Nebojša Radmanović: Nema podjele Bosne i Hercegovine

Nebojša Radmanović u Predsjedništvu BiH je već šest godina. Visoki funkcioner SNSD-a odmjeren je, elokventan, vrlo razložno objašnjava svoje stavove, ne bježi ni od samokritike, ali ni “vrućih” tema.

Odmah na početku razgovora pitali smo ga šta misli o mogućem raspadu ili podjeli BiH.

Koncepcija Evrope

– Ako svi konstatujemo da se ne možemo dogovoriti da živimo zajedno, haj'mo se onda podijeliti. Šta je tu sporno? Mnogi se po svijetu dijele i niko se previše ne uzbuđuje. Pa haj'mo vidjeti šta je to. Kod nas se sve dočekuje na nož, pa i to. Lično mislim da se može živjeti jedni pored drugih, pa i biti bliži i bolji i izmiješan. Silom miješanje ne vodi ničemu.

Ne mislim da će se BiH dijeliti. Bar ne u neko dogledno vrijeme. Niti mislim da o toj podjeli mi i trebamo pričati. Ali, kad govorim o ovome, onda svi nešto skaču.

A zašto ne mislim da će se BiH podijeliti? Pa to ne zavisi samo od nas. Onda, haj'mo se vratiti nekih 200 – 300 godina. Ko je na Balkanu crtao granice i koliko smo se mi pitali o tome???

BiH je međunarodno priznata zemlja, ima svoju stolicu u UN-u, funkciniše na osnovu Dejtona i to izaziva sukobe i probleme među nama. Naša je odgovornost da radimo kako je napisano, a ne da se svađamo.

Dakle, da bi došlo do podjele, mora doći do dogovora među nama u BiH. A barem jedan od tri naroda nije za to i od te priče onda nema ništa.

Nadalje, ko god misli da se raspad BiH može desiti bez međunarodne zajednice, taj se vara. Dakle, nije u nekoj bliskoj budućnosti realna podjela BiH.

Naravno, nikad ne znate kako će se svijet okrenuti.

Stariji se sjećaju izjave državnog sekretara SAD-a da se Jugoslavija neće raspasti, a ona se već u to vrijeme raspala… Dakle, nikad ne znate hoće li se nešto u svijetu promijeniti.

No, kada je u pitanju Balkan, mislim da nema novih podjela. Ali najavljeni referendumi mijenjaju koncepciju Evrope.

Imamo najavljen referendum u Kataloniji o samostalnosti u odnosu na Španiju; Britanci mrtvi hladni kažu – dajte da vidimo šta hoće Škotska, bez obzira na nova nalazišta nafte i plina tamo. Može doći do novih problema na sjeveru Italije… no, sve je to nešto hipotetičko.

Mi se moramo vratiti BiH i njenom stabilnom političkom stanju, razvoju, ekonomskom napretku, a sve ovo ostalo – ostaviti po strani!

Eurostat traži da se popis pomjeri. Šta kažete na to?

– Nisam razumio njihove razloge za to. Iz onoga što sam čuo od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Bevande, čini mi se da ni njemu nije jasno zašto Eurostat to traži. Mislim da treba sve učiniti da popis ne bude pomjeren. Razlozi za to su i opšti i direktni. Najduže na svijetu nismo imali popis i vrijeme je da se on obavi. Imamo snage da ga provedemo. Imamo i potrebu da znamo šta imamo u BiH, posebno s aspekta evropskih integracija. Svi znaju da ne možemo ispuniti upitnik kada apliciramo za status kandidata ako nemamo popis. I zbog toga nam on treba.

Naša je ambicija da prije kraja naredne godine predamo kvalitetno ispunjen upitnik za kandidatski status.

Ako neko traži da za jesen prolongiramo popis, onda on misli da nećemo biti u prilici da ispunjavamo upitnik do kraja godine. A to nije dobro za BiH.

I domaći organi kažu da nisu spremni za popis u aprilu. Neki se žale i na zakon o javnim nabavkama…

– Moguće da u tehničkim detaljima nisam dovoljno u toku. No, politički i strateški je bitno da na proljeće imamo popis. Ako mi u tom vremenu ispunimo uslove iz Mape puta, možemo aplicirati za kandidatski status i nemamo vremena da zbog popisa čekamo još godinu. Dakle, strateški je važno da popis bude na proljeće, uključujući i neke izmjene koje bi omogućile da se on i održi kad smo planirali.

