su to odluke najviše sudske instance koje sve institucije u državi moraju poštovati i izvršavati i to jeste uglavnom tako.“
Iz Tužilaštva naglašavaju da je puno više provedenih odluka, nego odluka koje se ne sprovode.
„Neizvršenih odluka nema puno i bilo bi dobro kada bi javnosti bilo vidljivo koje su to odluke i o kojoj se materiji radi, radi boljeg razumijevanja problematike“, kaže Grubešić.
Neki od tih predmeta su: izmjena neustavnih dijelova Statuta Grada Mostara (Gradsko vijeće nije izvršilo nalog Suda), izmjena neustavnih odredaba Izbornog zakona BiH (PS BiH nije izvršila presudu), izmjena dva stava člana 69. Zakona o izvršnom postupku Federacije (Parlament FBiH nije izvršio presudu), rješavanje sporova države BiH i entiteta RS u pitanju nadležnosti za dodjelu koncesija (Komisiji za koncesije BiH oglušila se na zakonsku obavezu provedbe naloga Ustavnog suda).
U većini ovih predmeta Sud čeka obavještenje Tužilaštva, a u slučaju izmjena Izbornog zakona BiH Tužilaštvo je 1.12.2015. godine donijelo naredbu o obustavi istrage. Iz Tužilaštva kažu kako u ovim predmetima ne mogu pronaći krivca iako postoji krivično djelo.
„Svaku donesenu tužiteljsku odluku, tužitelj je dužan da obrazloži i u obrazloženju te odluke navode se detaljni razlozi. Najčešće je do sada bio slučaj, da se radi o odluci kojom se kolektivnim organima (Parlament BiH, FBiH, RS itd.), dakle ne pojedincima, nalaže izvršenje neke radnje, te se ne može protiv pojedinačne konkretne osobe podići optužnica zbog neizvršenja, kao i nekim drugim specifičnim situacijama“, kaže portparol Tužilaštva.
No advokatica Jovana Kisin Zagajac kaže da to i nije baš tako.
„Iako se odluka Ustavnog suda BiH može odnositi na kolektivni organ, krivična odgovornost se uvijek veže za službeno lice u toj instituciji koje odbija da izvrši konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH ili sprečava njeno izvršenje. Vrlo je jednostavno pristupiti postupku utvrđivanja krivične odgovornosti ako uzmemo u obzir da je zakonima i drugim pravnim aktima jasno propisano koje službeno lice u kolektivnom organu je zaduženo za koji dio posla“, kaže Kisin Zagajac.
Navodi i primjere kako bi se to moglo raditi.
„Na primjer, ukoliko izvršenje sudske odluke nikada nije stavljeno na dnevni red odlučivanja kolektivnog organa, Tužilaštvo uvijek može istražne radnje početi od sekretara koji je najčešće nadležan da priprema materijale za sjednice i da utvrdi da li postoji subjektivni element krivice kod određenog službenika. Nažalost, vrlo često u tužilačkim naredbama o nesprovođenju istrage možemo pročitati da službeno lice nije postupalo sa umišljajem ili da nije ni znalo za postojanje određene sudske odluke koju nije izvršio iako se upravo kroz interne protokole može uočiti koji je službenik zaprimio i spriječio dalju proceduru izvršenja sudske odluke“, kaže Kisin Zagajac.
Dodaje da ukoliko je službeno lice istovremeno i lice koje posjeduje tj. mora da posjeduje određeni stepen znanja i profesionalizma u postupanju onda je vrlo teško pobijati postojanje eventualnog umišljaja, tj. svjesti kod odgovornog službenika da zbog njegovog nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica.
„Smatram da Tužilaštva mogu puno više učiniti i doprinjeti da se smanje posljedice neizvršenja sudskih odluka jer je ovo nije samo pravni problem, ovo je problem koji podriva vladavinu prava i građanima oduzima njihovo parče pravde koje ionako mukotrpno i dugotrajno traže,“ dodaje Kisin Zagajac.
Iz Tužilaštva BiH kažu da imaju dobru saradnju i komunikaciju sa Ustavnim sudom BiH, te će svaki tužilac koji postupa u navedenim predmetima, rado informisati Sud o svim detaljima za koje se interesuju.
„Kao institucija za provedbu zakona, Tužiteljstvo BiH zainteresirano je za procesuiranje svih kaznenih djela iz svoje nadležnosti, te se sa predstavnicima Ustavnog suda BiH održavaju sastanci, kako bi se prevazišle sve poteškoće koje se pojave u praksi, a sve u interesu vladavine prava u Bosni i Hercegovini“, rekao je Grubešić.
USTAVNI SUD I NJEGOVE ODLUKE SE MORAJU POŠTOVATI
Dok čekamo rješenja za povećanje broja izvršenih presuda Ustavnog suda BiH potrebno je javnosti predočiti zašto se te presude moraju poštovati.
Šef delegacije EU u BiH Johannes Sattler, odgovarajući na pitanje BUKE, kaže kako je u kontekstu EU integracija izvršavanje presuda Ustavnog suda BiH bitno jer država mora imati jednu konačnu instancu, vrhovnog arbitrara.
„I to nisu ni političari ni izvršna ni zakonodavna vlast već pravosuđe. U BiH Ustavni sud je najvišeg stepena kao i u bilo kojoj drugoj zemlji. Izuzetno je važno i neophodno da se izvršavaju odluke Ustavnog suda BiH jer nepoštivanje presuda imaju itekako implikacije na cijelo društvo“, odgovara Sattler.
Dodaje da je za bilo koje demokratsko društvo izuzetno važno da se izvršavaju sudske odluke, a pogotovo je to važno za zemlje koje teže članstvu ka Evropskoj uniji.
Bivši sudija i dugogodišnji advokat Vlado Adamović za BUKU kaže kako je implementacija presuda neophodna jer je to dokaz funkcionisanja organizacije vlasti.
„Ustavni sud je poseban sud koji se bavi zaštitom ljudskih prava i osnovnih sloboda između ostalog, reguliše sukobe između države i entiteta itd. Onda to postaju konačne odluke koje bi se morale izvršavati jer one koriste za pravilno funkcionisanje države“, objašnjava Adamović.
Kad vlasti ignorišu odluke Ustavnog suda onda to znači samo jedno.
„Ako se to ne čini onda se na određeni način država urušava i to onda predstavlja problem, ne za one koji vode politike, nego za građane koji imaju ustavno i zakonsko pravo da koriste usluge tog suda i to je osnovni problem zbog kojeg je jako važno da se te presude izvršavaju“, pojašnjava Adamović.
Provođenje presuda nije bitno samo zbog pravne sigurnosti i poštivanja zakona već i zbog napretka države na EU putu.
„Naravno da je bitno jer je intencija države vladavine prava organizovana pravna država, a stvara se i određena bezbjednost za poslovna okruženja. Investitori vole investirati tamo gdje su države organizovane, gdje je sudstvo efikasno, gdje je korupcija iskorijenjena, a to donosi i ukupni boljitak zemlji“, zaključuje Adamović.
S obzirom na činjenicu da su lideri svih stranaka u BiH deklarativno opredijeljeni za EU perspektivu BiH onda bi trebalo da se tako i počnu ponašati. Ipak je EU oličenje demokratije i poštovanja pravne države pa je nemoguće da u svoju zajednicu primi državu u kojoj se ne poštuju najveće instance sudske vlasti.
Buka
