BiHPolitika

Dobrica Ćosić nije mrtav

Nakon obilježavanja godišnjice “egzodusa” Srba iz Sarajeva

LAŽI, LAŽI, LAŽI ME… Dobrica Ćosić nije mrtav

Gledajući bijeljinsku akademiju u povodu dvije decenije od “egzodusa” sarajevskih Srba, ne mogu se oteti dojmu da Dobrica Ćosić nije mrtav.

Otac srpske nacije svojedobno je napisao: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”.

Tako je besjedio Dobrica Ćosić!

Akademija u povodu 20. godišnjice egzodusa sarajevskih Srba održana je u Bijeljini, gradu gdje je, faktički, počeo rat. Bio je utorak, 31. mart, političku emisiju TV Sarajevo, “Klub 92”, prekinulo je javljanje novinara iz Bijeljine. Počeo je rat!

Četvrtog aprila, iste godine, prvog dana ramazanskog Bajrama, sve je bilo gotovo. Arkanovi tigrovi, Beli orlovi i druge paravojne srpske snage oslobodile su Bijeljinu. Od koga?

Nikada, pa ni dolazećeg aprila, 24. godine kasnije, Mićo Mićić, aktuelni gradonačelnik Bijeljine, na svečanoj akademiji neće decidno odgovoriti od koga su to 4. aprila 1992. godine oslobodili grad.

Do septembra 1995. godine, uprkos činjenici što u Bijeljini nije bilo ratnih dejstava, svi Bošnjaci na najsvirepiji način protjerani su iz svog grada. Protjerani su i Janjani iz mjesta desetak kilometara udaljenog od Bijeljine, tako da u Semberiji nije bilo bošnjačkog uha.

U taj grad, koji je etnički očišćen za 30-ak mjeseci postojanja Karadžićeve tvorevine, doći će sarajevski Srbi, koji se nisu mirili sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i činjenicom da će u reintegriranim dijelovima predratnog Sarajeva ponovo živjeti zajedno sa svojim komšijama.

Najveći broj sarajevskih Srba, dakle, stigao je na područje Semberije. Dobro se sjećam 1998. godine kada sam u Janji, u nedovršenoj kući svoga rođaka, upoznao sarajevskog Srbina. Ostavio je sve što je imao, vjerujući u data obećanja tadašnjeg SDS-a i drugih političara entiteta RS, i došao u neomalterisanu i nedovršenu kuću.

Vjerujem da bi mi danas, kada bih ga opet sreo, sam od sebe priznao da je prevaren. Uprkos činjenici što je na Akademiji održanoj u subotu predsjednik entiteta RS Milorad Dodik, svjesno ignorirajući činjenice utvrđene i potvrđene sudskim presudama, pokušao zaključiti kako život u multietničkoj sredini nije bio moguć ni 1996., ali ni 2016. godine.

Uzaludna je besjeda Nenada Jankovića, koji je na kraju svog nabrajanja o osvojenim titulama Partizana, pobjedama Kine nad Srbijom u košarci i Senegala nad Francuskom u nogometu te o svojim koncertima diljem planete, zaključio: “Samo se ni jedan Srbin nije vratio u Sarajevo”.

“… Oni lažu da bi obmanuli sebe, da utješe drugog, lažu iz samilosti, lažu iz stida da se ohrabre, da sakriju svoju bijedu, lažu zbog poštenja. Lažu zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda urođene inteligencije…”.

Drugi zaključak, činjenice i fakti o krvavim događajima od 1992. do 1995. godine, o prijeratnom, ratnom i poratnom Sarajevu, o Bosni i Hercegovini, nisu bitni jer – Dobrica Ćosić nije mrtav!

Piše: Edin SKOKIĆ
avaz.ba

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close