Spominjete kredibilnu aplikaciju. Već četiri godine se najavljuje predaja tog upitnika, a to nikako da se desi. Zašto?

– Moramo ispuniti svoje. Ovdje je dvostruka odgovornost – nas, domaćih političara i međunarodne zajednice. Prije četiri godine BiH i Crna Gora imale su identičan – pozitivan – izvještaj Evropske komisije. Crna Gora je napredovala i ja im od srca čestitam na tome. Mi smo stagnirali i otišli u nekim segmentima i nekoliko koraka unazad.

Dok je OHR u BiH, tada su nam rekli, ne možemo predati aplikaciju. Sada je vrijeme da se to promijeni. Imamo dva pitanja iz Mape puta i mislim da ih možemo ispuniti. Za transformaciju OHR-a trebamo riješiti pitanje državne imovine. Čini mi se da sve to možemo riješiti do polovine 2013. Zato mi je sada realnija nego ranije aplikacija. Da nije bilo zapreka, prije četiri godine smo mogli podnijeti kredibilnu aplikaciju.

Mi smo krivi

Tada nam se na putu ispriječio OHR?

– Da. Tako mi je najprije rekao tadašnji komesar za proširenje Oli Ren (Olli Rehn). Odgovorio sam mu da ćemo mi, nezavisno od svega, podnijeti aplikaciju za status kandidata. Evropska komisija kazala je – ne može!

U to vrijeme OHR je definisao onih 5+2 i sada smo tu gdje jesmo. Vrlo sporo ispunjavamo te uslove. Sad, ova nova koalicija budi nadu da će se nešto brže rješavati. OHR neće tek tako otići. Stav evropskih zemalja o odlasku OHR-a kao da je utihnuo. U prvoj polovini su svi bili glasni da OHR treba otići, sada su nešto utihnuli.

Kada će biti riješene ove dvije stavke pa da se može pristupiti pripremi odgovora na upitnik o kandidatskom statusu EU?

– Državna pomoć je, kako sam razumio, gotova stvar. Preostaje ovo ključno pitanje usklađivanja odluke iz Strazbura u slučaju “Sejdić – Finci”. Mislim da nismo trebali ni dopustiti da ta stvar dođe do Strazbura. Svojevremeno sam pozivao da to sami riješimo. Ali, eto tu je. Ako želite biti dio savremenog civilizovanog svijeta, svima morate dati ista prava. Mislio sam da ćemo još prošle godine to i riješiti.

A danas?

– Danas mi se jedan dan čini da smo blizu rješenja, a drugi da smo se potpuno zakovali i da to nikako nećemo riješiti. Pozicije su potpuno različite. RS ima jedan, Federacija drugi stav. Razumijem Hrvate koji kroz ovo hoće da riješe svoja prava. I bez ovog slučaja, oni su potpuno u pravu i treba riješiti problem koji ih tišti.

Šta nam valja uraditi? Mislim da je jedino rješenje asimetričan izbor u Predsjedništvo. E sad, čim sam ovo pomenuo, u Sarajevu će skočiti da je to želja RS za asimetrijom. Ma nije! Mi želimo da se problem riješi i otklonimo smetnju na putu prema EU. Na kraju, ništa se ne bi mijenjalo u nadležnostima Predsjedništva BiH. S druge strane, BiH je puna asimetričnosti. Šta fali još jedna ako je to rješenje!? A mislim da to jeste rješenje. Jer, teško da će se stav u RS promijeniti. Nije nemoguće, ali je teško. A u Federaciji ne vidim da bi neko drugo rješenje osiguralo da neće biti zloupotreba. Dakle, zagovaram da se prihvati ovakvo jedno rješenje.

Asimetrija, dakle? Kad to kaže neko iz RS, u Sarajevu to ne miriše na dobro.

– Ovdje se sve posmatra kroz teorije zavjere. U Sarajevu odmah misle da mi razgrađujemo i rasturamo BiH, u Mostaru i Banjoj Luci da se stalno nastoji praviti neka centralizacija… Mislim da to neko podgrijava – bilo domaći bilo strani, jer im odgovara.

To za mene nije problem. Problem mi je što mi ne sjednemo i dogovaramo se i rješavamo jedan po jedan problem, idemo korak po korak, to je moj koncept. Da smo krenuli od izvornog Dejtona, sami bismo uvidjeli da nam trebaju neke zajedničke institucije i sami bismo ih napravili…

Molim??? Malo je teško, bar iz sarajevske vizure, povjerovati u takvo nešto. Posebno kada se uzmu u obzir Dodikovi redovni ispadi mržnje prema BiH i kletve koje izriče.

