Mona Muhidinović, jedina magistrica hemije iz BiH na čuvenoj pariskoj Sorboni: Bosanska Marija Kiri uspjela bez podrške države

– Za mene je ovo veliki uspjeh jer sam se za ovaj korak odlučila isključivo zbog sebe, da bih aplicirala i nadogradila svoje znanje. Pariz mi je oduvijek bio želja, a pružila mi se prilika da je ostvarim. Tako da sam tu šansu i iskoristila. Svaki studij, bilo da je u BiH ili u Francuskoj, zahtjevan je sam po sebi – rekla je Muhidinović za „Dnevni avaz“.

Velika čast

Nju hemija ozbiljnije počinje zanimati od srednjoškolskih dana, a ističe da joj se svidjelo to što je ona svugdje oko nas.

– Osnovni dijelovi svijeta koji nas okružuje građeni su od atoma, da nema hemije, ne bi bilo ni nas. Hemija je neophodna i u drugim naukama, kao što su biologija i fizika, a sama hemija vam otvara mogućnosti da radite u različitim branšama. Kao hemičar doći ćete u etapu gdje morate biti maštoviti, kao umjetnik, da zamislite šta se moglo u određenom trenutku desiti, koja reakcija, kojim redoslijedom i potruditi se da to i dokažete. Samim tim, hemija je, u jednu ruku, i umjetnost koje se nikada ne zasitite. Također mi je od velike časti bilo to što sam mogla raditi eksperimente u istim prostorijama kao i Marija Kiri, žena koja je zauvijek promijenila hemiju i otvorila put ženama – kazala je Muhidinović.

Njena porodica, posebno majka, veoma je ponosna na nju.

– Voli da me zove bosanska Marija Kiri. Moja mama je tokom mog odrastanja uvijek bila tu uz mene i ni u jednom trenutku me nije sputavala i smatram da je to igralo ključnu ulogu u mom uspjehu. Uvijek je u mene ulijevala povjerenje i, iako je bila u Sarajevu tokom mog studija u Parizu, bila je moja najveća podrška, a zapravo i dalje je – istaknula je Muhidinović.

Naglasila je da studij na Sorboni nije za studente koji se lako predaju jer je tempo veoma intenzivan.

– Ostaje vam vrlo malo slobodnog vremena, ali, uz odgovarajuću disciplinu i trud, moguće se naviknuti na ritam. Došla sam sama u Pariz, sa 18 godina, gdje nisam imala nikoga svog. U početku je bilo vrlo teško, ali se morate pomiriti s tim jer ste se sami odlučili na taj korak. Naravno, kada imate svoj cilj, radite naporno da ga i ostvarite. Teško je naći odgovarajući ritam i organizaciju, jer morate sve sami. A, ako pogriješite, sami snosite posljedice i morate pronaći rješenje. Ali ubrzo shvatate da na greškama najbolje učite. Ako ste bolesni, nema ko da se brine o vama, a udaljeni ste hiljadama kilometara od svoje domovine i ljudi koje poznajete. Jednom kada se naviknete na novi život i kada ste prihvatili pojedine stvari, sve ide bržim tempom – iskrena je Mona.

Rad u “L'Orealu”

Tada osamnaestogodišnja Mona u Pariz je došla s dva kofera i započela novi život.

– Bilo je vrlo teško. Na prvoj godini mislim da nisam bila ni svjesna šta se sve izdešavalo i nisam očekivala sve prepreke koje su me dočekale. Malo sam razočarana što u BiH nisu imali sluha da dobijem bilo kakvu podršku tokom studija, a također tu podršku nisam mogla dobiti ni od Francuske ambasade u BiH, što je dodatno otežavalo moj put ka uspjehu – naglasila je Muhidinović.

Odradila je šestomjesečno stažiranje u čuvenoj kompaniji “L'Oreal”. Nije slučajno, jer nju interesira kozmetička industrija.

– “L’Oreal” je svjetski lider po tom pitanju koji je, također, kupio svjetske kozmetičke marke kao što su „Armani“, „Prada“, „Yves Saint Laurent“, „La Roche Posay“, „Cerave“ i druge. Tu sam mogla da primijenim svoje znanje, kao i da naučim mnogo toga. Tako da bih voljela da u bliskoj budućnosti nastavim raditi u kozmetičkoj industriji. Kozmetička industrija u Francuskoj obuhvata više proizvoda, kao što su šminka, parfemi, proizvodi za njegu kože i kose, tako da ima puno prostora za rad i istraživanje – kazala je Muhidinović.

Za sada planira nastaviti raditi i živjeti u Parizu, jer su, kako kaže, mogućnosti za usavršavanje znanja mnogo veće. A kasnije…

– Zašto ne prenijeti to znanje i na prostore BiH i otvoriti svoj laboratorij? Smatram da u BiH nedostaje interesiranja za prirodne nauke u smislu da se ne ulaže mnogo u izgradnju kvalitetnih uvjeta za rad i razvoj – zaključila je Muhidinović.

Grad svjetla i romantike

– Pariz je grad o kojem se mašta, kojeg se uvijek potajno priželjkuje. On je toliko fascinantan da sve što nosi makar djelić njegove energije ostavlja snažan dojam. Filmovi, priče, muzika s prizvukom Pariza, umjetnost, sve je toliko profinjeno i obavijeno velom elegancije. Grad svjetla i romantike, Pariz je definitivno metropola koja u sebi krije toliko različitosti, ali ne odstupa od svog prepoznatljivog stila – kazala je Muhidinović o svom „drugom domu“.

Modni centar

Prije odlaska u Pariz, kazala je Muhidinović, bavila se manekenstvom, što je nakratko nastavila u Parizu.

– Ali to je oduzimalo previše mog vremena, tako da sam manekenstvo morala ostaviti po strani. Pariz je svakako jedan od svjetskih centara mode i volim da uživam u modnim revijama, kao i sedmicama mode u Parizu – otkrila je Muhidinović.

Kako priča počinje

– U 7. razredu osnovne kao najboljoj učenici škole odobreno mi je školovanje na francuskom koledžu i srednjoj školi CIFS u Sarajevu. Tu sam se zaljubila u francusku kulturu i jezik i sam sistem školovanja. Položila sam francusku maturu po završetku srednje škole i bila primljena na Sorbonu i tu počinje moja priča. Svjesna sam šanse koja mi se pružila dolaskom na studiranje u Pariz. I od velikog je značaja za mladog studenta hemije. Upravo se Antoan Lavoazje (Antoine Lavoisier) smatra ocem moderne hemije – on je za hemiju bio ono što je Njutn (Newton) bio na polju fizike – kazala je Muhidinović.

Piše: Nerma Ajnadžić, avaz