– Kada suštinski sagledate ono što govori Dodik, ono je samo vezano za dejtonsku BiH. On “iskače” samo kada se radi o stvarima koje nisu izvorni Dejton ili kada se nastoji nešto nametnuti. Na kraju, on je Ustavom obavezan da štiti RS. E sad, svako ima svoju retoriku.

Biti smireni

Nisam baš siguran da je to tako. Evo, Dodik je svojevremeno glasao za odluke kojima se BiH opredijelila za članstvo u NATO-u. Sad se predomislio i ne priznaje svoj glas.

– Prije sedam godina svi smo bili za NATO. Mislim da je reforma Oružanih snaga BiH začuđujuća stvar koja se desila. Tri oružane snage koje su pucale jedne na druge, sada su jedna vojska. Ima problema, kao i svuda, ali to funkcioniše.

Da je neko rekao tada – dobro, evo, potpisujemo da ste u NATO-u i mi ušli tamo i više nas niko ništa ne pita. No, i oni su, kao i Evropljani, rekli – ispunite ovo, ispunite ono… Mi smo u međuvremenu došli u situaciju da javnost RS kaže da su protiv. Istina, Srbija je objavila da hoće neutralnost i to kao – trajno. Moguće je da je to u RS probudilo otpor prema NATO-u. Danas sigurno 70 odsto građana ne želi ulazak u taj savez.

Istina, domaći političari ili neće ili nemaju hrabrosti da utiču na nešto protiv čega je narod. Predlažem ovo – postoje zakoni na osnovu kojih radimo, transformacija OSBiH ide svojim tokom, mi učestvujemo u misijama NATO-a, Predsjedništvo je saglasno da idemo u MAP… i više nas niko ništa ne pita.

Narednih sedam-osam godina trebamo potrošiti u daljnjoj reformi OS, ali i procijeniti šta nam je bolje raditi – približavati se ili ne približavati NATO-u. Pa ćemo vidjeti. Mi, kad bismo svi uglas bili za to, sutra nećemo ući u NATO. Dakle, nema potrebe ni za kakvom bukom. Trebamo biti smireni.

Šef ste ove države. Koliko ste njom zadovoljni?

– Jednoznačnog odgovora nema. Mogu reći da sam djelimično zadovoljan. U posljednih 17 godina napravili smo značajne korake naprijed i to je vidljivo. Imamo mir, živimo i radimo zajedno, stabilizovali smo zemlju i makroekonomski – to nije mala stvar. Građani nam žive loše i mi moramo to popravljati. Svi se slažemo da trebamo u EU i tu postoji konsenzus.

Smeta mi što se više ne dogovaramo i sami rješavamo probleme. Pa i kad ljudi zarate, sjednu za sto i na kraju se dogovore. Mi ne ratujemo niti ćemo, ali se slabo dogovaramo. Vidite, mi smo mala zemlja. Niko nema koristi od ratovanja. To je toliko puta dokazano. Samo se dogovorom postižu pomaci. Mislim da smo tu trebali i morali napraviti više.

Zašto nismo?

– Naš je mentalitet takav – hajmo zasuć’ rukave i potući se, pa ćemo vidjeti šta ćemo dalje. A to nije ispravno. Mislim da trebamo razgovarati. Ali, u nas se razvio neki šaptački mentalitet. Podložni smo sugestijama sa strane. I dalje mislim da postoje snage na svijetu i koje nas nagovaraju po raznim osnovama. I mi to slušamo i još se više sukobljavamo. Ne moramo se slagati o svemu. Pa ni u porodici se ne slažemo o svemu…

Da smo više pričali među sobom, mnogo bi nam bolje bilo. A što nam je tako, prvo smo mi, domaći političari odgovorni, a onda i međunarodna zajednica. Nada za dobar život ovdje postoji i zavisi prvo od nas, a onda i od međunarodne zajednice.

Zašto smatrate da dogovor šestorke budi nadu?

– Protekle dvije godine imali smo jednu konfuznu situaciju. Imali smo većinu i svako je bio u opoziciji. Dakle, ništa ne funkcioniše i to je bilo tako sve dok se ovih šest stranaka nije dogovorilo. Nadu budi to što se dva mjeseca od prvih dogovora u javnosti vidi da to funkcioniše, za razliku od prethodne većine, gdje se odmah vidjelo da to ne ide.

Onda, koliko ja znam, prvi put imamo usvojen budžet za narednu godinu prije kraja ove kalendarske godine. To se nikad do sada nije desilo. A mi to nismo dovoljno afirmisali.

Postoji paket zakona koji je šestorka dogovorila i nadam se da će proći u Parlamentu BiH.

Ostaje nam problem vlasti u Federaciji. Bez obzira na sve, taj problem remeti odnose u BiH i mora se riješiti. Šestorka će morati taj problem posredno rješavati.

Ako budu usvojeni zakoni koji su predloženi, a nadam se da hoće, i ako se prihvate promjene Ustava BiH, ako se ostvari rast BDP od 0,5 posto, onda je to već prava nada.

RS ima izglednih dvije milijarde eura stranih investicija. To je vrlo značajno. U Federaciji se ubrzanije radi na nekim infrastrukturnim projektima. Imamo velike mogućnosti hidro i termopotencijala. Imamo šansu za nova zapošljavanja i bolji život. Trebamo tu šansu i iskoristiti.

Dodik odlično radi

– Predsjednik RS ima obavezu da štiti RS po Ustavu i mislim da Dodik to odlično radi. Tačno je da njegova izjava ponekad izgleda da nije na fonu razvoja BiH kao države. No, teško biste našli da je on negdje prekršio Ustav ove zemlje.

Dodik i ja imamo nekad situacija gdje se ne slažemo. Bilo je nekoliko situacija u kojima se nisam slagao s njegovim nekim dnevnim ili kadrovskim rješenjima, ali to nije uticalo na naš ukupni odnos niti na situaciju u stranci. Oko strateških, programskih ciljeva SNSD-a nema razlike među nama dvojicom – kaže Radmanović.

Mene niko ne može kupiti

– Nije bilo nijednog pokušaja da me neko podmiti otkako sam u Predsjedništvu BiH. Priču o nepodmitljivosti sam odranije izgrađivao i svi će Vam reći da s mitom kod mene ne treba doći. Hoću pomoći kad mogu i gdje mogu, ali nisam u poziciji, na kraju krajeva, da odlučujem o nekim bitnim pitanjima.

Evo vam jedne epizode. U izbornoj kampanji za opštinske izbore podržavao sam Slobu Gavranovića i jedno dva puta sam “odvalio” Čavića. I onda se pojavio neki pamflet u ovim izborima koji kaže – Radmanović ima šest stanova. Kažem ženi – sjedaj ‘vamo da vidimo šta je to. No, u Banjoj Luci će vam svi reći – taj ne uzima lovu, nema toga kod njega – ističe predsjedavajući Predsjedništva BiH.

Ostavka Igora Radojičića

– Nismo još analizirali neopozivu ostavku Radojičića na mjesto predsjednika Kadrovske komisije SNSD-a. On nije podnio ostavku na mjesto potpredsjednika stranke, ni predsjednika Narodne skupštine, nije istupio iz SNSD-a… Možda mu je dosta rada u toj komisiji. Svi koji su u politici znaju da je kadrovska komisija najvažnija i najteža.

Ne znam detalje ostavke, osim onoga što je napisao. Imam dojam da se Igor umorio. No, vidjet ćemo, dok sjednemo, kako ćemo to prevazići – kaže Radmanović.

Nema razloga za ponovno uvođenje viza

– Ni političari ni građani BiH nisu napravili ništa da bi vizni režim bio ponovo uveden. Tačno je da ima jedan vrlo mali broj bh. građana koji traže azil, ali to ne može niti treba biti razlog za ponovno uvođenje viza.

Eventualno uvođenje viza bila bi jedna ružna poruka prema cijelom zapadnom Balkanu, posebno prema građanima BiH. Govorim građanima BiH, jer političari ne pate od toga, bilo da imamo diplomatske pasoše, bilo da prekoreda dobijamo vize. Dakle, ovo bi bio direktan udar na građane. Mislim da priče EU ne stoje. Čak je u nekim drugim zemljama smanjen broj zahtjeva za azil. Znate, to je prvi udar i to ne možete da spriječite. Dakle, političari u BiH ne mogu spriječiti stotinu građana da negdje zatraže azil. Mi radimo na tome da potrebe za takvim činom ima što manje. Uvođenje viza bilo bi neopravdano! Nadam se da nam se to neće desiti – navodi Radmanović.

Autor: Sead NUMANOVIĆ – avaz